Pretraga

Srednjoškolski striperi

A- A+





Morat ću razočarati vaš perverzni mozak i objasniti da se radi o strip crtačima iz zagrebačke škole primjenjeneumjetnosti i dizajna. Razgovarali smo s četiri talentirana srednjoškolca koji su umjesto Disneyevih slikovnica čitali Garfielda, pa kasnije Alana Forda, Dylana Doga, Zagora, Spidermana i drugu ekipu iz svijeta stripa.

Luka, Jurica, Nikola i Zdenko crtaju stripove od davnina. Dečki su se zainteresirali za stripove još u nižim razredima osnovne škole. Jurica je krenuo u radionicu stripa u 3. razredu osnovne škole, gdje je u centru za kulturu počeo upoznavati tehnike crtanja stripova. Tako je uvukao druge prijatelje u to, te su tijekom godina izbrusili svoj talent, a najviše spominju profesora Mustača koji im je u svakom nezgodnom trenutku uskočio s novim idejama i vještinama.

Kako izgleda proces jednog stripa, objasnio nam je Luka. Prvo se razradi ideja, nakon toga se stupa u razradu priče. Potrebno je naći i odgovarajući papir, nacrtati sliku i sve obojati i doraditi. Ako se ne računaju pauze za kavu, za jednu stranicu potrebno je cca 4 sata rada. Jurica je svoje sate rada uložio u lik Zglobnika, koji je dosad već posjetio izložbu u Izidoru Kršnjavom, a neko vrijeme je stanovao u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu projekta Moj Kvart. Zglobnik je inače kvazi čovjek koji je po zanimanju doktor, a kroz priču on eksperimentira u svom laboratoriju gdje mu nažalost svaki od eksperimenata jako loše ispadne. No Zglobniku nije sve crno u životu, on ima ženu Zglobničku, a Jurica najavljuje da se Zglobnik sprema napraviti Zglobnika Juniora.

Nikola se zabavlja s Bezimenim, a Zdenko i Luka skupa rade na Pravedniku. No to nisu jedini projekti na kojima dečki rade. Zdenko i Luka trenutno rade na novom stripu. Radi se o detektivu koji u dvadesetim godinama 20. stoljeća rješava ubojstva vojnih časnika iz Drugog svjetskog rata, a za nastavak priče o istragama morat ćete sačekati kad strip ugleda svjetlo dana.

Stariji kolege koji se profesionalno bave stripovima, većinom odlaze u inozemstvo raditi u struci. U Hrvatskoj je tržište stripa iznimno maleno i teško je probiti se. Oko tisuću Hrvata aktivno kupuje stripove, dok se u Francuskoj radi o milijun redovitih kupaca stripa. Najjače tržište je i dalje Japan, gdje su mange već mainstream. Na pitanje bi li željeli jednog dana raditi u Marvelu kao crtači, nisu baš oduševljeni idejom jer kako kažu: “Kad čovjek dođe u Marvel biva dobro plaćen, ali prodaje sve svoje vještine. Također nisi cijenjen kao umjetnik, već te doživljavaju kao robota i nikad sam ne crtaš već je cijeli proizvodni proces podijeljen.”

U crtanje stripova se treba zaljubiti i zagristi za to, jer nije u pitanju samo talent. Upravo zato mladi crtači kažu da je omjer truda i talenta 90:10. Ipak kane se time jednog dana profesionalno baviti, jer kad su već dotuda dogurali nema smisla odustajati. Poručili su mlađim crtačima kojima je cilj da postanu slavni i poznati  da to nije struka u kojoj bi trebali napredovati, a ako zaista zapnu za crtanje stripova da se ne predaju u teškim neinspirativnim trenucima, jer će ih sigurno biti.