Hrvatska lutrija srušila mitove o kockanju

Problematično i patološko kockanje za sebe veže mnoge mitove, a s obzirom na to da nema očite vanjske znakove, kao ovisnosti o alkoholu ili drogama, često se zove i ‘skrivena ovisnost’. Hrvatska Lutrija kao državna organizacija, unatoč tome što joj je temeljan djelatnost i redovito promovira igre na sreću, ističe kako je odgovornost i praćenje društvenih posljedica ključno pitanje. Zato su odlučili srušiti neke mitove pa možete pročitati treba li igrati svakodnevno da bi postali ovisnik, je li stvarno lako prepoznati problematično kockanje te pogađa li ovisnost o igrama na sreću i djecu.

By Lasvegaslover (CC BY 3.0 (http://creativecommons.org/licenses/by/3.0)], via Wikimedia Commons

Kockanje eventualno može biti skupa zabava, ali mnogi nesretnici, koji redovito slažu listiće ili računaju hoće li ponovno pasti orfanela, znaju pomisliti da bi baš njima kasina i kladionice mogle biti izvor zarade.

Koeficijenti i parovi, daje ili ne daje, male i velike serije, skale i asevi, crno ili crveno, sve te silne kombinacije lako zavode. Konačna jednadžba koja vodi do dobitka uvijek je tako blizu, a potrebno je riješiti samo jednu nepoznanicu.

Na takvu su zabludu posebno osjetljivi maloljetnici pa u Hrvatskoj veliki broj srednjoškolaca ima problema s igrama na sreću, a njihovo rizično ponašanje lako može stvoriti navike s kojima će imati problema cijeli život. Za ovu ovisnost veže se i puno mitova, a Hrvatska lutrija odlučila je srušiti te stereotipe zbog kojih mnogi ne vide realnu sliku o ovom problemu.

Mnogi ovisnici o kocki odgovorni su članovi zajednice

Mit 1: Igrači s problemom ovisnosti o kocki su naprosto neodgovorni – u stvari mogu prestati kockati kad god to požele

Činjenica: Mnogi igrači koji problematično ili patološki kockaju odgovorni su članovi zajednice. U stvari, čak i ljudi dugoročno dokazanog odgovornog ponašanja mogu razviti ovisnost o kocki. Tijekom epizode problematičnog (ovisničkog) kockanja, ovisnici nisu u mogućnosti zadržati kontrolu nad svojom igrom i u takvom stanju ugroženosti njihovi postupci izgledaju kao neodgovorno ponašanje.

Mit 2: Kockanje u stvari ne predstavlja problem ukoliko si to igrač može financijski priuštiti.

Činjenica: Neumjereno kockanje nije samo financijsko pitanje. Ukoliko igranje igara na sreću postane problem, ono može utjecati na igračevu karijeru, obitelj, pa i mnogo više od toga.

Većina problematičnih kockara ima svoju omiljenu igru na kojoj voli gubiti novce

Mit 3: Da bi postao ovisnik, moraš kockati svakodnevno.

Činjenica: Patološki kockari mogu kockati često, ali i vrlo rijetko. Ukoliko igranje igara na sreću izaziva psihološke, financijske, bračne ili emocionalne posljedice, tada igra postaje ovisnost.

Mit 4: Ovisnici će svoju potrebu za igrom zadovoljiti bilo kojom igrom. Klade se na sve i svašta.

Činjenica: Većina problematičnih ili patoloških kockara ima omiljenu, preferiranu vrstu igre, a ona im u konačnici i izaziva problem.

Adolescenti lakše postaju ovisnici

Mit 5: Ovisnost o kocki ne pogađa djecu.

Činjenica: Dok pretpostavljeni postotak odraslih s razvijenim problemom ovisnosti o kocki u Wisconsinu iznosi 5 do 7 %, smatra se da je postotak adolescenata s istim problemom dva puta veći.

Mit 6: Problematično i patološko kockanje lako je prepoznati.

Činjenica: Često opisivano kao „skrivena ovisnost“, problematično kockanje može se vrlo lako sakriti jer nema prepoznatljivih simptoma  kao što je slučaj kod ovisnosti o alkoholu i drogama. Iako se ne uzima nikakva supstanca, ovisnik o kocki doživljava  jednaki efekt kao netko tko je konzumirao alkohol ili drogu. Kockanje mijenja raspoloženje osobe, stoga ovisnik neprestano ponavlja postupke koji su doveli do tog promijenjenog stanja u nastojanju da postigne isti efekt.

Problem nastaje kada pomislite da bi na kocki ili klađenju mogli zaraditi

Među mitovima koje ruši Hrvatska Lutrija nije se pronašla priča o tome kako se od igara na sreću može obogatiti. Naravno, dobivanje milijuna uspjelo je brojnim sretnicima koji su uspjeli pogoditi koja će se kombinacija izvući.

Ali problem nastaje kada ljudi pomisle da mogu kontrolirati ili svojim znanjem predvidjeti nešto što je rezultat slučaja te tako pobijediti kladionicu, kasino ili ‘onaj glupi aparat s psima’.

Upravo su srednjoškolci i studenti najčešće mušterije koje su uvjerene da su pametnije od drugih te da će baš oni pobijediti jer znaju bolje i mogu se kontrolirati. Ako ste i sami među njima, razmislite zašto je pored vaše omiljene kladionice posljednjih godina otvoreno još pet novih. Isplati li se to uopće, ako ih se tako lako može nadmudriti. Ako vam to nije dovoljno, još jednom na vrhu članka provjerite kako iz zraka izgleda grad koji se izgradio od novaca nadobudnih kockara i pročitajte kako je Toni Milun izračunao da na klađenju zarađuje samo država i kladionice.