[Drolja sa Save s1e2] Back2School

Pitala me mama na kraju ljeta jel mi nedostaje faks. I jel mu se veselim. Ja sam nju onda pitala jel ona normalna. I jel se znamo tek tri dana. Mislim da se ljudi prestanu veseliti školi tamo oko trećeg osnovne. Onda se veseliš šarenim bilježnicama na sniženju i k plus back2school ruksacima. I frendićima, ako ih imaš.

A sad baci lajk na Facebook stranicu Drolja sa Save i pozovi frendove. Ako ih imaš.

Foto: youtube screenshot

Jebeni ponedjeljak. Jebena budilica.

Snooze.

Sanjala sam opet neke pizdarije. Bivšeg dečka. Mislim da sam ga gurnula s palube broda, nisam sigurna. Sanjarica bi mi vjerojatno rekla da sam luda, trebam mamu pitati, zna ona te stvari. Jednako kao i sve drugo.

Alarm.

Snooze.

– Dobro, hoćeš ti više ugasiti taj alarm?

Zaboravim ponekad da i Cimi tu živi.

– Puši kurac.

Da se umijem ili ubijem?

10:32

Već sam zakasnila, jebiga sad.

– E aj pitaj jesam zaspala, tipkam na vocep.

– Naravno da jesi, uopće se ne čudim, kaže Ina.

Ne kužim zašto se išta događa prije 11 sati. Okej, ne smijem opet izgubiti pravo na izlazak na ispit jer sam svako predavanje prespavala, ali kako da stignem na predavanje u pola deset? Dok se ustanem, odvagnem između toga da se umijem ili ubijem, dok jedem, popijem kavu, pogledam seriju… Nemoguće, kažem vam.

Ionako se ništa nije promijenilo. Profesori su isti, tete u referadi su i dalje nadrkane, studente boli kurac.

Jedino što više nisam brucošica.

– eeeeeeej droljo, se vidimo danas?

Klasična poruka.

– Idemo se rugati ljudima?

– Čekam te ispred knjižnice.

Say hello to my little Frend

Nikad nisam kužila one butre što se ne vide dva sata jer su na predavanju pa se sretnu na hodniku i ciče od sreće, grlje se, ljube, ko da su iz rata došle.

Vrištala sam ko pičkica kad sam vidjela Suhog. Ali meni je oprošteno, nismo se vidjeli četiri mjeseca.

– Jebate, ništa se nisi promijenila. I dalje si ravna, samo još crna ko ciganka.

– I dalje si glup.

Sjeli smo na zidić ispred knjižnice na faksu i igrali omiljenu igru. Pogodi i osudi. U biti na temelju odjeće pogađamo tko što studira. Tipa, one koje izgledaju da su zalutale s ekonomije su najvjerojatnije s psihologije, lik koji izgleda da je došao u pidžami je garant s filozofije, a one s divljom bojom kose su s nekog jezika ili književnosti. Ne znamo koliko smo točni oko toga, ali sto posto su oni s digitronima ferovci. Na njih usput režimo.

– Šta si mislila prvi put kad si mene vidjela?

Da si gej, naporan i da imaš užasan smisao za humor.

– Ništa, pa ja sam plavuša, ne mislim osim kad baš moram. A ti za mene?

– Vidio sam da hejtaš onu sveznalicu s predavanja. I meni je išla na kurac. Pa si mi se svidjela.

A slatko.

– Plus, jedina si bila raspoložena za cugu poslije faksa.

Seronjo.

Bio je to tipa drugi tjedan faksa. Brucoši, svi ćemo se ko fol družiti, idemo na cugu poslije predavanja, neka grupna poruka, vamo tamo. Do pola deset navečer, kada smo bili gotovi, svi su već bili premrtvi. Ja sam ionako najavila da ću kasnije doći. A i trebao mi je prijatelj u novom gradu.

Bio je to jedan od onih ‘tek smo se upoznali ali kao da se znamo cijeli život’ razgovora. Odakle si, koja škola, što kaže tvoj psihijatar.
Do kraja šalice čokolade, smijali smo se mojim neuspjelim vezama i njegovim prelošim vicevima.

– Ako nisi skužio do sada, fakat sam drolja.

– A ja sam od sad tvoj novi najbolji frend.

Faks je nekako postao malo manje strašno mjesto.

– Sad razmišljaš o tome kako smo se upoznali?

– Ne seri.

– Vidi koje dobro dupe je prošlo pored nas.

Ako postoji druga, mora biti i prva epizoda

[Drolja sa Save s1e1] Useljenje i vatreno krštenje