VIDEO: Jeste li čuli za greenwashing? 'Pojavljuje se u vrlo kompleksnim oblicima'

Greenwashing ili zeleno pranje savjesti je praksa u kojoj tvrtke tvrde da su ekološki osviještene, ali iza tvrdnji nema stvarnih akcija. O tome kako on funkcionira, ali i što po tom pitanju radi EU, razgovarali smo u našem podcastu s edukatoricom o okolišu, Ivanom Kordić. Veseli je što je EU u siječnju izglasala direktivu za borbu protiv ovakvih dezinformacija. No, upozorava i da EU presporo donosi odluke.

Briga o okolišu postaje sve raširenija te sve više ljudi želi kupovati ekološki sigurne proizvode. To u obzir uzimaju i same tvrtke koje sve više vole isticati vlastitu ekološku osviještenost i reklamirati proizvode za koje ističu da su napravljeni kako ne bi došlo do zagađenja. Nažalost, nerijetko je tu posrijedi greenwashing, odnosno navođenje da je nešto ekološki prihvatljivo, iako nije. Što je greenwashing, ali i što Europska Unija radi po ovom pitanju, u našem smo podcastu razgovarali s Ivanom Kordić,  nacionalnom koordinatoricom znanstvene i kreativne međunarodne radionice Klimatski kolaž, članice upravnog odbora udruge Tatavaka te vlasnice obrta za edukaciju i savjetovanje Akorda.

Greenwashing ili zeleno pranje savjesti, najkraće je opisala kao neistinite tvrdnje koje plasiraju akteri iz privatnog sektora kako bi ostvarili privatnu dobit. Dakle, tvrdnje da se poslovanje vodi uz brigu za okoliš, ali bez stvarnih akcija. Sve je počelo u osamdesetima, kada su marketinške tvrtke shvatile da ekološke teme sve više zanimaju javnost.

– Greenwashing se pojavljuje u vrlo kompleksnim oblicima. To ne moraju biti isključivo lažne tvrdnje, već one koje naprosto ne prenose cijelu istinu. Recimo, mogu uzeti jedan segment u kojem je napravljena promjena, ali je taj segment toliko malen da ne daje pravu sliku kakav je doista ekološki otisak tvrtke kada se pogleda cijelo djelovanje, pojasnila je Ivana.

Maglovite tvrdnje završe i na sudu

Kordić je istaknula i da ne mora svaki greenwashing sam po sebi biti lažan, ali može imati i neke druge motive, umjesto brige za okoliš. Kao primjer, istaknula je upravo jednu od prvih zabilježenih greenwashing praksi. Hotelski lanci su pozivali goste da vode brigu o potrošnji vode i da jave osoblju kada žele da im se operu ručnici. No, motiv nije bila ekologija, već manji broj radnih sati osoblja, kako bi ih se manje platilo.

– Ta je akcija super sama po sebi, ali, tu je pitanje namjere. Ona nije povezana s brigom za okoliš, nego željom za dobiti. Netko će sada pomisliti pa u čemu je problem? Za mene osobno, nikakav, ako ove promjene zaista reflektiraju šire nastojanje hotelskog lanca da krene prema većoj održivosti, Ali, ako pogledaš ostatak te kupaonice, vidiš hrpu malih bočica, regeneratora, šampona i gelova za tuširanje koji su pakirani u malim plastičnim bocama. Onda  se zabiješ u jednu nedosljednost, pojasnila je Kordić.

No, puno je dramatičniji nedavan slučaj iz Nizozemske, gdje je i sud presudio protiv zrakoplovne tvrtke KLM zbog njihovih greenwashing reklama. Kroz svoju kampanju ‘Letimo odgovorno’, sugerirali su da je letenjem njihovom kompanijom ekološki prihvatljivije od letenja s drugim zrakoplovnim kompanijama. Maglovite tvrdnje međutim nisu pratile nikakve konkretne akcije.

– Ne postoji komercijalni let na svijetu koji bi se mogao smatrati nisko ugljičnim. To je apsolutna netočna tvrdnja. Jedan povratni transatlantski let ima ugljični otisak od dvije tone. Te dvije tone su, ako želimo postići globalni cilj ugljične neutralnosti do 2050. godine, godišnji karbonski otisak koji ima svatko od nas. Hrvatska trenutno ima karbonski otisak od šest do sedam tona. Tu se pokazuje da realnost nije takva i to je presudio sud u Amsterdamu, pojasnila je Kordić.

Greenwashing direktiva: Ambiciozna, zahvaća širu sliku

Greenwashing nije zaobišao ni politiku. Kada je riječ o Hrvatskoj, Kordić je istaknula da se briga o okolišu kod nas primarno veže uz zakone i pravila koje donosi EU. Iako se nada da je u krivu, ne čini joj se da će na nadolazećim izborima ekologija biti preveliki prioritet. Nada se da će novi saziv Europskog parlamenta nastaviti korake prema zelenoj tranziciji i s Europskim zelenim planom.

– S jedne strane je pozitivno da od siječnja ove godine imamo ‘greewashing direktivu’ koja bi trebala izravno djelovati na snagu takvih praksi. Ali, ona će stupiti na snagu tek 2026. godine. I radi se o direktivi, što znači da je na nacionalnoj razini potrebno jako puno promišljanja i djelovanja da bi se na nacionalnoj razini ta pravila pretvorila u opipljive i jasne smjernice. Direktiva je ambiciozna jer se ne tiče samo klimatskih promjena već zahvaća puno širu sliku koja se tiče privatnog sektora, kružne ekonomije, reciklirabilnosti, poštivanja ljudskih prava u proizvodnji. Smatram dobrim da nije ograničena samo na širenje lažnih tvrdnji već i niz drugih ponašanja koji nemaju nikakvu supstancu ali govore ‘bilo bi lijepo da’, navela je Kordić.

Ekološki narativ jača: ‘Pitanje je kad će prevladati’

U međuvremenu, o ekologiji se sve više priča te je naša sugovornica optimistična da će ljudi sve bolje raspoznavati što je ekološki, a što nije. Veseli je i pozitivne reakcije koje vode u školama. Sa svojim timom, Ivana je već odradila radionice u preko 40 hrvatskih osnovnih i srednjih škola.

– Svi smo stanovnici planeta i mislim da je činjenica da smo sve više osjetljivi na ovu priču. Mislim da je sve više grupa koje pričaju i šire istinite informacije. Samo je pitanje vremena kada će taj narativ prevladati, zaključila je.

Cijeli podcast pogledajte na našem YouTube kanalu u videu ispod ili ga poslušajte na Spotifyu.

Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.