Tuga i razočaranje Europskih izbora: Izlaznost slaba, novinari sudili sebi i političarima za slab interes

Europski izbori u Hrvatskoj imali su nisku izlaznost, malo više od 20 posto. Tuga, ali i propitivanje zašto je do toga došlo, potaknulo je niz zanimljivih rasprava među novinarima koji su se družili u izbornoj noći. Gostujući na panelu zagrebačkog Ureda za Europski parlament, glavni urednik portala srednja.hr, Marko Matijević, upozorio je da mediji ne mogu mijenjati političare koji diktiraju kontekst izbora. No, problem je i što mladi neke stvari, poput Erasmusa, uzimaju zdravo za gotovo. Autor ovih redaka, u neslužbenim je razgovorima filozofirao o proizvodnji pristanka i zaključcima kako možemo vidjeti što smo radili, ali ne i kako je to utjecalo na ljude, neovisno jesu li glasali ili ne.

U subotu je bila izborna šutnja. Državno izborno povjerenstvo (DIP) kasnije je navelo da su neke stranke i građani to kršili. Ali, da je kršenje izborne šutnje uzaludno, autor ovih redaka zaključio je čim je sjeo u jedan kafić na jutarnju subotnju kavu.

– Nema šanse da glasam, rekla je za susjednim stolom jedna starija gospođa svojoj prijateljici koja je kimnula glavom.

Koliko je takvih stolova bilo po cijeloj Hrvatskoj, možemo samo nagađati, ali čini se, više nego što je bilo ljudi na biralištu. To je bilo evidentno na samu nedjelju, kada ste, za razliku od parlamentarnih izbora, zbilja brzo mogli doći na red. Na kraju se ispostavilo da je izlaznost na EU izbore u Hrvatskoj malo veća od 20 posto.

Samo 15,05 posto birača do 16:30 sati:  Gdje smo pogriješili? (ako jesmo)

Par sati kasnije od jutarnjeg glasanja, razni predstavnici medija okupili su se ispred Kuće Europe, gdje je Ured Europskog parlamenta u Zagrebu organizirao praćenje rezultata EU izbora. Bio je to nestranački događaj gdje smo u tom trenutku svi znali da je 15,05 posto birača izašlo na birališta do 16:30 sati. Dok su kasnije kroz tu nedjelju pojedine političke stranke u svojim stožerima plakale, a druge slavile, ovisno o prvim projekcijama rezultata u 19 sati. Zavladala je neka tiha, pomalo tmurna atmosfera, ali kao dolikuje novinarima, prepuna pitanja. U pozadini su se vrtjeli prizori glasanja u drugim državama, kao diskretni podsjetnik da je u drugim EU zemljama izlaznost bila bolja.

Neslužbeni razgovori među novinarima, članovima zagrebačkog EP ureda i udruga civilnog društva odnosili su se samo i jedino na izlaznost. Neki su ustvrdili da su same stranke trebale bolje mobilizirati svoje birače, a neki rekli i da izlaznost od 50 posto ne bi bila zadovoljavajuća za ovakve izbore. Prsti koji pišu ove rečenice su u posljednjih šest mjeseci već po automatizmu naučili tipkati razne varijante informacije: ‘Hrvatska 9. lipnja bira 12 zastupnika koji će idućih pet godina sjediti u Bruxellesu i Strasbourgu, a Europski parlament je važan jer 60 do 80 posto zakona koje EP izglasa usvaja i hrvatsko zakonodavstvo’. Stoga sam se složio sa svojim neslužbenim sugovornicima.

Neki su se nadali da u toj maloj izlaznosti barem dominiraju mladi i da žele ostati optimisti dok ne vide službeno njihovu izlaznost. No, potom je jedna osoba navela da DIP neće objavljivati dobne skupine birača. Ista soba je navela da to ne smiju jer bi se moglo smatrati kršenjem privatnosti birača. Uskočila je druga osoba koja tvrdi da može, ali to ne rade, a trebali bi.

Naš glavni urednik na panelu pojasnio stvari: ‘Ne mogu mediji napraviti supstitut ako su kandidati takvi kakvi jesu’

Ured Europskog parlamenta organizirao je i nekoliko panela, a upravo se prvi, nakon objave prvih izlaznih anketa, doticao izlaznosti. Stručnjakinja za odnose s javnošću, Ankica Mamić, poručila je da europski zastupnici dobivaju i financije za komuniciranje s biračima kroz cijeli svoj mandat, a ne samo kroz tri do četiri tjedna kampanje, što nije dovoljno za doprijeti do građana. Stoga smatra da se političari moraju puno bolje angažirati oko objašnjavanja javnosti svog djelovanja u Europskom parlamentu da bi izlaznost bila veća. Ili nešto u tom smislu. Iskreno, tijekom tog panela smo računali rezultate izlaznih anketa D’Hondtovom metodom, a stigla je i hrana.

Probali smo vidjeti ima li neka stranka šanse izbiti mandat HDZ-u jer su izlazne ankete navele da uz njihovih šest mandata, Europu će još gledati iz prvog reda i SDP (četiri mandata) te Možemo i Domovinski pokret s po jednim zastupnikom. Među panelistima je bio i glavni urednik portala srednja.hr, Marko Matijević. Okupljenima (barem onima koji su ga slušali, većinom smo pratili najsvježije rezultate i reakcije političara), ispričao je kako mladi u Osijeku, Dubrovniku i Puli nisu znali prepoznati eurozastupnike koji su dolazili iz njihovog kraja.

– Čini mi se da mediji, koliko god smo se mi trudili, a objavili smo 200 članaka, 200 videa, imali smo kontakt s gotovo tisuću ljudi, očito nije dovoljno da ljudi izađu na izbore. Kandidati stvaraju kontekst izbora, mediji ga mogu samo malo amplificirati. Mi ne možemo napraviti supstitut ako su kandidati takvi kakvi jesu. Ja konkretno mislim da su kandidati u ovom slučaju bili malo reciklaža od nacionalnih izbora prije mjesec i pol, da je to drastično utjecalo na izbore. Kad pričam s mladim ljudima o tome što je Erasmusu, to je najprepoznatljiviji EU projekt u kojem sam i sam bio, jako mi je drago. Čini mi se da mlade osobe misle da on pada s vedra neba. Da nema nekog parlamenta koji je izglasao u petogodišnjem razdoblju da će dati novce za Erasmus, to je jednostavno zdravo za gotovo, podijelio je Matijević svoje dojmove od posljednjih šest mjeseci.

Tješenje Lippmannom dok Macron raspušta francuski parlament: Tko se oglasio, oglasio se

Poticanje birača na glasanje, malo me podsjetilo na proizvodnju pristanka čuvenog Creelovog odbora za ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat. Time se bavio Walter Lippmann u svojoj čuvenoj knjizi ‘Javno mnijenje’ iz 1922. godine. Lippmann je opisivao napore Creelovog odbora da među američkom javnosti stvori pristanak da SAD šalje trupe u Europu i utjecati na javno mnijenje, a Lippmannovo djelo utrlo je put razvoja odnosa s javnošću. Iako novinari primarno trebaju informirati javnost, ipak smo se nadali i da će naše informacije potaknuti birače da na biralištima iskažu svoju volju. Dakle, da u skladu sa svojim uvjerenjima izvrše konkretnu akciju.

Sudeći po slaboj izlaznosti, ništa od toga. No, dok sam jednom od uzvanika krivo rekao da se Lippmannova knjiga zove ‘Proizvodnja pristanka’, umjesto ‘Javno mnijenje’, htio sam njega, a malo kasnije i svog glavnog urednika utješiti upravo Lippmannovim nalazima. Naime, ovaj reporter je detaljno opisivao akcije Creelovog odbora. Bila je to ogromna mašinerija, gdje su se najviše isticali tzv. ‘četverominutni ljudi’ koji su u četiri minute održavali razgovore s ljudima te je njih 75 tisuća volontera, komuniciralo s više od tri milijuna ljudi. Američki izviđači su dostavljali tiskane primjerke govora tadašnjeg predsjednika Woodrowa Wilsona, a odbor je pripremio i različite postere, novinske oglase, za najraznije oblike distribucije. SAD je ušao u Prvi svjetski rat i po svemu sudeći, Amerikanci su većinom to podržavali.

– Međutim, Lippmann je naveo da mi ne možemo znati zašto je konkretno neka osoba dala svoj pristanak da SAD krene u rat. Vidimo što se radilo glede kampanje, koje su se poruke slale, ali tko je na što kliknuo ne možemo znati. Isto vrijedi s našim informiranjem o EU i Europskom parlamentu. Ako je naše izvještavanje nekoga potaknulo da izađe na glasati, opet ne znamo zašto ili ako nije, opet ne znamo zašto nije. To je veliki metodološki problem, govorio sam nekoliko ljudi s kojima sam se sprijateljio i pokušao malo praviti pametan.

U svakom slučaju, prilika da ovako izravno odlučujete o sudbini čitave Europske unije je iza nas. Tko se oglasio, oglasio se. Kao trenutni glavni nalaze novog saziva, možemo vidjeti porast desnice i pad zelenih. Deklarativno liberalni francuski predsjednik Macron je već najavio nove parlamentarne izbore u svojoj zemlji zbog lošeg rezultata u Europi. Kako to biva u demokraciji, netko je s time zadovoljan, a netko nezadovoljan. No, u svakom slučaju, nadamo se da ste barem i sami u nedjelju dali svoj doprinos, izbornom rezultatu. Nitko ne voli osobe koje se žale, a propustile su djelovati kad je bilo vrijeme.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti. Sve vijesti iz projekta pratite u rubrici Izborni predmet.