[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare

Dat ću vam link za pjesmu koja da vam svira dok čitate. Link.

Za više necenzuriranih sadržaja, baci lajk na Drolja sa Save

Foto: Srednja.hr

Bili smo u redu u menzi. Na FER-u. Jebiga, možda su svi isti i k’o srednjoškolci, ali hrana je tamo najfinija.

– Fuck, promrmljala sam u bradu dok sam gledala u novčanik.

– Kaj je bilo?, pitao je Suhi.

– Ma niš’, imam još 10 kuna do kraja tjedna.

Bila je srijeda.

– Au sranje, hoćeš da ti posudim?

– Ma daj molim te, od tebe ću uzimati. To jest od tvoje mame. Uzet ću samo s drugog računa.

– Zaboravljam da si tajkun koji ima na jednom računu 100 kuna za tjedan i milijun negdje sakriven na Kajmanima, zadirkivao me je kroz smijeh.

– Dobro, nije baš milijun… Ali nekoliko tisuća.

– Barbs, hoćeš ti biti moj sugar daddy, a ja tvoja sponzoruša?

– Ne znam, sponzoruša mora isto platiti. Barem u naturi.

Pogledao me nekako čudno. Izgledao je kao da razmišlja, a to se ne događa baš često. Neugodan osjećaj.

– Ajde, na redu si, gurnula sam ga.

– Teta, može pohano i pommes?

– Ubit će te to jednog dana.

– Ne može se od toga umrijeti. Guglao sam.

Blažen bio fejs

Suhi je jeo svoje pohano s pohanim uvaljano u još pohanog. Ja sam brljala po tanjuru po nekakvom povrću i brojala kalorije. Mislim da je bila brokula ali s menzom nikad ne znaš. Ionako pola toga ima okus po papiru, druga polovica po masti.

– Kaj si se zamislila?

– Računam.

– Brojiš pare u glavi?

– Ne. Moram si naći posao.

– Još jedan? Što je s onim dijeljenjem letaka?

Ako ste ikada radili u promociji, naučili ste dvije stvari. Prvo, užasno je teško smješkati se cijelo vrijeme. Drugo, ljudi su jebeni šupci. Onak, ne moraš uzeti letak, ne moraš ništa kupiti, ali ako sam ja pristojna prema tebi, malo bontona ne škodi.

– Ma ništa to, ispizdila sam na živce, a i mala je satnica.

Zbilja, 18 kuna po satu da mi netko skače po mozgu je premalo.

– Zašto jednostavno ne digneš para s tog drugog računa?

– A rekla sam ti da mama pila o štednji, tko zna hoću nagodinu upasti u dom ili će mi trebati pare da kupim ili za stan. Ili šminku, tenisice, kave, neki kurac već.

Tako da sam to popodne provela na stranici SC-a. Standardno, samo izrabljivači se tamo oglašavaju. Ajde koji student će raditi noćnu smjenu kao stražar, 12 sati smjena, za 18 kuna po satu? Nikad mi nije bilo jasno kako te ljude nitko ne tuži.

Ali opet, i moje tenisice su vjerojatno radila djeca u Vijetnamu.

Sreća pa postoje grupe na fejsu za studentske poslove. Jer taman kad sam htjela odustati, pojavio se oglas.

Gola gola

– Ej ej ej ej!, vikala sam Suhog u hodniku faksa idući dan.

Uvijek se iznenadim kada me zagrli umjesto pozdrava. Mislila sam da to samo srednjoškolke rade.

– Našla sam posao!

– Već!? Dobro jel tebe čekaju svi da pitaš za posao? Šta si našla i gdje?

Previše pitanja.

– Da ti ne objašnjavam, samo vidi fotku.

Sekunda tišine.

Pola minute tišine.

Raskolačio je oči u nevjerici.

Pogledao je mene. Pa u mobitel. Pa mene.

– Dobro, Barbs, ja sam znao da si ti luda, ali ovo?

– Što, pa nije tako strašno. A i dobre su pare.

– Barbs, bilo ti je neugodno kada sam te ja vidio bez šminke, a skinut ćeš se strancima?

– Pa neću šminku skidati.

– Jel’ Visoka zna?

– Zna, čula je sinoć još. Kaže da je to baš ‘avangardno’ i ‘artistički’. A i pare su dobre.

– Ti si pukla.

Prvi dan na poslu

Uvijek samu sebe iznenadim kako i nakon dvije godine u Zagrebu ne znam neka veća mjesta i svuda moram paliti Google Maps.

Nebitno. Stigla sam na vrijeme. A to je ravno svjetskom čudu.

Pitala sam nekog stričeka gdje točno moram ići.

Otvorila sam vrata i malo sam se iznenadila koliko je bilo ljudi unutra. Moje mjesto je bilo na sredini sobe. Skinula sam se, u sobi je bilo poprilično hladno, a meni je bilo neugodnije nego što sam mislila.

Mislila sam na novce. Znala sam se skinuti i iz gore pizdarije, ovdje ću barem zaraditi. Mislila sam na nove Puma tenisice. Odmah mi je bilo lakše.

Kada sam se skinula, bila sam sretna što sam se držala na dijeti.

Nakon nekoliko minuta mi je postalo dosadno, ali nisam se smjela pomaknuti. A nitko nije ni izgledao kao da obraća previše pažnje na mene.

Studenti su valjda navikli slikati aktove, pa im je svejedno tko im je model, štajaznam.

Pročitajte sve, super je

[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih

[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer

[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija

[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?

[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela

[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije

[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje

[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac

[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom

[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro

[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore

[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon

[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku

[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici

[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti

[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje

[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci

[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka

[Drolja sa Save s1e2] Back2School

[Drolja sa Save s1e1] Useljenje i vatreno krštenje