Pretraga

[Otkrijte zanimanje] Dr.Maštalić po zanimanju je klaundoktorica

A- A+

Pitaju se mnogi je li ona doktorica ili je klaunica, ali Irena Kolar Vudrag po zanimanju je klaundoktorica. Klaunovi doktori imaju plemenitu misiju donositi osmijeh i radost bolesnima i potrebitima. Nisu liječnici, ali nisu ni volonteri već profesionalni umjetnici. Dašak luckavosti, pozitivna energija i veliko, ali snažno srce odlike su svakog dobrog klaundoktora, a svoju klaunesu, doktoricu Maštalić, Irena je pronašla u timu udruge Crveni nosovi-klaunovidoktori.

foto: Dr. Maštalić Crveni nosovi

Simpatična Zagrepčanka zaljubljenica je u kazalište i film pa tako piše i režira autorske predstave za djecu. Zadnjih 15 godina radi i kao dramski pedagog u ZKM-u, a povremeno piše tekstove i pjesme za mađioničara Jozu Bozu. Već tri godine ponosna je klaunesa Crvenih noseva.

S:Kako je Irena došla do doktorice Maštalić?

Irena: Odmalena sam bila polaznik lutkarske i dramske grupe u ZKM-u. Već tada sam svojim dramskim voditeljima govorila da i ja želim jednog dana biti kao oni. Maštalica u meni uvijek je konstruirala priče i likove koje sam, osim glume, prenašala i na papir otkako sam naučila pisati slova. Još uvijek čuvam bilježnice u kojima mi je učiteljica uz peticu napisala komentar kako sam maštovita. Kasnije sam pisala sastave i prijateljima i susjedima. Svoje sam prijatelje motivirala i vukla u svoje maštovite pothvate i ambicije, uz djetinje podvale susjedima i igre skrivene kamere, pa sve do onih ‘ozbiljnijih’ ambicija; kopanja zlata na livadi.

Čak su mi profesori u osnovnoj školi dopustili da tijekom sata na hodniku osmislim neku predstavu, a onda je na kraju sata izvedem pred razredom. Meni je mašta bila i ostala najprirodnija i najjednostavnija suputnica. Zato je i ona danas dio mog klaunovskog imena.

Normal
0

21

false
false
false

HR
X-NONE
X-NONE

MicrosoftInternetExplorer4

Film je moja velika ljubav, uvijek sam slijedila svoju maštu
i snove, pa sam ih počela i ostvarivati. 
Dva puta sam otišla u Hollywood, a jedne godine se planiralo moje
gostovanje u Oprah showu i imala sam svakodnevne intervjue s producenticama.
Događaju mi se lude stvari a ta opća osobna ludost me dovela i do Crvenih
nosova, kada mi je Centar za dramski odgoj proslijedio poziv za audiciju prije
tri godine.

Tada sam već i sama bila majka i imala sam iskustvo bivanja
u bolnici s djetetom. Bilo mi je jako teško ostaviti dijete u bolnici tijekom
noći. Takav grč, tugu, strah i brigu osjećaju mnogi roditelji svaki dan u
bolnicama čija djeca imaju i ozbiljnije dijagnoze. S njima se susrećemo u našim
klaunovskim vizitama i svojim pojavom tim roditeljima i djeci donosimo osmjeh.

S: Što treba imati jedan klaundoktor?

Irena: Svatko od nas klaunova doktora dodatno radi u nekoj grani izvedbene umjetnosti i ima iskustvo biti ispred publike. Osjećaj za druge, djecu i susosjećanje. Potrebno je iz sebe izvući svoga klauna i naglasiti svoj karakter i emocije. Klaun je slobodan, iskren, naivan i uvijek se želi pokazivati ljudima. Dakle, netko tko je jako zatvoren, scenski nesiguran, ne može biti klaundoktor, prema mome mišljenju.

Izdvojeni članak

Otkrijte zanimanje: Rad u Zoološkom vrtu nije samo draganje slatkih antilopica


S:Što je najljepše u ovom poslu?

Irena: Najljepše je donijeti osmjeh bolesnom djetetu. To je naša najveća nagrada a i to je misija Crvenih nosova. Osmjeh bolesnog djeteta je razlog zbog kojeg odlazimo u bolnice.
Dolaskom klaunovadoktora u bolnicu mijenja se cijela atmosfera. Za nama, oko nas, i iza nas kao da ostaje trag čarobnog praha radosti. Odlazimo i u domove umirovljenika gdje starijima i nemoćnima razvedrimo dan.

S: A što je najteže?

Irena: Najteže je biti svjestan teških dijagnoza i vidjeti prizor teško bolesnog djeteta i zabrinutog roditelja.
Meni kao roditelju najteže je čuti uplakano dijete koje doziva svoju mamu, a mama nije u bolnici.

Onkološki odjeli su teški, kao i intenzivna gdje su djeca priključena na aparate i medicinske strojeve od kojih se, osobito malene bebice, niti ne vide.

Najteže mi je do sada bilo vidjeti jednogodišnjeg dječaka koji je imao tešku neoperabilnu srčanu grešku. On je jednostavno ležao u krevetiću, kopnio i čekao svoj odlazak. Sedam dana nakon što sam saznala njegovu dijagnozu njegov je krevetić bio prazan. Tada sam se prvi put rasplakala i morala sam skinuti svoj crveni nos i u hodniku se smiriti. Nedavno su nas medicinske sestre upozorile i zamolile da ne ulazimo u sobu broj 5 jer se roditelji upravo sada opraštaju od svoga djeteta.

Izdvojeni članak

Doktorica hitne pomoći: Za većinu ljudi njezina je svakodnevica nezamisliva


S: Kako te je doktorica Maštalić promijenila, čemu te naučila?

Irena: Doktorica Maštalić je dio mene, a ja sam dio nje, tj mi smo iste, samo što doktorica Maštalić naglašava svoj karakter i hrabro dijeli svoje osjećaje, slabosti i mane. Ona je ozbiljna, pristojna i konzervativna diva osjetljiva želuca i finih manira. Često ne razumije viceve i rijetko se smije vicevima, ali nasmijavaju je stvari koje možda drugima ljudima nisu smiješne npr. zvukovi koje prizvede kruška kada padne na parket. Ona je ozbiljna s nenametljivim smislom za humor i živi svojom posebnom logikom, izgovora svoje misli prije nego razmisli, naivna je i maštovita. Ona me uči biti ja.

S: Kako izgleda tvoj radni dan?

Irena: Klaunovske vizite počinju u 10 sati.To jutro se nađemo ranije s kolegom s kojim smo u paru i dogovorimo male detalje oko vizite. Mi se često baziramo na improvizaciji, ali ponekad je dobro definirati statuse, eventualno priču, ali često nam se situacija nametne sama pa tako u svakoj sobi radimo nešto drugo.

Važno je da klaunovi imaju određene vještine koje mogu ponuditi; sviranje instrumenta, žongliranje, pjevanje. Svaki klaun otprilike ide četiri do šest puta mjesečno u posjete. Uvijek idemo u paru.

U Zagrebu posjećujemo pet bolnica. Mi smo dio međunarodne organizacije sa sjedištem u Beču. Tamo jednom do tri puta godišnje odlazimo na radionice u Internacionalnu školu humora.

U Zagrebu imamo mjesečne radionice i edukacije. Rad na klaunu je proces koji traje zauvijek. Udruga Crveni nosovi jako ulaže u nas klaunove. Jednom mjesečno imamo superviziju gdje riješevamo sve eventualne probleme i teške emocije s kojima se susrećemo u radu.

Izdvojeni članak

Otkrijte zanimanje: Rad u operacijskoj sali nije za svakoga


S: Na kakve predrasude nailaze klaunovi doktori?

Irena: Mislim da su Crveni nosovi sve češće zastupljeni u medijima i da šire svijest građana o našoj misiji. Važno je naglasiti da klaunovi doktori nisu ‘ljudi s ulice’ niti volonteri, već profesionalni umjetnici koji se konstantno educiraju, jer ne može u bolnicu ući bilo tko.