[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela

Pojela sam sve kolačiće. Jebiga.

Baci lajk na stranicu Drolja sa Save da se barem malo bolje osjećam

Foto: YouTube Screenshot

– E imam ravno 63 kile, šapnuo mi je Suhi dok smo bili u redu u ljekarni. Imali su jednu od onih koje te odmah mjere i važu.

– A di su ti?, podjebavala sam ga kroz smijeh i štipala za koščate ruke.

– Ajde ti svinjice stani na vagu, rekao je tobože prkosno.

– E baš hoću, rekla sam i digla nos.

I baš jesam.

I ništa.

– Nemoj mi reći da si vagu sjebala, govorio je kroz smijeh.

– Nisam ništa sjebala, napravila sam sve što piše. Upalila, pričekala nulu i stala.

– Možda si predebela, tko zna, gušio se od smijeha.

Ajmo ispočetka.

Upalim. Pojavila se nula. Stanem.

57.

Nemoguće.

Pogledala sam opet. I dalje je pisalo 57.

– Ajde Barbs, ti si na redu.

Nije mi bilo dobro. Zavrtilo mi se u glavi.

57.

Najviše što sam u životu imala. A smršavila sam u posljednja dva tjedna. Kako?

‘Nemoguće’, ponavljala sam si, ‘mora da je vaga sjebana’, tješila sam se.

‘Nothing tastes as good as skinny feels’

– Koji ti je kurac sad?, pitao me nakon što se treći put nisam nasmijala na neku glupu šalu.

– Ha? Ništa.

– Šta je rekla vaga?

– Rekla je da prestanem jesti.

– Daj Barbs ne zajebavaj se, šta imaš, 45 kila?

– 57. Pedeset faking sedam.

– I tebi je to kao puno?

– Sedam previše.

Pogledala sam se u ogledalo tu večer. I dalje su mi se vidjele ključne kosti. Pogledala sam si u šake. Mama uvijek kaže da imam tanke prste. Podigla sam majicu. Rebra su se nazirala. Ali ne sva.

Ali i trbuh sam si vidjela. I bedra su se spajala. I ruke su mi velike. Mama kaže da nam je to genetski.

BMI kaže 20.2. Poželjna masa s obzirom na visinu.

Preskočila sam večeru.

Umjesto jednostavnih recepata koje nikada neću napraviti, prije spavanja sam na Tumblru tražila inspirirajuće citate i fotke manekenki.

Potražila sam svoje stare fotke. Kako sam tada bila lijepo mršava. A i onda sam mislila da sam debela.

Iduće jutro sam bila gladna. Ali hej, trbuh se uvukao.

Mediji lažu

Nije loše. Ponovno si vidim jagodične kosti, kukovi se opet zabijaju u madrac kada legnem potrbuške.

Visoka je primijetila da sam smršavila. Doduše, nije bila oduševljena. Meni je to uljepšalo dan.

– Jel jedeš ti što?, pitala je polovično u šali, polovično zajedljivo.

– Tu i tamo, odgovorila sam sretno.

Sjedile smo na kavi i odgađale faks. Zaključila sam da ako se uvjerim da mi je menza daleko i popijem jednu kavu više na dan, mogu preskočiti i ručak.

– Jel se tebi ruke tresu?, upitala je, ovoga puta zbilja zabrinuto.

– Ma nije ništa, tlak me opet jebe.

Slagala sam. Nisam htjela da se brine. A nisam se htjela ni svađati jer bi me pokušala natjerati da jedem.

Prije spavanja sam standardno drkala po mobitelu. Skrolanjem do sna.

Iskočio mi je tekst o tome kako je dokazano da je ženski trbušćić seksi.

I ispod njega nešto o plus-size modelima.

‘Mediji su puni govana’, pomislila sam i zagrlila svoje kosti.

Moji tekstovi su slađi od kolačića

[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije

[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje

[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac

[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom

[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro

[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore

[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon

[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku

[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici

[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti

[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje

[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci

[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka

[Drolja sa Save s1e2] Back2School

[Drolja sa Save s1e1] Useljenje i vatreno krštenje