[TOP 5AK] Glavni glumac Crno-bijelog svijeta otkrio nam je svojih pet najdražih filmova

Na portalu srednja.hr petkom ćemo objavljivati filmske preporuke poznatih glumaca, redatelja i ostalih zanimljivih osoba, čiji vas favoriti mogu zabavljati preko vikenda. Narednih mjeseci očekujemo puno odličnih naslova u kojima će svatko moći uživati, ali i ponešto naučiti o ovom svijetu mašte, neobičnih priča, vizualnih efekata  i zabave.

osobna arhiva

Kako bi saznali što je gledao tijekom srednje škole i fakulteta te koji su mu najdraži filmovi, kontaktirali smo Filipa Riđičkog, trenutno našeg najpopularnijeg mladog glumca, koji je nedavno i za naš portal srednja.hr ispričao kako se proveo na snimanju HTV-ove serije Crno-bijeli svijet.

Filip je u ovoj hit seriji utjelovio glavnog lika Kipu, simpatičnog mladog novinara, čije pustolovine možete pratiti preko tjedna na ‘sve većim ekranima’. Osim u ovoj ekranizaciji osamdesetih godina prošlog stoljeća, student Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu svoju glumačku karijeru započeo je već u srednjoj školi, a glumio je i u seriji za mlade ‘Nedjeljom ujutro, subotom navečer’.

Student Riđički bavi se i glazbom pa je, u svojih pet najdražih, izdvojio klasike s vrhunskim ‘soundtrackovima’ u kojima možete uživati preko cijelog vikenda.

1. Treći čovjek, Carol Reed

Uvijek na vrhu, iz ne znam ni sam koje šarolike reakcije na taj kolaž životnog humora, crnjaka, prijateljstva, ljubavi, pohlepe, i sjene nadolazećeg kapitalizma u svijetu koji se mijenja. Antologijski Orson Wells i onaj kadar njegovog pojavljivanja pred mračnim haustorom, glazba, kamera. Jednostavno obožavam ovaj film.

2. Blade Runner, Ridley Scott

Ovo je vjerojatno klišej neke sorte, no zaista sam odrastao baš uz taj film, i kako sam stariji, otvaraju mi se dijelovi filma koje kao klinac nisam ni pohvatao. Houerov (navodno improvizirani, ili barem štrihani) monolog na kraju, odlična muzika, Vangelis, neon noir detektivska priča, prožeta pitanjima životnog roka trajanja i što nas čini ljudima. Nešto divno.

3. Nema zemlje za starce, Coenovci

E sad, ovo je više neka neodlučnost između lepeze filmova velikih Coenovaca, ali kako sam ovoga pogledao previše puta za svoje dobro, negdje između Fargo’a i No Country, nekako biram ovaj. No, bez obzira na odabir, Coenovci rade filmove koji nekako rezoniraju. Velike ideje, male geste, veliki kadrovi, male radnje. Totalni paradoks ovih genijalaca je kako se ne događa puno, dok se zapravo događaju čuda.

4. Misija, Roland Joffe

Ajme filma. Od Morriconea do glumačke postave, scenarija, kamere. Ajme kakav film! Jedan od onih koji te drži od prvog kadra. Narator ti odaje kraj u prvoj rečenici, no film ide i dalje, tako da se u sredini pitaš, kako je moguće da će sve ovo završiti sa… no dobro, da ne ‘spojlam’ film. Obavezno ga pogledajte.

5. Legenda od pijanistu, Giuseppe Tornatore

Izgleda da veliki dio mojih top pet fura muzika. Ovaj film je čaroban, melodiozan, uz sve uspone i padove broda na oceanu. Tornatore je kralj filmova koji te tjeraju u suze, i ovaj nije iznimka. Uglavnom, čovjek se rodi na brodu i još nikada nije sišao, sve što radi je to da svira klavir – maestralno. Eto, dovoljno da se netko zakači i baci pogled.