Kratka povijest Jugotona: Provjerite kako se nekada konzumirala glazba u odnosu na danas
Jugoton (današnja Croatia Records) je bio najveća diskografska kuća odnosno div na ovim prostorima kada je riječ o industriji glazbe. Godišnje su proizvodili 12-13 milijuna izdanja, o čemu današnji diskografi u Hrvatskoj i okolini mogu samo sanjati. Stoga su toj glazbenoj tvrtci, koja je bila tržišno solventna i u doba socijalizma, Sanja Bachrach – Krištofić te nekolicina suradnika odlučili dati pečat, izložbom ‘Istočno od raja’. Do 30. studenog ju možete pogledati u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Ovim povodom smo razgovarali s jednim od suautora izložbe Marijom Krištofićem te dugogodišnjim glazbenim urednikom u Jugotonu Sinišom Škaricom.
Galerija 18 Fotografija
Otvori
Jugoton je glazbeni diskograf koji nije imao premca u industriji zabave u bivšoj Jugoslaviji. Iako je za vrijeme socijalizma, glavnina imalo većih pogona bila u vlasništvu države, koja ih je onda ‘hranila’ subvencijama, Jugoton je svojim tržišnim uspjesima bio sam sebi dovoljan u financijskom smislu. Stoga se tom divu, koji je kreirao zabavu, ali i umjetnost i kulturu od davne 1947. pa do današnjih dana (od 1991. Croatia Records) odlučila dati počast jednom multimedijalnom izložbom. Bit će postavljena do 30. studenog u Tehničkom muzeju u Zagrebu pa svi oni koji vole glazbu i žele provjeriti kako se ona stvarala u nekim prošlim vremenima, mogu je pohoditi. U galeriji donosimo dio te čari.
Inovativni omot Dorian Greya
Sve je počelo singlicama Beatlesa, a od domaćih izvođača Grupe 220
Mario Krištofić je fotograf Jugotona već 33 godine te je jedan od autora ove izložbe, zajedno sa svojom suprugom Sanjom, s kojom evo preko tri decenije radi vizualni identitet različitih glazbenih izdanja. Pitali smo, gdje je sve počelo?
– Od prvog albuma Dorian Greya (gitarist i back vokal bio Massimo Savić nap. a.) pa Denis i Denis i onda smo tako nekako ušli u ovaj posao.
Ljubav prema glazbi je bila i ranija. Prve ploče su mi bile singlica Beatlesa, a od domaćih Grupa 220, Zlatni akordi, Roboti i brojni drugi.
Ova firma nam je omogućila da sve to možemo čuti, vidjeti, upoznati se s inozemnom popularnom kulturom. Današnja Croatia Records je nakon tih pretumbacija 90-ih ponovno ojačala te pomogla da se ova izložba izrealizira, pojašnjava nam Krištofić.
Tiraži su bili iz današnje perspektive nezamislivi
Iako su Mario i supruga i zapravo glavna autorica izložbe namjeravali napraviti nešto tematski užu izložbu, poslije su se ipak predomislili.
– Naša je prvotna želja bila da to bude Jugoton, likovna i popularna kultura i kako je to utjecalo u to doba socijalizma na nas mlađe. No nakon toga smo shvatili da je priča malo dublja. Jugoton je naime kao tvornica glazbe bio sigurno najveći izdavač u bivšoj Jugoslaviji.
Tiraži su Danijelovi bili s July oko 700 tisuća, Mišo Kovač i Novi fosili su prodavali od 150 do 300 tisuća primjeraka albuma. Velike tiraže su onda omogućile da se onda kada je nastupio period Novi val da se financiraju i novi bendovi za koje se nije znalo da li će biti komercijalni. Primjerice Dorian Grey je prodao jedva 25 tisuća primjeraka svoga prvog nosača zvuka, što je onda bilo slabo, a danas zvuči kao dobra brojka, govori nam Krištofić.
Tako su na kraju od prve ideje da se izlože vizualno primamljiva izdanja Jugotona, došlo do toga, da u sklopu izložbe ‘Istočno od raja’ možete pogledati i proizvodne pogone poput strojeva za vrpce, dijelove arhaičnog tonskog studija, prešu za vinile.
Sve je to u svojoj produkciji imao Jugoton. Dio arhitekture također se može vidjeti u sklopu izložbe.
Korijeni Jugotona sežu u 1938. godinu!
Interes za postavljanje izložbe pokazali u Beogradu i Splitu
Baš kada smo razgovarali s Mariom Krištofićem, ekipa slovenske javne televizije RTV Slo, također je došla snimati prilog s izložbe za svoj središnji dnevnik. Interesa ne manjka, a javili su se i iz drugih gradova, sa željom da postave eksponate nakon Zagreba.
– Medijski interes je jako dobar. Dosta je dnevnih tiskovina popratilo događaj.
Razmišlja se čak o tome da se izložba preseli u Beograd, nakon što završi u Zagrebu, a postoji određeni interes i u Splitu.
Posjećenost je također zadovoljavajuća, otkriva Mario.
Mladi bi trebali vidjeti tko je i kako proizvodio glazbu te pažljivo promotriti razlike u odnosu na današnju konzumaciju
U Tehničkom muzeju smo zatekli i dugogdišnjeg glazbenog urednika u Jugotonu, a zatim i Croatia Recordsu Sinišu Škaricu. Poznat po svojoj nepopustljivosti, čovjek koji je i po nekoliko puta odbijao izdati prvijence, Psihomodo Popu, Đavolima, Crvenoj jabuci, a Daleka obala ga je i opjevala u pjesmi 80-te (‘Snimke smo pravili, nosili Škarici, praznih se ruku vraćali’).
Pojasnio je zašto bi jedna mlada osoba trebala vidjeti ovu izložbu.
– Mladi bi na ovoj izložbi mogli steći sliku o tome kako se stvarao taj proizvod, kako se glazba proizvodila pa i na neki način distribuirala, plasirala, kako su izgledali nosači zvuka nekada, a kako se danas konzumira glazba.
Vidjet će veliku razliku od analognog do digitalnog i ja bih zapravo svakome mladiću ili djevojci koji vole glazbu, savjetovao da dođu i pogledaju ovu izložbu pažljivo, preporučio je Siniša Škarica.
