Kako ne biti usrani zaposlenik na prvom poslu

Svaki kraj akademske godine je gorko slatko iskustvo. Sada ste još možda u fazi medenog mjeseca, pred sobom imate najduže ljeto u životu, more bez ispita u devetom mjesecu ili novog razreda koji čeka iza ugla. Ali, i tom ljetu brzo će doći kraj, i kad- tad, morati ćete započeti jedno poglavlje u svom životu – zaposlenost.  E, sad, mnogi od vas to još nisu iskusili, tako da postoje izvjesne šanse da ćete u prvu ruku biti usrani zaposlenici. Faza usranosti neće trajati vječno, a trajati će kraće ako slijedite ova pravila!

YouTube/screenshot

Prvo zaposlenje je stresno iskustvo. Bačeni ste u novi okoliš, od vas se očekuje da konstruktivno doprinesete nekom proizvodnom procesu, da odradite neki posao. Možete imati dobronamjerne i tolerantne nadređene, kolege koje su spremne pomoći, ali svejedno se od vas očekuje konstruktivan rad. Više ne radite samo za sebe, za bolju ocjenu u svom indeksu, za vlastiti ili ponos vaše mame. Radite za novac kojeg netko jako teško daje, i za taj novac očekuje protuuslugu u obliku kvalitetnog rada.

Vi nemate iskustva i koliko god bili pametni i sposobni, na početku ste usrani u svom posli. Ne znate cake, ne olakšate si posao, spori ste, radite greške. I to je normalno, ali se svejedno očekuje da faza usranosti ne traje zauvijek. Evo kako ne biti usran na prvom poslu!

Komunicirajte

Pričajte i postavljajte pitanja. Tražite objašnjenja, a ako niste baš sigurni kako nešto napraviti, pitajte. To je najjednostavniji i najlakši način da ne radite budale od sebe.

Došli ste na prvi posao, s torbom preko ramena i jednom od dvije pristojne košulje, još ste jako uzbuđeni kada idete na pauzu i kada odete na WC, još ne možete vjerovati da ste vi ta mlada zaposlena osoba koja gleda natrag u vas u ogledalu. I zbog toga ste paralizirani od straha. Povučete se u svoj kut, pravite da znate što radite iako imate osjećaj da rješavate kviz pisan kineskim slovima, i sram vas je pitati.

Prevladajte taj strah. Pitajte. Nemojte se bojati ispasti glupi. Pitajte sve što vam padne na pamet.  Možda ćete ići na živce nekoj nadrkanoj babi kojoj je jedini cilj u životu da rašpa nokte i dobije plaću da ju može potrošiti na ružne bluze i vikend putovanja u Budimpeštu (kog briga za Budimpeštu), ali to je puno puno manji grijeh od toga da radite greške i iz njih ne učite.

Pitajte sada da ne morate poslije.

Priznajte greške

Naravno, i kada pitate 100 stvari, jednu za koju ćete misliti da nije bitna, ćete usrati. I to je normalno. Normalno je da ćete raditi omaške, da niste svjesno zašto se neke stvari rade na neki način i da ne razumijete zašto je to bitno. Početničke greške na kraju krajeva i nisu bitne. Bitno je kako na njih reagirate.

Kada nešto sjebete, priznajte to. Nemojte se pravdati ili još gore, svaljivati na druge. Nemojte pokušavati objasniti zašto je način na koji ste vi nešto napravili ispravan, ili ispravniji nego način na koji vam je ukazano da nešto napravite. Vjerojatno još niste ni svjesni zašto se to tako radi. 

Nemojte te stvari shvaćati osobno. Probate li se objašnjavati, opravdavati i prepirati, vjerojatno ćete ispasti glupi. Prihvatite činjenicu da ne znate puno toga i istrpite i priznajte početničke greške.

Ne letite visoko

Isto kao što ćete vjerojatno na početku raditi greške, dosta je izgledno i da ćete napraviti nešto dobro. Imat ćete ideju koje se nitko nije sjetio, napravit ćete neki zadatak jako dobro, radit ćete brzo i efikasno. Uspoređivati ćete svoj rad sa radom kolega koji su tamo već duže vrijeme, i možda ćete skužiti da ste nešto napravili i bolje, ili brže, ili više.

Nemojte nakon toga poletjeti. Nemojte si nakon prvih uspjeha umisliti da ste izvanredni, bogmodani i bolji od drugih. Vjerojatno će vam se nakon nekog vremena dogoditi da će vam se nakon nekog vremena taj inicijalni uspjeh činiti malim i beznačajnim. Shvatit ćete da su pohvale bile više u svrhu motivacije nego iskrenog i istinskog divljenja kojeg ste mislili da zaslužujete. A vjerojatno će i količina posla kojeg obavljate s vremenom opasti. 

Posao nije sprint. Nema završnice na kraju i ne broji se rezultat. Posao je maraton. Niste dobri ako se zašpurate na početku, nego ako stalno možete održavati dobar tempo. Ne letite visoko i nemojte si dopustiti da nisko padnete.

Vodite računa o odnosima

Možda ste na faksu ili školi mogli izbjegavati ljude koji vam se nisu sviđali. Možda ste se mogli držati po strani ili se družiti samo s par ljudi koji vam odgovaraju.

Na poslu to ne možete. Isto kao i s obitelji, kolege s posla ne možete birati. Osuđeni ste jedni na druge i ne možete pobjeći jedni od drugih. A puno vam  od njih ovisi. Nekada će vam trebati netko da vas zamijeni, netko vas može cinkati šefu, nekada ćete morati surađivati. Zato je važno da održavate korektne odnose s kolegama s posla. Ne morate se nužno družiti izvan ureda, ali nemojte ni kolutati očima na svaku lošu foru, na svaki glupi vic. 

Budite pristupačni i korektni, čak i kada vam nije do toga. Nikada ne znate što vam može trebati.