Pretraga

Škakljanje: Osim nasmijavanja, ima druge uloge i značenja

A- A+

Škakljanje je društvena radnja, o čemu svjedoči činjenica da je nemoguće poškakljati samog sebe. Međutim, postavlja se pitanje ima li ovo grozničavo nasmijavanje, uglavnom bliske osobe, ikakvu evolucijsku ulogu. Neuroznanstvenik sa Sveučilišta Maryland Robert R. Provine, tvrdi da je škakljanje način povezivanja između bliskih osoba te pomaže u unapređivanju odnosa među članovima obitelji i prijateljima.

Foto: handinhandparenting.org

Vjerojatno nam je svima poznato da ne možemo poškakljati sami sebe, a ako nije, jednostavnim je pokusom to moguće utvrditi. Također s druge strane znamo da možemo poškakljati potpunog stranca, no ne odlučujemo se baš uraditi nešto tako socijalno neprihvatljivo. Ove dvije teze na izravan i neizravan način sugeriraju evolucijski značaj škakljanja.

Izdvojeni članak

Usporena snimka ljudi prilikom kihanja

Među prvim oblicima komunikacije između roditelja i djece

Robert R. Provine, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Maryland te autor knjige ‘Laughter: A Scientific Investigation’ (Smijeh: Znanstveno istraživanje), upravo kroz dvije prije navedene teze objašnjava da je škakljanje dijelom mehanizam za socijalno povezivanje bliskih osoba, kao i radnja koja pomaže unapređivanju odnosa među prijateljima i članovima obitelji, piše popsci.com.

Dok još beba ne govori u prvih par mjeseci života, kao odgovor na škakljanje od nje dobivamo smijeh. – To je jedan od prvih oblika komunikacije između djece i njihovih skrbnika, govori Provine.

Međutim škakljanje može izazvati i druge emocije, pa tako nakon što roditelji primijete nelagodu kod svoje jako male djece, prestaju s njime. Stoga se može zaključiti da ova aktivnost, može otvoriti vrata i drugim međusobnim interakcijama.

Izdvojeni članak

Dnevno se nasmijemo ovoliko puta, a evo kome upućujemo lažne osmijehe

Škakljanje razvija vještine samoobrane

Djeca su sklona škakljati jedni druge, što je radnja koja prema znanstvenicima ne samo da zbližava, nego sudjeluje u razvijanju refleksa i vještine samoobrane. Još davne 1984. godine psihijatar Donald Black ustanovio je da su najškakljiviji dijelovi tijela, kao što su vrat i rebra, ujedno i najranjiviji u borbi. Na temelju toga je utvrdio da djeca kroz ovaj bezazleni čin, uče kako zaštititi ranjive dijelove tijela.

Škakljanje je najvjerojatnije potaknulo stvaranje samog smijeha. Ljudski ‘ha-ha-ha’, gotovo sigurno je nastao iz dahtanja koje uzrokuje međusobno zadirkivanje, smatra Provine, a osim ljudskih iskustava, svoje zaključke bazirao je i na promatranju čimpanzi i gorila, u tijeku njihove igre škakljanja.

Negdje u ranim 40-im godinama, razina osjeta škakljanja opada, a time i nivo zabave koju ono uzrokuje. Iz ovoga proizlazi da je škakljanje očigledno namijenjeno samo mlađim osobama.