Pretraga

Skrojite budućnost s bivšim radnicama Kamenskog: Tečaj šivanja za studente u pola cijene

A- A+

Bivše radnice propale tvornice Kamensko od 2010. godine trpe nepravdu i pokušavaju se izboriti za svoja prava, pa su se nakon što su dobile otkaz, hrabre žene same odlučile izboriti za svoju budućnost. Osnovale su Udrugu Kamensko 2011. godine sa svrhom zajedničkog djelovanja i međusobne podrške u egzistencijalnoj i emotivnoj krizi. Rad Udruge nije stao na tome, jer su ove poduzetne žene na zagrebačkoj Knežiji otvorile mali pogon u kojem kroje i popravljaju odjeću, a održavaju i tečajeve šivanja koje studenti mogu polaziti uz popust od 50 posto.

Udrugu Kamensko osnovale su radnice propale industrije, koje su ostale bez posla. Hrabre su se žene odlučile same organizirati, pa u prostorijama Udruge na zagrebačkoj Knežiji imaju pogon u kojem kroje i popravljaju odjeću i održavaju tečajeve šivanja.

Izdvojeni članak

Studentskim koracima: Fitness, zumba, trbušni ples i drugi povoljni tečajevi za sve s X-icom

‘Pozdrav, Singerice moje’

Ovim simboličnim pozdravom predsjednica udruge Đurđa Grozaj pozdravlja polaznice tečaja šivanja i započinje još jedan zaposleni dan u prostorijama udruge Kamensko na zagrebačkoj Knežiji. Tečajevi su organizirani za skupine od deset polaznika kako bi se vješte krojačice mogle posvetiti svakome pojedinačno. Edukacija započinje od osnova, polaznici se prvo upoznaju sa šivaćim strojem, a tek onda uče tehnike šivanja. U 40 sati obuke raspoređenih na sedam tjedana uči se kako skrojiti džepove, pa se prelazi i na odjevne predmete. Prvo polaznici nauče izraditi suknju pa hlače, a tečaj završava izradom piđame, koja zahtjeva upotrebu svih tehnika koje su na obuci naučili.

– Već nam na polovici tečaja dolaze u suknjama koje su si same skrojile, komentira gospođa Đurđa i ne krije ponos kada govori o svojim Singericama. Malo tko si može izdvojiti za odjevni predmet, smatra predsjednica Udruge, pa zašto si ga ne bi sami napravili, a na tečaju će i naučiti kako. Kvalitetu obuke prepoznali su mnogi, do sada su tečaj prošla i tri muškaraca, a u Udruzi kažu kako se nadaju i većem broju.

Pozive dobivaju i od djevojčica, koje se javljaju već s 12 godina, ali za tečaj šivanja moraju pričekati do punoljetnosti, pa zato dolaze na obuku iz heklanja i štrikanja. Najstarija polaznica obuke imala je 79 godina, a gospođa Đurđa napominje kako godine nisu važne, jer svakom polazniku pristupaju s puno strpljenja i pozitivne energije. Nedavno su u Udruzi dobile i poziv zainteresirane gospođe iz Njemačke, koja je odlučila uzeti dva tjedna godišnjeg odmora kako bi naučila šivati. Žene se na obuku dolazile iz cijele Hrvatske, od Makarske do Bjelovara, a posebno su ponosne na dvije polaznice, Kineskinju i Romkinju, koje su također završile tečaj šivanja.

Ideju o tečaju poduzetne su žene dobile jer su htjele dati svoj doprinos društvu, a zbog socijalne osviještenosti prilagodile su i cijene, pa obuka košta 1500 kuna, a može se platiti na tri rate. Studenti i umirovljenici dobivaju popust od 50 posto, a u svaku grupu dolazi i jedna trajno nezaposlena žena kojoj je tečaj besplatan, a zbog velikog interesa tečajevi se održavaju i tijekom ljeta.

Ivan Božić|srednja.hr

‘Ponos nam neće uzeti’

Institucijama se više ni ne obraćaju, kaže gospođa Đurđa, jer država njihov rad nije prepoznala, pa se same bore i napreduju korak po korak. Sada imaju šest zaposlenih žena, kojima plaća nikada nije zakasnila, ističu, a 20 ih je već uspjelo skupiti dovoljno staža da odu u zasluženu mirovinu.

– Svakako su nas vrijeđali, ali je to u nama samo budilo revolt i nadu. Ponos nam neće oduzeti, nisu računali na to da nas ima koji nikad ne odustajemo, poručuje gospođa Đurđa, koja u Udruzi volontira već pet godina, koje su joj donijele brojne nove prilike i prijateljstva. Ljudi iz čitave Hrvatske zovu ove hrabre žene i traže ih za savjete ili pomoć, koju nikada nisu odbile. Savjet koji gospođa Đurđa uvijek daje je da trebamo iskoristiti ono u čemu smo dobri i od toga krenuti.

– Ne smijemo dopustiti da nam mladi i obrazovani ljudi odlaze, to trebamo mijenjati, poručuje gospođa Đurđa i dodaje kako mladima koji dođu u Udrugu uvijek daju šansu, jer ne žele dopustiti da završe na burzi, već ih žele uključiti u sustav. Ustrajnim je radnicama najveća nagrada kada nekome pomognu i naglašavaju da je najvažnije nekako vratiti dobivenu pomoć.