Učenik odgovorio profesoru: Od teme za promišljanje napravili ste tendencioznu klevetu

Jučerašnji tekst profesora IV. gimnazije iz Zagreba Branimira Lukića koji smo prenijeli s portala libela.org s naslovom ‘U Gimnazijama u Hrvatskoj mlade se podučava da su muškarci prirodno bolji u matematici‘ naišao je na negativne komentare na društvenim mrežama. Javio nam se učenik spomenute gimnazije Lovro Bračević s detaljnom kritikom razmišljanja profesora Lukića. Kritiku učenika prenosimo u cijelosti kao što smo prenijeli i prvi tekst profesora.

foto: libela.org

Profesor Branimir Lukić prije svega želi svojim člankom blatiti školu u kojoj ima poveću povijest sukoba i s učenicima i s kolegama. Nažalost, zbog toga je ovaj članak odlične teme za promišljanje postao samo tendenciozna kleveta.

Kao pripadnik spomenute generacije želio bih samo napomenuti kako se na satima psihologije i engleskoga za moj razred nije spomenula ova teza niti je ikada o njoj raspravljano. Zbog toga profesor nema pravo tvrditi kako se u čitavoj gimnaziji uči o tome kada to ne može biti istina. Nije li to generalizirajući stav uzmemo li u obzir činjenicu da taj profesor mišljenje i cijelu priču temelji tek na jednome razredu (jedinome kojem predaje) od šest četvrtih razreda?

Nije li također generaliziranje i sam naslov njegova teksta “U gimnazijama u Hrvatskoj mlade se podučava da su muškarci prirodno bolji u matematici” zato jer je on svoje mišljenje prikupio isključivo na jednom razredu u jednom gimnaziji, a ne na više razreda u više gimnazija? Pomalo tužno za nekoga tko se bori protiv generaliziranja bilo kojih skupina ljudi.

Nadalje, provjeravanjem udžbenika iz psihologije( Psihologija, udžbenik za gimnazije, B. Šverko, P. Zanevski, S kljaić, S Szabo, M. Kolega, T. Turudić-Čuljak, Zagreb, 2006.) koji su koristili svi učenici generacije dolazim do nevjerojatnog otkrića kako u tome udženiku nema rodne diskriminacije već se ona i bilo kakva druga vrsta diskriminacije temeljem inteligencije pobijaju odličnim argumentima: “Grupne razlike u inteligenciji Postoje li razlike u inteligenciji pripadnika različitih skupina (npr. muškaraca i žena, različitih socijalnih, etničkih ili rasnih skupina)?

Čvrsto uvjerenje u postojanje tih razlika oduvijek je bilo sastavni dio različitih predrasuda. Znanstvenici su, međutim, ovaj problem nastojali empirijskiistražiti. Ispitivanja su pokazala da i tada kada postoje, razlike u prosječnim vrijednostima skupina su redovito znatno manje od raspona razlika među pojedincima unutar skupina. Zbog toga je praktična važnost grupnih skupina neznatna. Istraživanja pokazuju da žene postižu nešto bolje rezultate u verbalnim zadatcima, a muškarci u zadatcima koji uključuju prostorno predočavanje. Ali u ukupnom rezultatu nekoga tipičnog testa koji je pokazatelj opće intelektualne razvijenosti nema razlike između muškaraca i žena.”

Ovaj nam citat također govori kako profesor prije pisanja članka nije provjerio svoje navode i ujedno time ruši sve njegove teze o diskriminaciji u našem školstvu. Za udžbenike engleskog jezika ne mogu tvrditi sa sigurnošću (isto kao što, izgleda, ne može ni profesor Lukić) ima li ili nema takvih sadržaja, no, kao učenik koji je za razliku od profesora učio iz tih udžbenika mogu odgovorno izjaviti kako se moj razred s takvim diskriminatornim tezama tijekom srednjoškolskog školovanja nije susreo niit u udžbenicima iz engleskog jezika.

Nadalje, također mogu potvrditi kako profesorice iz psihologije i engleskoga koje su mi predavale ne dijele mišljenje koje im profesor Lukić pripisuje. Što se tiče PISA istraživanja i zaključka kako “učenici u dobi od 15 godina postižu bolje rezultate u matematici od učenica u Republici Hrvatskoj.” prvo bih neutralnim čitateljima pojasnio PISA istraživanje. To je istraživanje koje se provodi na međunarodnoj razini čiji je cilj uvidjeti kako se u specifičnim zadatcima i poljima snalaze učenici diljem svijeta.

Konkretnije, PISA ne istražuje snalaženje učenika i učenica u svim poljima matematike već samo u nekima s posebnim naglaskom na životno potrebne izračune kao što su obračunavanje kamata te proporcionalnost i obrnuta proporcionalnost. Stoga se ne može zaključiti kako PISA diskriminira ženski spol zato jer istraživanje ne provodi na većini matematike koja se obrađuje u našem školstvu. Nadalje, pažljiv će čitatelj zamijetiti kako se u zaključku PISA-ina istraživanja spominje kako se radi o učenicima iz Republike Hrvatske što govori kako je vrlo moguće da u drugim državama učenice postižu bolje uspjehe od učenika.

Jedna od takvih država je Jordan: “On average, 15-year-olds score 386 points in mathematics, the main topic of PISA 2012, compared to an average of 494 points in OECD countries. Girls perform better than boys with a statistically significant difference of 21 points (OECD average: 11 points higher for boys).”(http://gpseducation.oecd.org/CountryProfile…) Ovim citatom očito je kako niti PISA niti empirijska realnost ne diskriminiraju ućenice već samo objektivno prenose rezultate testa. Empirijska realnost nešto je što se u budućnost može promijeniti jer realnost nije svevremenost.