Kako kritički pristupiti informacijama, čak i kad nam se sviđaju?

Koliko često na društvenim mrežama naiđete na neku informaciju na koju pomislite ‘točno tako, to ja govorim/mislim cijelo vrijeme’? Šanse za to su vrlo velike jer ti algoritmi donose sadržaj koji si označio da ti se sviđa. Ako stalno lajkaš i dijeliš određeni tip sadržaja, algoritam će ti servirati još više sličnih objava. Upravo zbog toga je vrlo lako i opasno prestati kritički razmišljati prema informacijama koje nam društvene mreže serviraju. Stoga je potrebno kritički pristupiti svim informacijama, čak i onima koje nam se sviđaju.

Pretpostavlja se da ljudi danas u samo jednom danu prime količinu informacija koju je neandertalac primio tijekom cijelog svog života. To je jako puno informacija za obraditi, a upravo zbog količine i brzine kojom se šire teško je na prvu raspoznati dezinformacije. Sigurno ste se barem jednom našli u situaciji da ste na nekoj društvenoj mreži vidjeli informaciju za koju ste pomislili ‘točno tako, to ja govorim/mislim cijelo vrijeme’. No, jeste li ikada provjerili takve informacije?

Samo zato što neka informacija odgovara vašem stajalištu, mišljenju ili pogledu na svijet, ne znači da je ta informacija nužno točna. Uz to, algoritmi na društvenim mrežama funkcioniraju tako da vam serviraju najviše onaj sadržaj koji lajkate i dijelite. Tako da često ni ne vidite informacije iz drugog kutka algoritma, koji možda vidi vaš prijatelj. Zbog toga što provjera informacija zahtjeva niz dodatnih koraka, vaše se kritičko razmišljanje možda ne razvija dovoljno.

Iako je jednostavnije za neku (dez)informaciju, koja vam se čak i sviđa, reći ‘aha, dobro’ i prihvatiti ju tako serviranu za vas, potrebno je ipak uložiti malo više truda i kritički tome pristupiti. Postoji nekoliko načina na koje možete vidjeti li ta informacija točna ili nije. Ako ju ne možete pronaći nigdje na internetu osim na vašoj društvenoj mreži – onda se sigurno radi o dezinformaciji.

#1 Tko je objavio informaciju?

Je li informaciju objavio neki vaš prijatelj ili poznanik, je li objavila neka stranica, grupa ili možda stranka ili je informacija došla od medija. Važno je odakle informacije dolaze jer, ako ne znate njihov izvor, moguće je da je netko tu informaciju plasirao s nekom namjerom. Na primjer, da vas naljuti jer taj osjećaj izaziva puno reakcija na društvenim mrežama što algoritam voli. Prije nego što i vi ljutito reagirate, bacite oko na izvor informacije. No, to je samo prvi korak.

#2 Koji je izvor informacije?

Ako je neki vaš prijatelj objavio da ga je neka firma prevarila za novce, ta tvrdnja može biti dezinformacija – jer niste bili u toj firmi s prijateljem da svjedočite tome. Tu je malo teže provjeriti je li izvor informacije (vaš prijatelj) vjerodostojan. Isto tako se lošim izvorom smatra Wikipedija jer ju mogu uređivati razni nestručni ljudi. Relevantnim i vjerodostojnim izvorima informacija smatraju znanstvene institucije i sveučilišta, službene web stranice institucija i organizacija kao i mediji s visokom razinom profesionalizma u koje spadaju i fact-checking portali.

#3 Postoji li više izvora informacija koji tvrde isto?

Iako ste našli relevantni izvor informacije koju ste vidjeli, to ne znači nužno da je informacija stvarno točna. Ako ste na više izvora koji se smatraju vjerodostojnima našli istu informaciju, onda možete reći da je točna. No, ako je na više izvora informacija drugačije interpretirana ili nedostaju neki dijelovi, najbolje je pričekati neko vrijeme i onda opet provjeriti te izvore. Nekada je potrebno više vremena da se informacije o nekoj situaciji dobiju i poslože u pravovaljani kontekst.

#4 Provjerite informaciju na stranom jeziku

Ovisno o tome je li informacija koju ste vidjeli lokalna ili globalna, provjeru možete napraviti i na engleskom jeziku. Na primjer, ako želite provjeriti koliko je učenika upisao prvi razred osnovne škole u Njemačkoj, uz pomoć online prevoditelja možete pronaći tu informaciju na njemačkim izvorima. Ovo posebice vrijedi za engleski jezik ako pretražujete neke informacije koje tvrde da postoji istraživanje jer su istraživanja najčešće objavljena i na engleskom jeziku.

#5 U kojem je obliku informacija?

Informacije dolaze u više oblika – tekstualnom, zvučnom, fotografskom i video obliku. Najlakše je provjeriti tekstualne informacije, a puno teže ove ostale. Pogotovo u današnje vrijeme umjetne inteligencije koja može raditi vrlo uvjerljiv audiovizualni sadržaj. Kako je teško procijeniti je li neki video, fotografija ili zvuk izvoran, takvi oblici se najčešće i koriste za širenje dezinformacija. No, postoje vrlo jasno naznake kada je neki video ili neka fotografija napravljena uz pomoć umjetne inteligencije jer uvijek postoje neke greške.

Na primjer, umjetnoj inteligenciji loše ispadnu ljudske ruke i oči, ali i lice općenito, a u videu su pokreti ‘umjetni’. Također, fotografije često budu ‘previše savršene’ i ‘čiste’ te zna sam dodati neke elemente koji nisu prirodni u okolinu. Na AI fotografijama je pozadina najčešće zamućena. Stoga dobro proučite sadržaj koji vam iskoči i svaki put se pitajte – je li ovo stvarno? Vrlo brzo ćete shvatiti da u većini slučajeva nije.

#6 Ako ChatGPT to ne može naći, onda je ‘fejk’

Sjećate se prve rečenice u ovom članku? ‘Pretpostavlja se da ljudi danas u samo jednom danu prime količinu informacija koju je neandertalac primio tijekom cijelog svog života’. Tu sam informaciju čula na jednom predavanju dok sam bila studentica. Rekao ju je jedan gostujući predavač i ja sam bila uvjerena kako je to što je rečeno na fakultetu, dakle vjerodostojnoj instituciji i od predavača koji se smatra stručnjakom, točno.

No, kada sam to išla ‘guglati’, nisam nigdje uspjela pronaći tu informaciju. Pošto je to bilo prije umjetne inteligencije, odustala sam od provjere jer sam mislila da jednostavno ne znam dobro pretraživati internet. Ali, za potrebe ovog članka sjetila sam se te informacija i pitala sam ChatGPT. Naime, on funkcionira tako da pretražuje internet i onda vam daje odgovor i izvore odakle je izvukao svoje odgovore.

Na moje pitanje: ‘Možeš li mi pronaći neki znanstveni članak ili rad koji govori da ljudi u jednom danu danas prime količinu informacija koje je prije primio neandertalac tijekom cijelog svog života?’, ChatGPT mi je odgovorio: ‘Nisam pronašao znanstveni članak koji izravno uspoređuje količinu informacija koju suvremeni ljudi prime u jednom danu s količinom informacija koje je neandertalac primio tijekom cijelog svog života’.

I to je dovoljno da možemo zaključiti kako zapravo ne znamo koliko su informacija neandertalci primili tijekom života da možemo to usporediti s današnjim čovjekom. Iako je ta tvrdnja ‘možda dovoljno blizu toga da bude točna’, sigurno ju neću koristiti kao relevantnu informaciju i dijeliti ju dalje. Zato je u rečenici na početku stavljeno ‘da se pretpostavlja’, jer ne možemo u to biti sigurni. Tako da, ako i vama ChatGPT ne može pronaći izvor informacije, onda je sigurno ‘fejk’.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.