Lokalni tamburaši sa srednja.hr: Dva nova singla s albuma DESTROLUCIJA

Potaknuti pozitivnom glazbenom recenzijom prorektora Sveučilišta u Zagrebu Ante Čovica u današnjem Universitasu, objavljujemo dva singla iz novog albuma ‘Destrolucija’. U tekstu pod nazivom ‘Destrolucija’, prorektor detaljno terminološki i fenomenološki objašnjava pojam. U prozivanju brojnih medija i novinara, među ostalim, proziva i portal srednja.hr za ‘svečarsku atmosferu u stilu lokalnih tamburaša’. Ovime zahvaljujemo prorektoru na vjetru u leđa i podsjećamo na naše mnogobrojne upite u njegovom mail sandučiću. Također otvaramo natječaj za najbolji glazbeni aranžman naša nova dva hita; možete nam se javiti putem Facebooka ili maila. U nastavku slijede naši tamburaški hitovi ‘Ne dirajte nam Sveučilište’ i ‘Što to ima u studentima tužno?’.

Art Cover Photo Šveučilšne Švinjarije

Ne dirajte nam Sveučilište

Večeras nas dobri studenti

Nemojte ništa pitati,

Neka suze tiho teku

Pa će manje boljeti

Ne dirajte nam večeras

Uspomenu u nama,

Ne dirajte nam autonomiju

Jer Sveučilište ćemo vratiti!

Još u sebi čujemo Đikića

Kako tužan govori:

„Moj rad sa studentima

Nikad neće prestati“

Ne dirajte nam večeras

Uspomenu u nama,

Ne dirajte nam autonomiju

Jer Sveučilište ćemo vratiti!

Nama Studenti Govore

Da uzmemo tambure,

Prije nego objavimo tekstove

da pitamo „Di su pare?“

Ne dirajte nam večeras

Uspomenu u nama,

Ne dirajte nam autonomiju

Jer Sveučilište ćemo vratiti!

Što to ima u studentima tužno?

Još i danas zamirišu pare

U proljeće kao davno prije

Moja bioetika danima daleko

Tamo gdje je nikad bilo nije

Rekao sam kad poći sam mor’o

Uzmite mi i Pavu i slavu

Samo upravu ostavite staru

Kad navratim da je vidim živu

Što to ima u studentima tužno

Da ulaze u destrolucije ove

Tko to živi u znanosti mojoj

A još nije umro od sramote

Što to ima u studentima tužno

Da ulaze u destrolucije ove

Tko to živi u znanosti mojoj

A još nije umro od sramote

Rekao sam, u fusnoti sam prič’o

Nikog nije bilo da me čuje

Marš za znanost ne voli baš svak’

Neko voli pisat plagijat

Što to ima u studentima tužno

Da ulaze u destrolucije ove

Tko to živi u znanosti mojoj

A još nije umro od sramote