Pretraga

Za kvalitetnu informaciju novinari moraju na teren: Odgovore na pitanja treba i vidjeti, a ne samo dobiti

A- A+

Terensko izvještavanje novinara omogućuje dubinsku informaciju koja nadilazi priopćenja te izjave putem telefona i e-mail poruka. Omogućuje novinaru da bolje shvati što se točno događa, a javnost uz riječi članka može vidjeti fotografije i videomaterijale koji će dodatno prezentirati stvarnost i obujam informacije u vijesti. Dok danas brojni novinari rade samo iz redakcije, upravo je reporterstvo i izravni razgovor s izvorima vijesti i samim građanima, uz profesionalne, provjerene i etički napisane članke, najbolji način povratka vjerodostojnosti novinarstva.

Prizori s nekih od naših brojnih reportaža s terena | Foto: srednja.hr

U vremenima kada sve više redakcija ima ‘deskaše’ koji pišu vijesti ne napuštajući svoj kompjuter, valja se prisjetiti glavnog gesla svakog pravog reportera: GOYA/KOD. To je engleska skraćenica koja sažima savjet jednog američkog urednika novinaru koji nije imao ništa za raditi u redakciji dok su njegovi kolege kuckali slova svojih vijesti. Glasila je ‘Get off your ass. Knock on Doors’ (diži guzicu, kucaj po vratima). Iako mailovi, društvene mreže, zoom sastanci i telefonski pozivi u teoriji mogu biti dovoljni alati za slanje pitanja, dobivanja odgovora i pisanja sasvim solidnih i informativnih autorskih članaka, nijedna redakcija ne smije zaboraviti vrijednost terenskog izvještavanja.

Jedno je napisati da je ‘škola vandalizirana’: Druga stvar je to pokazati i osjetiti kroz ljude s lokacije

Praktički svaki članak koji je nastao nakon što je novinar otišao na mjesto događaja bit će precizniji nego ako se priča piše na temelju dojava bez posjeta lokaciji gdje se vijest dogodila. Kao primjer, možemo istaknuti i nedavni nesretan početak 2025. godine za Osnovnu školu Lovre Pl. Matačića. Informacije o vandalizmu ove škole pojavile su se na društvenim mrežama. Već je to bilo dovoljno za kontaktirati policiju i ravnatelja škole, dobiti potvrdu da se incident o njima doista dogodio i postaviti nekoliko pitanja o cijeloj situaciji. Neki mogu reći i da su fotografije koje su osvanule na društvenim mrežama dovoljne i za vizualnu pratnju. Javi se Facebook profilima koji su objavili fotke i traži dozvolu za objavljivanje. Eto, složi vijest i šalji uredniku.

Ipak, odlučili smo otići na teren kako bismo pored službenih izjava ravnatelja i policije doznali što je moguće više o samom događaju. Tako smo imali prilike vidjeti ne samo ono što nam se nudilo u lice preko kompjutera. Umjesto toga, dobilo smo priliku ući u školu, prošetati područjem gdje se vandalizam dogodio i sami provjeriti što se još tamo nalazi. Tako smo primjerice vidjeli gdje su vandali provalili u školu te smo mogli prikazati kako izgledaju opisi zločina koje je policija kratko izdiktirala. U neslužbenim razgovorima sa školskim djelatnicima vidjeli smo alat koji su djelatnici pronašli razbacane na igralištu. Doznali smo i kontekst razrušene skele, kako radovi na obnovi školske dvorane traju dva mjeseca te su ljudi koji rade na njoj računali da bi se radovi trebali dovršiti negdje u drugom mjesecu ove godine. S fotografijama koje smo mogli snimiti iz kuteva koji nisu bili vidljivi stanovnicima Folnegovićevog naselja izvana, informacija je postala puno razumljivija i omogućila nam je bolji opis ozbiljnosti situacije. Riječi ravnatelja ‘većinu štete nećemo moći sanirati prije početka nastave’, dobile su puni značaj upravo jer smo nakon terena našim čitateljima fotografijama mogli pokazati što to znači za učenike koji idu u tu školu.

Osim ostataka pirotehnike, vidjeli smo i ostatke policijskog očevida. Poput policijske trake i oznake kod vrata gdje su počinitelji ušli, što nam isto potvrđuje i da je policija ozbiljno shvatila prijavu i radila istragu dalje od pukog uzimanja izjava. Uz to, poslikali smo samu školu i iz drugih kuteva koji nisu bili predmet vijesti kako bi vidjeli i druge njene dijelove i kako ona općenito izgleda. K tome, dobili smo napomenu od domara da udubljena ograda nije stradala od vandala, već od nevremena (pa je nismo ni fotografirali jer smo se fokusirali na ono što se dogodilo u novogodišnjoj noći). Vidjeli smo i da je dan nakon što je pozvana policija pristup igralištu škole bio zaključan zbog cijelog incidenta.

Izdvojeni članak
instagram i facebook

Ukidaju se fact-checkeri na Facebooku i Instagramu, Zuckerberg objasnio kako će izgledati novi sustav

Više odgovora uživo nego u priopćenju: Na terenu znate s kim pričate

Dobri deskaši bi osim fotografija koje bi objavili uz potvrdu ravnatelja i policije da se incident dogodio i same ‘Facebook profile’ pitali za kratki komentar oko cijele situacije. Međutim, mi smo iskoristili priliku, kada smo bili ispred škole, da uhvatimo prolaznike iz kvarta uživo i zatražimo njihov komentar. Tako smo se mogli uvjeriti tko su ljudi od koje uzimamo informaciju te izbjegli rizik koji se može dogoditi da vam recimo na društvenim mrežama o situaciji o Folnegovićevom naselju priča osoba koja ustvari živi u Trnskom, a fotografije koje je objavio je možda dobio od nekog drugog ili preuzeo odnekud drugdje. I takve zamke, kao i lažirane ili zastarjele fotografije od prije nekoliko godina  se mogu dogoditi na društvenim mrežama. Puno je bolje vratiti se u redakciju s vlastitim materijalom za koji znamo kada je, gdje i kako nastao. Naravno, i u razgovoru uživo, reporteri trebaju biti oprezni da im sugovornik ne podvali ‘patku’ preuveličavajući situaciju. No, u razgovoru s više stanovnika Folnegovićevog naselja, što službeno, što neslužbeno, mogli smo dobiti sliku da u tom naselju doista postojr ‘stariji maloljetnici’ koji su uznemiravali kvart pucanjem petardi i prevrtanjem koševa. Ostatke pirotehnike smo vidjeli i drugdje u kvartu.

Sve je to naposljetku potvrdila i policija koja je navela da za vandalizam škole terete tri 16-godišnje osobe. Iako je policija na naš upit i kasnije kroz vlastito priopćenje dobro informirala javnost o cijelom slučaju, treba uzeti u obzir da u takvim ‘službenim objavama’ ni javnost ni novinari neće uvijek dobiti sve informacije koje su relevantne za javnost i koje su zatražili putem svojih pitanja. No, upravo zato odlazak na mjesto događaja, pažljivo i razborito razgovaranje s ljudima koje možete vidjeti da se tamo doista nalaze, omogućuje širu i veću informaciju. Čitanjem reportaža nećete samo pročitati što se dogodilo nego vidjeti i doznati kako to utječe na ljude koji se nalaze na mjestu događaja. Takva, kompletna informacija, u skladu s društveno odgovornim ciljem novinarstva da se informiranjem poboljša zajednica, trebala bi upozoriti ali i potaknuti javnost da ubuduće na vrijeme prepoznaju znakove ‘kada netko radi probleme’, ali i odvratiti moguće buduće počinitelje da tako nešto naprave u budućnosti. Kao što vidimo, policija je privela maloljetnike.

Izdvojeni članak
Osoba čita poruku

Jedan od najgorih načina informiranja je onaj putem screenshota, sa sobom nosi niz ozbiljnih rizika

GOYA/KOD: Ne samo za razumijevanje informacija nego i za uspostavu povjerenja s javnosti

U slučaju vandalizirane škole, fotografije i izjave su bile dovoljne. No, odlasci na teren donose još bolje informacije  kada se novinar u redakciju vrati i s video materijalima. Tako u razgovoru s profesoricom i maturanticama Veterinarske škole Zagreb nismo samo doznali da prave modele za vježbanje prakse na plišanim životinjama. Također smo u videu mogli predstaviti što su učenice i na koji način naučile. Nismo samo čuli kroz razgovor da Srednja škola Eugena Kumičića u Rovinju kroz projekt Papo spaja svoje učenike i štićenike Down sindrom centra Pula te zajedno uče osnove ugostiteljstva. Uz informacije iz intervjua o tome koliko dugo traje projekt, kako je za njega došla ideja, što je učenike potaknulo da se u njega uključe u videu smo prikazali konkretno kako njihove aktivnosti doista izgledaju.

Realno, nismo trebali protegnuti noge do Instituta za Medicinska istraživanja i medicinu rada. Mogli smo jednostavno putem E-maila ili telefonskog razgovora intervjuirati znanstvenicu Blanku Taribu Lovaković i zatražiti je da nam pošalje nekoliko svojih fotografija. No, u razgovoru licem u lice za naš podcast, mogli smo puno bolje reagirati na njene odgovore i postavljati joj potpitanja. Također, gledateljima smo u videu mogli pokazati i kako izgleda njen laboratorij te snimiti kako izgleda priprema uzoraka koje istražuje.

Takvih primjera ima još mnogo, a zaključak je uvijek isti. GOYA/KOD ne koristi samo novinarima koji imaju prilike doživjeti različita iskustva, već terensko izvještavanje novinara u konačnici donosi i puno kvalitetnije vijesti čitateljima i gledateljima. Daje priliku novinarima postaviti pitanja i puno bolju interakciju nego preko poruka i mailova. Tehnološki napredak i potreba biti najbržim, često dovede do situacije gdje uredništva, pogotovo portala se većinom oslanjaju na novinare koji brzo ispaljuju vijesti, prate društvene mreže, šalju mailove te sve odrađuju iz redakcije dok im ne otkuca kraj radnog dana. Ne treba podcjenjivati ‘deskaše’, oni su i prije internetskog doba bili važni kotačić u pripremanju kratkih vijesti i dobivanja prvih informacija koje su reporteri onda otišli na teren dodatno istražiti za kvalitetni informativni članak.

Međutim, dok javnost ima slabo povjerenje u medije, a novinari su sve manje na terenu, upravo izlazak iz redakcije i izravna komunikacija i potraga za informacijama mogu približiti pisce i čitatelje vijesti. Uz etički novinarski rad, vratiti povjerenje koje mediji nerijetko gube. I naposljetku, novinar će najbolje shvatiti što se događa, što treba istražiti i objasniti o nekom događaju, kada na samoj lokaciji vidi kako stanje doista izgleda i razgovara s  ljudima koje to pogađa. Ljudima koji prate prate vijesti i ne mogu sami istražiti stvari s nadležnima kao novinari. Iz prve ruke, a ne preko društvenih mreža i Google Mapsa tražeći ‘navodno vandaliziranu školu’ i čekajući mail potvrde da se nešto doista dogodilo. Dok fotić pokraj kompjutera zjapi s neiskorištenom memorijom…

Dezinformacije EU projekt

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.