'Krađa' mozgova: Inozemne tvrtke nam otimaju maturante za rad u inozemstvu

Jedna je stvar kada zbog bezizlazne financijske sitaucije mladež odluči otići preko granice. No sve se češće u posljednje vrijeme događa i postupak vrbovanja učenika određenih struka već u školi, od strane posrednika za rad u inozemstvu. Naravno traže se po mogućnosti oni najbolji i najkvalitetniji.

Foto: theaustralian.com.au

Kao da nije dovoljno što veliki broj mladih iz egzistencijalnih razloga odlazi preko granice, u posljednje vrijeme sve je više posrednika inozemnih tvrtki, koji već u školi traže učenike određenih struka da bi ih vrbovali ‘u svoje redove’. Po mogućnosti traže najbolje i najkvalitetnije kadrove.

Dobna granica traženja radnika sve niža

‘Dobar dan, molim vas imate li učenika koji su nakon završetka škole zainteresirani odmah dobiti posao u inozemstvu?’ To je rečenica koju bismo sve češće mogli čuti u hrvatskim srednjim školama, osobito strukovnima, gdje agenti inozemnih tvrtki ili posrednici u zapošljavaju izravno pokušavaju pronaći radnu snagu nasušno potrebnu razvijenim zapadnim zemljama, piše Slobodna Dalmacija.

Naime, dobna granica tražene radne snage je sve niža. Već u škole agenti dolaze i traže informacije ima li završenih maturanata određene struke koje bi onda nakon prijave na burzu odmah mogli ‘povući’ na rad u inozemstvo.

– Dosad nešto takvo nije bilo uobičajeno. Najprije nas je iza Nove godine posjetio čovjek raspitujući se imamo li zavarivače koji bi se htjeli zaposliti u inozemstvu, a onda je prošli tjedan došao agent jedne njemačke tvrtke kojoj su potrebni tokari. Nije tu bilo ništa sumnjivo, raspitivali su se ovdje, kažu, jer na burzi rada ne mogu dobiti podatke o kvaliteti te djece. Očito, traže one najbolje, i to ne bilo koje struke, nego baš ciljano, govori za spomenuti izvor Nenad Pavlinić, ravnatelj zagrebačke Industrijsko-strojarske škole.

Stipendiramo učenike pa oni onda odlaze

Kao što smo napomenuli, ukidanje radnih dozvola i odlazak u inozemstvo onih koji ne vide deugi izlaz, sasvim je uobičajena pojava. Međutim, primjerice u konkretnom slučaju spomenute zagrebačke škole postoji i paradoksalna strana.

Naime, upravo zanimanje tokar deficitarno je i u nas te Grad Zagreb za njega osigurava stipendije u sve tri godine školovanja od 900 do 1500 kuna mjesečno. Računica pokazuje da u te tri godine učenik samo od stipendije može uprihoditi i do pet tisuća eura, a obzirom da su one bezuvjetne, nakon toga ih ništa ne sprječava da idu raditi u inozemstvo.

Novinarka Slobodne Dalmacije u razgovorima s brojnim ravnateljima srednjih škola u Zagrebu i Splitu doznaje da ovakvi izravni dolasci u škole nisu još postali uobičajena praksa, osobito u Splitu, ali da ponude za odlazak na rad u inozemstvo na različite načine pljušte još dok su naši učenici u školskim klupama, nije ništa neobično zadnjih godina.