‘Osveta’ Engleza za poraz na Svjetskom? Mladi robotičari otputovali na natjecanje, robot im zapeo u Londonu, ali priča ima happy end

O hrvatskim učenicima na brojnim međunarodnim natjecanjima, kao i njihovim uspjesima, redovito izvještavamo na našem portalu. No, priču o odlasku tročlane hrvatske reprezentacije na međunarodno natjecanje iz robotike u Meksiko, vrijedi zabilježiti i prije njihova nastupa na samom natjecanju. Štoviše, njihova uzbudljiva i napeta avantura počinje već pri dolasku na aerodrom u Meksiko, gdje saznaju da im se putem iz Hrvatske robot – izgubio! I to u Londonu, pa su odmah krenuli komentari o potencijalnoj ‘osveti’ Engleza za poraz na Svjetskom u nogometu.

Tročlana hrvatska ekipa s mentoricom, profesoricom Anom Sović Kržić | Foto: privatna arhiva

Troje učenika i njihova mentorica kreću na put u daleki Meksiko, na međunarodno natjecanje u robotici. S njima iz Zagreba na 16-satno putovanje kreće i njihov robot s kojim će se natjecati u zemlji TV-sapunica.

Ekipa stiže u Meksiko, no ne i njihov robot! Natjecanje će za koji dan, a robot se izgubio negdje u Londonu. Kreću komentari da se Englezi osvećuju zbog poraza na Svjetskom u nogometu…

Uz 193 države, sudjeluje i ekipa Hope koju čine izbjeglice

Međunarodno natjecanje u robotici FIRST global challenge održava se drugu godinu zaredom za mlade koji strastveno pristupaju STEM području. Iz jedne države nastupa jedan tim, a natjecanje je zamišljeno da gradi mostove između srednjoškolaca različitih pozadina, jezika, religija i običaja. Sudjeluju 193 države, a među njima je i ekipa Hope – izbjeglice. Svaka reprezentacija ima tri do šest članova, učenika srednjih škola.

Hrvatsku na FIRST global challengeu u Meksiku ove godine predstavlja tročlani tim srednjoškolaca: Leon Stjepan Uroić, učenik 2. razreda XV. gimnazije u Zagrebu, Matej Đudarić, također učenik 2. razreda ali iz Tehničke škole Ruđer Bošković te Nika Crnković, drugašica iz V. gimnazije u Zagrebu. Njihova je mentorica docentica Ana Sović Kržić sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Svo troje učenika koji čine reprezentaciju članovi su Robotičko-informatičkog kluba Križ iz mjesta Križ. Izbor ekipe napravio je Hrvatski robotički savez.

Naš tim na otvaranju natjecanja u Meksiku | Foto: Ana Sović Kržić

Natjecanje u robotici – bez robota?!

Jasno je, ključan ‘alat’ na natjecanju jest – robot. A kako sudjelovati na robotičkom natjecanju bez robota? Upravo se takva, crna mogućnost nadvila nad naš tim po dolasku u Meksiko. Ekipa je doputovala u daleki Meksiko, a negdje po putu njihov je robot zalutao.

Od rada u malom podrumu do zlata oko vrata: Priča o Ines, svjetskoj prvakinji u robotici

– Vidjeti da nema robota nakon toliko sati rada i onda još 16 sati u avionima, malo učini čovjeka tužnim. No bili smo toliko pospani, da smo nekako samo ispunili formular da je nestao robot i nadali se čudu. U tome su nam pomogli i organizatori natjeacanja koji su se dodatno potrudili kontaktirati aviokompaniju i pomogli nam tražiti robota, priča nam mentorica našega tima.

Pojašnjava da su zapravo shvatili da nemaju robota drugo jutro kad su ostale ekipe išle na trening, a oni su ih samo mogli gledali.

‘Ako ne dođe na vrijeme, gradimo novoga!’

– Počneš razmišljati zašto si toliko vremena potrošio na gradnju robota i put na drugi kraj svijeta i onda nemaš što pokazati. I tada smo shvatili da to nismo mi. Učenici u ekipi su puno naučili gradeći ovog prvog robota tako da smo jednoglasno zaklučili – ako ne dođe na vrijeme – gradimo novoga! Imali smo nešto rezervnih dijelova u koferu, a i posudit ćemo od ostalih ekipa, prepričava nam backup plan docentica na zagrebačkom FER-u i dodaje kako zapravo nisu propustili niti jednu vožnju robota ‘za pravo’ s obzirom da je prvi dan bio samo trening.

Drugo jutro dočekala ih je poruka da je robot stigao i da se nalazi na recepciji hotela! Olakšanje nakon dolaska zalutalog robota najbolje prikazuje fotografija objavljena na Facebooku Hrvatskog robotičkog saveza:

Naša ekipa u Meksiku nakon što je robot konačno stigao | Foto: FB Hrvatski robotički savez

Svi natjecatelji robote su gradili iz istih kompleta dijelova, svi moraju biti istih dimenzija i imati mehanizam da zavrti vjetroelektranu

– Koliko nas je razveselilo, toliko i uplašilo, jer ipak smo izgubili jedan dan, a i kutija je bila otvarana, tako da smo morali na brzinu sve provjeriti i testirati, koliko stignemo, kaže nam mentorica tima.

Naknadno su saznali da je njihov robot zapeo na aerodromu u Londonu, a nije trebalo dugo da se pojave komentari kako je to samo jedan od načina ‘osvete’ Engleza za poraz u polufinalu na nedavnom Svjetskom prvenstvu u nogometu. Nakon otvaranja prvenstva, naša reprezentacija mirno može krenuti u veliko natjecanje.

Ovogodišnja je tema natjecanja “Energy impact”, u slobodnom prijevodu Energija budućnosti. Docentica i mentorica hrvatskog tima priča nam o koncepciji natjecanja.

– Na poligonu se nalazi nekoliko vrsta elektrana, a ekipe ih moraju napuniti pogonskim gorivom kako bi one mogle proizvoditi struju. To gorivo je predstavljeno kockama veličine 15x15x15 cm, a elektrane su modeli kuća s otvorima ili na zemlji ili na 50/60 cm od zemlje. Prije samog natjecanja, ekipe su morale osmisliti robota koji može skupiti tu kocku s poda i prenijeti ju u željenu elektranu. Da stvar bude teža, robot maksimalno smije biti veliki 50x50x50 cm, što znači da se mora nekako sam proširiti. Osim toga, robot mora imati mehanizam da primi solarnu ćeliju i da zavrti vjetroeletranu, kaže mentorica Sović Kržić i dodaje da se ekipe pripremaju tri mjeseca, a robota smiju graditi samo iz kompleta dijelova kojeg svi natjecatelij imaju istog.

Robot je nužan za natjecanje, no na kraju ne mora pobijediti najbolji robot: Bitna je suradnja među ekipama

Da se radi o sportu, ovo bi bila udarna vijest: Mladi robotičari u berbi zlata na Euro Robocupu

Natjecanje je organizirano tako da se slučajnim izborom odaberu tri države koje čine Savez. Druge tri države čine protivnički savez. Savezi se suprotstavljaju u 2,5 minutnoj igri, gdje se gleda tko će skupiti više bodova. Pritom ekipe unutar saveza rade strategiju, ovisno koje su jake točke kojeg robota. Postoje i dodatni bodovi za suradnju, ukoliko suprotstavljeni savezi na određeni način pomognu jedni drugima. Ukupno se igra osam robotskih igri, svaki put s drugim državama u savezu i u protivničkom savezu. Cilj je osvojiti i što više bodova i pobijediti u što više robotskih igri.

– Ovdje se vidi sportska komponenza natjecanja – robot je nužan uvjet, ali na kraju ne mora pobijediti najbolji robot. Jako ovisiš o ekipama koje su s tobom u savezu i koliko toga njihov robot može učiniti, pojašnjava mentorica našeg tima čije su pripreme trajale tri mjeseca, a zadnjih mjesec dana pripremali su se intenzivno, čak i po osam do deset sati dnevno. Bavili su se ponajviše osmišljavanjem konstrukcije i uštimavanjem kako bi cijeli sustav radio.

Našu tročlanu ekipu na čelu s mentoricom Sović Kržić pratit ćemo na njihovom natjecateljskom putu u Meksiku i izvještavati o njihovim uspjesima. Dakako, s robotom u kombinaciji!

Odgovori