Djevojčica čiji je Dnevnik izbačen s popisa nije željela živjeti uzalud: I iz Tajnog skloništa vjerovala je u ljudsku dobrotu

Iako je novi popis lektira ugledao svjetlo dana još prije dva tjedna, posljednjih je dana svojim propustima pridobio značajan interes javnosti. Tako je jučer čitav niz reakcija izazvalo izbacivanje Dnevnika Anne Frank s popisa lektire, kako obaveznog, tako i preporučenog, kojem je dosad pripadao. Za njegovo je vraćanje u lektiru pokrenuta peticija, a problematiku ‘rezanja’ jedne od najpopularnijih, najsurovitijih, ali i najtoplijih ispovijesti u povijesti, pokušalo je objasniti Ministarstvo. Ipak, unatoč tome što Dnevnik nije među propisanim naslovima, nedvojbena je važnost Annina lika i djela za sva vremena ljudske povijesti. Misleći da će živjeti mirno i daleko od antisemitizma, s četiri godine s obitelji seli u Amsterdam. No, nakon što su strahote svjetskog rata kasnije i ondje stigle, dvije se godine skrivaju u Tajnom skloništu. Otamo Anna prenosi na papir svoje iskrene i nevjerojatno snažne misli. Sve dok joj kao petnaestogodišnjakinji njemačke snage ne ispišu tragičnu sudbinu.

Da obitelji Frank, kao i još 6.000 Židova nacistički režim u Drugom svjetskom ratu nije tragično odsudio, možda bi Anna ovog lipnja proslavila 90. rođendan. Možda bi postala novinarka, a onda čuvena spisateljica, kako je u Dnevniku zaželjela. Iako poslije rata knjigu pod naslovom Het Achterhuis nije stigla objaviti, svijetu je sa svojih petnaest godina u dnevniku ostavila neopisivo vrijedno svjedočastvo o odrastanju u izolaciji i strahotama rata.

U razdoblju kad svaku djevojku prate snažne psihofizičke promjene, Anna je iz Tajnog skloništa, u okovima rata, pisala o roditeljima, prijateljima, ljubavi, svojoj svijesti i razmišljanjima. Sagledavajući strašna ratna zbivanja očima bistre, pozitivne i tople djevojke, svojim je djelom promijenila pogled na Holokaust i svjetski rat.

Sele u Amsterdam u nadi za sigurnijim životom

Opća pobuna zbog Anne Frank: Ona nam treba da žigosanje ustaškim U ne bi postalo normalno

Rođena je 12. lipnja 1929. Osim Anne, majka Edith i otac Otto imali su tri godine stariju kći Margo. Do 1933. žive u Frankfurtu mirnim životom, no tada na vlast dolaze nacisti predvođeni Adolfom Hitlerom.

Zbog jačanja antisemitizma, rastuće mržnje i diskriminacije Židova u svim segmentima, Annina obitelj seli u Nizozemsku gdje Otto dobiva priliku osnovati tvrtku. Nadajući se da će se u Amsterdamu zaštititi od nacističke želje za uništavanjem Židova i izglednog rata, ondje se udomaćuju. Anna uči nizozemski, pohađa školu i druži se s nizozemskom i njemačkom djecom.

No, nakon što nacističke snage sve više jačaju, uz Belgiju i Francusku Nijemci 1940. napadaju i Nizozemsku. Isprva se njemačkom okupacijom Židovima nije ništa promijenilo, ali s vremenom se njihova sloboda sve više ograničava. Primjerice, kako bi ih se prepoznalo moraju nositi žutu zvijezdu te pohađati posebne židovske škole.

Za boravka u Tajnom skloništu se kroz dnevnik povjeravala Kitty

Ministarstvo mulja o Anni Frank: Lošim spinom poručuju da je kurikulum iz Hrvatskog u redu

Za 13. rođendan Anna dobiva dnevnik. Sretna je što napokon može pisati o svemu onome što joj leži na srcu, a započinje ga pisati sljedeći dan s riječima: Nadam se da ću ti se moći potpuno povjeriti, kao nikome do sada, i nadam se da ćeš mi biti velika podrška i utjeha.

Brojne od svojih pisama u dnevniku posvećuje Kitty. Moguće je da se Anna u njemu obraćala svojoj stvarnoj prijateljici Kitty ili da je pak to ime posudila iz serije knjiga Joop ter Heul.

Istovremeno dolaze sve gore okolnosti pa se obitelj primorana sakriti pred nacistima. Sklonište su pronašli u zgradi očeve tvrtke, točnije u njezinom stražnjem dijelu. Iako je bilo kažnjivo pomagati Židovima, očevi su kolege to činili. Ubrzo im se u skloništu pridružuje još jedna obitelj – Pelsovi, a potom i Fritz Pffefer, što je vodilo do stalnih problema i nesuglasica.

Kako se ovih osmero stanovnika ne bi otkrilo, ulaz je u sklonište bio zaštićen policom s knjigama.

Za boravka u skloništu pa do kraja života, Anna nije imala slobode niti je vidjela sunce.

Strahote rata nisu joj uništile optimizam: Razmišlja zrelo s vjerom u svoje ideale

Usredotočila se na čitanje i proučavanje brojnih knjiga te pisanje. Sve to u okolnostima u kojima drhti od straha da će svakog trena biti ubijena i odvedena u logor, o čemu, između ostalog, vrlo zrelo progovara.

Ipak, ni u takvim trenutcima Anna nije izgubila optimizam i vjeru u dobro. Ne napušta pritom ni svoje ideale koji se u ratnom razdoblju čine apsurdnim i beznačajnim.

”U takvim trenutcima ja ne mislim o svoj mizeriji, nego o ljepoti koja još uvijek postoji. Ovdje se ja i majka razlikujemo. Njen savjet kad si suočen s melankolijom je: ‘misli o svoj patnji u svijetu i budi zahvalan što nisi dio toga. Moj savjet je: izađi vani, na selo, uživaj u suncu i svemu što priroda nudi. Izađi vani i pokušaj ponovno uhvatiti sreću u sebi; misli o svoj ljepoti u sebi i u svemu oko tebe i budi sretan.”

Oslobođenje kojemu se Anna nadala nažalost nije stiglo.

Nakon njene tragične sudbine Dnevnik objavljen: Lekcija za cjelokupnu ljudsku povijest

Ovo je samo dio naslova koji od iduće godine neće biti na popisu lektira

Zadnju je stranicu svog dnevnika napisala 1. kolovoza 1944. jer je tri dana nakon Zelena policija provalila u Tajno sklonište. Svi su stanari skloništa bili odvedeni u koncentracijske logore, a Tajno je sklonište Gestapo opljačkao. Nakon što je bila poslana u Westrbork, tranzitni longor u Nizozemskoj, preživjela je strahote Auschwitz-Birkenau u kojemu je ubijeno najmanje 1.1 milijun ljudi. 

Potom je zajedno sa sestrom Margot završila u Bergen-Belsenu gdje umire u ožujku 1945., neposredno prije oslobođenja u travnju 1945.

Strahote je rata preživio jedino Annin otac Otto.

Miep Gies, žena koja se brinula o njima za boravka u skloništu, gotovo je u cijelosti sačuvala Annin dnevnik. 1945. daje ga Ottu, koji čita sve njegove dijelove te ispunjava Anninu želju da to postane knjiga.

Svojim je svjedočanstvom Anna ispričala iskrenu priču o ratu i odrastanju u takvim vremenima, važnu za cjelokupno čovječanstvo.

Želja joj se ispunila: nije živjela uzalud, a književnošću je nastavila živjeti i nakon smrti.

Tako se Dnevnik prvi put objavljuje 1947. S vremenom postaje fenomen te biva prevođen na više od 60 svjetskih jezika, a dobiva i filmske adaptacije. Također, Tajno je sklonište pretvoreno u amsterdamski muzej Kuća Anne Frank koji svake godine posjeti oko 1.2 milijuna, mahom mladih ljudi.

Treba li vratiti 'Dnevnik Anne Frank' u lektiru?

_____________________________________________________________________

U suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih portal srednja.hr organizira serijal tribina ‘Kazalište i mladi’. Sljedeća tema je ‘Zašto (moram) čitati lektire?’. Tribina s ovom temom će se održati 25. veljače s početkom u 18 sati u ZKM-ovoj dvorani Polanec. Više o ovoj tribini možete doznati na ovoj poveznici

Pročitajte više o ovoj temi:

Ministarstvo mulja o Anni Frank: Lošim spinom poručuju da je kurikulum iz Hrvatskog u redu

Srednjoškolci i studenti, hoćete li se potpisati? Pokrenuta peticija za vraćanje Anne Frank u lektiru

Gdje su sad kuka i motika? ‘Dnevnik Anne Frank’ nakon više od pola stoljeća izbačen iz lektire

Opća pobuna zbog Anne Frank: Ona nam treba da žigosanje ustaškim U ne bi postalo normalno

Ovo je samo dio naslova koji od iduće godine neće biti na popisu lektira

Odgovori