Čitanje kratkih vijesti nije dovoljno: Informacije se mogu sažeti, ali dulji tekst im daje značaj
Kako se informirati? Nije dovoljno samo pratiti vijesti iz pouzdanih izvora, već moramo biti spremni i čitati dulje tekstove. Vijest od 150 riječi vam može reći što se dogodilo, ali ne nužno i što taj događaj, osoba ili pojava znači. Čitanjem novinarskih izvještaja i reportaža, čitatelj može dobiti dublju perspektivu koja će naglasiti važnost i dati kontekst prvotnim informacijama. Time postajemo građani koji će moći bolje i preciznije formirati svoja mišljenja obogaćeni znanjem i upućenošću u našu svakodnevnu stvarnost.
Foto: Pixabay (ilustracija)
Nažalost, u internetskom prostoru često vidimo da ljudi imaju sve manje strpljenja podrobno se informirati. Tako ispod novinarskih članka možete vidjeti pregršt komentara osoba koje govore da je neki novinarski tekst loš jer ne govori o nekom segmentu, na što mu onda drugi komentar navodi da se i ‘taj dio koji nedostaje’ ipak spominje negdje u članku.
Da, sigurno je lakše pročitati vijest od pet rečenica, ali ona nam ne može uvijek biti dovoljna da bismo se informirali o nekom događaju ili temi. Zato i vijest nije jedina forma, nego su tu i dulje forme, kao što su reportaže i izvještaji. E sad zašto njih čitati? To je malo podulje objašnjenje.
Što je vijest, a što izvještaj i reportaža?
Dakle, vijest je osnovna forma novinarstva. Kratko i jasno obavještavanje o nekom događaju, pojavi ili osobi. U njoj se u biti treba odgovoriti na samo šest kratkih pitanja: tko? što? gdje? kada? kako? i zašto? Primjer vijesti je bio kada smo pisali o pijanom zaštitaru u zagrebačkom OŠ Granešine. Postoji i koncept proširene vijesti s više detalja, ali koji se opet fokusiraju samo na informacije oko šest osnovnih pitanja. Primjerice, kada smo u jednom tekstu naveli sve što je poznato o uhićenju bivšeg šefa zagrebačkih mažoretkinja.
Potom postoji i izvještaj. To je malo dulji tekst od vijesti. I dalje se fokusira na neki događaj, ali daje više informacija od pukog opisa što se dogodilo. Može, primjerice, povući paralele s nekim sličnim događajem kod nas ili u svijetu, a uključuje i više detalja. Poput izjave svjedoka ili osobe koja je pogođena novinarska forma koja se zove izvještaj. Ona se fokusira na davanje više informacija od samog opisa što se dogodilo.
Daje više detalja pozadine pa i značaja nekoj vijesti. Pored razgovora s osobama i institucijama koje su izravno uključene u neki događaj, može uključiti i razgovore sa stručnjacima koji o tom događaju mogu dati neki svoj sud i perspektivu. Primjer jednog teksta bi bio kako županije s najslabijim uspjesima na nacionalnim ispitima analiziraju svoje rezultate i koliko je značaj takvih analizi. Tim smo tekstom nadogradili raniju, malo dulju vijest, da je NCVVO predstavio rezultate nacionalnih ispita rangirajući gradove i županije koji su osnivači osnovnih škola.
Na kraju, tu je i reportaža za koju novinari uvijek ističu da je najzahtjevnija i najopsežnija novinarska vrsta. Ona može uključivati i dojmove novinara koji prikuplja informacije na terenu. Ne oslanja se samo na davanje informacija, već i na karakternost osoba koji nam informaciju daju. Jedan od primjera takvih tekstova na našem portalu bi bila reportaža iz Poljoprivredne i veterinarske škole Osijek gdje smo upoznali i osobnost učenika i ravnatelja, te informaciji obradili različita pitanja koja se tiču funkcioniranja te škole.
Prezentiranje informacija nasuprot istraživanju što one znače u praksi
Iako su iz novinarske perspektive dulji tekstovi veselje jer otvaraju mogućnost i za vježbanje stila, iz perspektive čitatelja najbitnije je ipak dobivanja više informacija. Ključna stvar je da vijest najčešće uključuje kratko pružanje informacija koje dođu iz službenog izvora. No, izvještaji i reportaže omogućuju provjeru tih informacija i koliko one drže vodu.
Uzmimo primjer Erasmusa u Osijeku. U veljači 2023. godine pisali smo vijest kako je krenuo natječaj za prijavu na studentsku razmjenu u Osijeku. Jednostavno i informativno da postoji ta mogućnost. No, kada smo u siječnju 2024. godine došli u Osijek na teren, kroz reportažu smo imali priliku istražiti kako je taj natječaj zaista prošao u praksi i kako on utječe na studentsku svakodnevicu. Od Sveučilišta u Osijeku smo dobili broj erasmusovaca na njihovom sveučilištu i dojam koliko su zadovoljni odazivom na natječaj. Također smo prošli i frekventne lokacije gdje se okupljaju studenti i vidjeli da tamo nisu erasmusovci. Potom smo u razgovoru s ‘domaćim studentima’ doznali da uopće ne znaju imaju li erasmusovce u studentskom domu u kojem žive. Općenito, rekli su nam, nemaju komunikaciju sa stranim studentima na razmjeni, svatko se drži po strani.
To su bile vrijedne informacije koje pobliže opisuju i informiraju svakodnevicu osječkog sveučilišta te 2024. godine i kako događaj (postojanje Erasmus programa u Osijeku) doista izgleda na praksi. Što se doista krije iza brojki stranih studenata u Osijeku koji stanu u vijest, ali ne prikazuju informiraju nas o odnosu prema stranim studentima. Naposljetku smo došli i do španjolske studentice u Osijeku kako bi čuli i njenu perspektivu.
Sve u svemu, dodatno informirajući javnost o Erasmusu u Osijeku i odnosu između domaćih i stranih studenata omogućili smo našim čitateljima koji razmišljaju o studiranju u Osijeku više informacija kako bi donijeli svoju odluku. Možda netko od njih želi upoznavati strane studente na svom fakultetu pa će htjeti otići na neko drugo sveučilište gdje se domaći i strani studenti više druže. Ili im odgovara takva atmosfera među studentima u Osijeku pa će poželjeti studirati u tom gradu. U svakom slučaju, svaka informacija je vrijedna, ali za neke od njih, naprosto kao zainteresirani čitatelj, morate imati strpljenja pročitati tekst koji umjesto 150 riječi, poput reportaže iz Osijeka, ima 1.505.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
