VIDEO: More se zagađuje i na ovaj način, iako nitko to ne vidi: Stručnjakinja objasnila o čemu se radi

Podvodna buka relativno je novi pojam: U suradnji kroz projekt UNDERSEA, partneri iz Hrvatske i Italije znanstveno istražuju ovaj fenomen uz potporu europskih fondova. Natalija Dunić iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, objasnila nam je da ljudi stvaraju podvodnu buku koja životinjama u moru onemogućava snalaženje i pronalaženje hrane. S hidrofonima prikupljaju podatke o ovoj buci kako bi odredili kolika glasnoća na koji način ugožava podvodni svijet. Gostujući u našem podcastu, Dunić je rekla i da je zadovoljna europskim propisima, ali bi voljela da se propisi brže donesu.

Izlijevanje nafte, plastika i drugi otpad, dobro su znani onečišćivači mora. No, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (IZOR), ovih se dana bavi i istraživanjem jednog manje primjetnog oblika morskog zagađenja: podvodne buke. Ove je godine započeo projekt UNDERSEA u sklopu programa Interreg Italija-Hrvatska i uz podršku europskih fondova. Hrvatski i talijanski znanstvenici kroz ovu suradnju pribavljaju podatke o podvodnoj buci, njenoj jačini i utjecaju na živi svijet ispod površine mora.

Sabotaža morskog života zvukom: Postoje prirodni poremećaji, ali glavne probleme stvaraju ljudi

Podvodnu buku i zašto ju je važno istraživati, pobliže nam je u našem podcastu pojasnila oceanografkinja iz IZOR-ovog laboratorija za fiziku mora, Natalija Dunić. Kako je rekla, podvodna buka se stvara prirodnim putem, primjerice zbog vjetra, ili kiše iznad mora, kao i zbog potresa i erupcije vulkana. No, fokus istraživanja je na buci koju je stvorio ljudski utjecaj. Iako je sama podvodna buka relativno novi pojam, iznimno je važan za očuvanje okoliša.

– U podvodnu buku se ubrajaju bilo koji izvori koji vam stvaraju zvučne promjene u moru koji narušavaju morski okoliš i bioraznolikost. Životinje u moru imaju specifičan oblik komunikacije, snalaženja u prostoru i nalaženja hrane, pri čemu se koriste raznim zvukovima. Znate da zvukovima komuniciraju dupini i kitovi, ali isto tako i druge životinje. Svako narušavanje toga im otežava snalaženje. Ljudi su more dodatno onečistili jer kroz gospodarske aktivnosti unosimo dodatno opterećenje ekosistema s podvodnom bukom, rekla nam je Dunić primarno ovdje upozoravajući na aktivnost brodova i plovidbe.

Budući da se podvodna buka tek istražuje, još nisu definirane vrijednosti koje bi se mogle tolerirati, a da ne narušavaju sigurnost okoliša, kao što je recimo, propisano za onečišćenje zraka. No, općenito je kaže nam, zadovoljna EU propisima za zaštitu okoliša, iako bi voljela da se neke stvari brže donesu i implementiraju.

Hidrofoni nadziru buku po tri mjeseca

Tijekom našeg posjeta istraživačkom brodu Bios 2 kojim se IZOR koristi u svojim terenskim istraživanjima, pobliže smo vidjeli opremu koja se koristi za znanstvena mjerenja podvodne buke. Riječ je o hidrofonima koji se uranjanju na dno mora, a potom izvlače kako bi se mogli očitati podaci.

– Imamo memorije za šest mjeseci kontinuiranog snimanja prije nego ih izvadimo, ostavljamo ih u prosjeku dva do tri mjeseca. Dok god nisu oštećeni vitalni dijelovi, glava hidrofona brtveni rubovi, možete ih beskonačno puno puta postavljati u more, objasnio nam je znanstvenik s IZOR-a, koji radi u njihovom računskom centru, Stipe Muslim.

Cijeli podcast pogledajte na našem YouTube kanalu u videu ispod.

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti. Sve vijesti iz projekta pratite u rubrici Izborni predmet.