Zašto u vijestima ne piše uzrok smrti nego da je ‘iznenada preminuo’?: Wertherov efekt treba shvatiti ozbiljno
Samoubojstva se događaju, ali o njima se rijetko izravno piše već se koristi fraza ‘iznenada preminuo’. S jedne strane, ta fraza je okidač za dezinformacije i lažne tvrdnje o nečijoj smrti, a s druge strane, izvještavanje o suicidima može potaknuti druge da ga također počine. Psiholozi upozoravaju da je neodgovorno izvještavanje o samoubojstvima veliki rizik za javnu sigurnost, a etični novinari imaju jasne smjernice kako informirati javnost bez izazivanja negativnih posljedica.
Foto: Pixabay (ilustracija)
Koliko ste puta pročitali članak u kojemu piše da je netko ‘iznenada preminuo’? Kako ste se osjećali, kako ste reagirali? Jeste li bili znatiželjni? Možda nezadovoljni jer novinar nije naveo uzrok smrti? Tim više jer se radilo o mladoj osobi, možda u svojim dvadesetima?
Oprezno izvještavanje kao okidač za dezinformacije
Pojam ‘iznenada preminuo’ može značiti štošta. No, nerijetko ono je izraz kojim se opisuje samoubojstvo osobe. No, kao što svjedočimo u brojnim komentarima ispod takvih članaka na društvenim mrežama, ovakva fraza može dovesti do teorija zavjera i raznih dezinformacija. Nakon pandemije koronavirusa, najčešće se mogu vidjeti lažne tvrdnje da je osoba ‘iznenada preminula’ od posljedica cjepiva. Nažalost, brojni u to i povjeruju te se brinu iako cjepivo uopće nije uzrok smrti.
Neki se mogu zapitati ‘pa zašto novinari jednostavno ne pišu da je osoba počinila samoubojstvo?’. Iako to mnogi ne razumiju, važno je naglasiti da je samoubojstvo jedno od najtežih i najrizičnijih tema za izvještavanje. Svaki novinar kojemu je stalo do etike i profesionalnosti svoje struke, ne želi svojim izvještavanjem dovesti do tzv. ‘Wertherovog efekta’. Odnosno da netko ne bi, čitajući o samoubojstvu i pomislio sam sebi oduzeti vlastiti život. Ovaj efekt je ime dobilo po romanu ‘Patnje mladog Werthera’ koji su mnogi čitali i za lektiru. Tragičan lik iz Goetheovog pera u romanu je počinio samoubojstvo. Roman je objavljen 1774. godine, postigao je značajan uspjeh, ali nažalost, brojni tadašnji ljudi su, inspirirani Wertherom i sami sebi oduzeli život.
Zbog tog efekta novinarska etika nalaže da se o samoubojstvu ne izvještava ili da se ne otkrivaju detalji o načinu suicida. Ako se o toj temi već i otvorenije piše, onda ćete na kraju teksta redovno pročitati rečenicu kao što je: Sve suicidalne i depresivne osobe u Hrvatskoj mogu dobiti savjetodavnu pomoć na više mjesta. Cijeli dan, od 0 do 24 sata, Centar za krizna stanja i prevenciju suicida ima otvorenu telefonsku liniju 01/2376 470 putem koje su spremni razgovarati i pomoći svakome koga spopadnu suicidalne misli. No, što je s onim argumentom ‘javnost ima pravo znati?’ Što kada je posrijedi slavna osoba? Ako se Koliko je Wertherov efekt doista stvaran, pogotovo za mlade?
Wertherov efekt nije izmišljen: Istraživanja potvrđuju stvarnu prijetnju
Psihologinja i programska koordinatorica Hrabrog telefona, Antonija Strle Pleše ističe kako suicidalne misli kod djece i mladih predstavljaju ozbiljan izazov s kojim se sve češće susreću. Navodi nam da im se svako deveto dijete javi zbog suicidalnih misli, narušeno mentalno zdravlje brine i roditelje koji se također javljaju ovoj organizaciji.
– Ovakve misli češće primjećujemo kod adolescenata nego kod mlađe djece jer se nalaze u vrlo intenzivnoj fazi života koja je popraćena brojnim emocionalnim promjenama, razvojem identiteta i povećanom osjetljivošću na zbivanja oko njih. Depresivne misli i povećana razina anksioznosti mogu pojačati osjećaj beznađa kod djece, dok obiteljski konflikti, zanemarivanja ili visoka očekivanja okoline mogu im dodatno otežati nošenje s vlastitim emocijama. Važno je napomenuti kako i vršnjačko nasilje, uključujući i cyberbullying koji je sve prisutniji među djecom i mladima, može dovesti do socijalne izolacije, smanjenog osjećaja pripadnosti vršnjacima, usamljenosti, narušene slike o sebi te povećanog rizika od depresije, anksioznosti i razvoja suicidalnih misli. Osobito ako mlada osoba ne osjeća podršku obitelji, prijatelja ili stručnjaka za mentalno zdravlje. S obzirom da u adolescenciji naš mozak i dalje nije u potpunosti razvijen, adolescenti imaju teškoća sa sagledavanjem dugoročne perspektive i vrlo često impulzivno reagiraju na teškoće s kojima se susreću. Suicidalne misli među mladima su kompleksan problem. Prevencija zahtijeva zajednički angažman obitelji, škola, stručnjaka za mentalno zdravlje i društva u cjelini, sažela je Strle Pleše probleme s mentalnim zdravljem mladih.
U tom vidu, ističe da je Wertherov efekt stvaran problem. Pogotovo ako se radi o izvještavanju samoubojstva poznatih ličnosti. Naša sugovornica upozorava da opasnost u leži u tome jer se ‘kroz medijsko izvještavanje potiče čitatelje na romantiziranje čina samoubojstva, opisuje se kako je netko to učinio i kako je samo tražio izlaz’. Wertherov efekt potječe iz 18. stoljeća, ali je prvi puta znanstveno opisan tek 1974. godine kada je provedeno istraživanje o rizicima. Poistovjećivanje sa žrtvom, iskrivljena percepcija o stečenoj popularnosti, mogu potaknuti osobe na istu stvar.
– I istraživanja u novije doba, poput onog iz 2021. godine Jana Domaradzkia, potvrđuju ovu hipotezu te naglašavaju kako je važno odgovorno izvještavati o ovakvim situacijama kako bismo postigli preventivni efekt ovakvih događaja. U radu je provedena analiza čak 108 znanstvenih radova na ovu temu te je potvrđeno kako senzacionalističko ili detaljno izvještavanje o suicidima može povećati rizik od imitativnog ponašanja, upozorava Strle Pleše.
Werther i Papageno: Izvještavanje bez senzacionalizma čini ključnu razliku
No, na pitanje kako s time pomiriti onu čuvenu novinarsku tezu ‘da javnost ima pravo znati što se dogodilo’, psihologinja ističe da je upravo način novinarskog pristupa temi ključno. Stoga uz Wertherov efekt, postoji i tzv. ‘Papageno efekt’, gdje ispravno izvještavanje o suicidu može dovesti do toga i da se druge osobe odvrate od samoubojstva. Ime je dobilo po liku Papagenu iz Mozartove opere ‘Čarobna frula’. Ovaj protagonist je želio počiniti samoubojstvo zbog gubitka ljubavi. No, prije nego je sproveo svoj plan za oduzimanje života, tri lika su mu pokazala druge načine na koji može riješiti svoj problem. Tako i novinari mogu svojim izvještavanjem o samoubojstvima spašavati živote.
– Važno je izbjegavati senzacionalizam, odnosno dramatične, emotivno nabijene izraze koji naglašavaju tragediju, šok ili misterij oko događaja, često s ciljem privlačenja pažnje i povećanja čitanosti. U kontekstu izvještavanja o suicidu, takvi naslovi mogu biti posebno štetni jer romantiziraju čin, stvaraju mit o suicidu kao ‘rješenju’ problema ili čak izazivaju identifikaciju među ranjivim pojedincima koji se već suočavaju sa suicidalnim mislima. Također, istraživanja pokazuju da detaljan opis metode povećava vjerojatnost kopiranja istog postupka kod ranjivih osoba. U tekstovima je jako važno uključiti i kontakte za pomoć te se u izvještavanju konzultirati sa stručnjacima mentalnog zdravlja. Kada novinari imaju motivaciju izvještavati o ovoj temi, preporučuje se da ju obrađuju s fokusom na situacije kada su osobe prevladale suicidalne misli, što im je pomoglo i tko, čime informiramo javnost i potičemo prevenciju pojave, savjetovala je Strle Pleše kako u informiranju javnosti o ovako osjetljivim temama novinari mogu činiti društveno korisne stvari.
Time bi se možda i spriječilo širenje dezinformacija da je uzrok ‘iznenadne smrti’ cjepivo. Strle Pleše ističe da se kod izvještavanja o iznenadnoj smrti treba prvenstveno poštovati privatnost preminulih i njihovih obitelji. No, u ljudskoj je prirodi, kaže nam, da želimo doznati i sami sebi objasniti kako je do nečega došlo jer na taj način vraćamo osjećaj kontrole, mogućnost da nešto izbjegnemo.
Medijsku pismenost treba njegovati od malena
Upravo u tim situacijama kada novinari ne otkriju u vijesti da je posrijedi suicid, dezinformacije nude brze i jednostavne odgovore na praznine koje nisu otkrivene zbog poštovanja privatnosti žrtve i bližnjih i prevencije ‘Werthera’. No, psihologinja Hrabrog telefona ističe i da je općenito u širenju dezinformacija veliki problem i ‘kognitivna pristranost’. Odnosno, traženje informacija ili interpretacija istih na način koji odgovara našim već formiranim uvjerenjima i davanje veće pažnje njima, nego informacijama koje nam pokazuju da smo u krivu.
Naša sugovornica navodi da ‘mediji imaju i moralnu i etičku dužnost reagirati na širenje lažnih vijesti’ te provjerene informacije prenijeti informativno, ali i senzibilizirano. No, dok novinari moraju računati na sve dobne i ranjive skupine koje ih mogu čitati, ljudima mora biti dostupna i edukacija.
– Važno je već od školske dobi kod djece poticati medijsku pismenost, educirati ih kako provjeravati izvore i razlikovati činjenice od mišljenja. Također, potrebno je educirati djecu i mlade kako znanost i istraživanja funkcioniraju kako bismo im približili takav način razmišljanja i učinili dostupnijim. Kao pojedinci, ne možemo u potpunosti ukloniti dezinformacije koje kruže oko nas, no ono što možemo je poticati razvijanje kritičkog mišljenja i svijesti o vlastitim kognitivnim pristranostima kako bismo smanjili njihov utjecaj na naše odluke i uvjerenja, opisala je Strle Pleše psihološki aspekt borbi protiv dezinformacija.
Kodeks časti hrvatskih novinara ima tri ključna članka za suicide: Smjernice izgradila Svjetska zdravstvena organizacija
Dok Hrvatsko novinarsko društvo (HND) konstantno ističe važnost etički prihvatljivog i društveno odgovornog izvještavanja, od svojeg osnutka 18. prosinca 1910. godine imaju i Novinarsko vijeće časti. Riječ je o samoregulirajućem tijelu novinarske etike kojemu se može javiti bilo tko. primijetite li novinarski tekst koji je izvijestio neprofesionalno i neetički, možete im poslati i obrazložiti prijavu. Potom će o njoj i tekstu tog novinara raspravljati 11 članova vijeća, novinari koji se biraju iz redova redova HND-ove skupštine. Aktualni predsjedatelj ovog vijeća, Hrvoje Šimičević, ističe nam tri članka iz Kodeksa časti hrvatskih novinara kojima se rukovode kada je posrijedi izvještavanje o samoubojstvima:
- Članak 14: Novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti
- Članak 15: Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.
- Članak 16: Vijesti o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju te ih treba svesti na najmanju moguću mjeru, uz poseban obzir kad je riječ o djeci. Potrebno je pridržavati se stručnih smjernica za izvještavanje o samoubojstvima.
Naš sugovornik naglašava da su stručne smjernice u članku 16 propisane od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Upravo analizirajući utjecaj medijskog izvještavanja na mentalno zdravlje osoba i kako na njih utječu, formirala su se pravila koja mogu spasiti živote.
– Smjernice su, među ostalim i posljedica iscrpnog stručnog istraživanja takozvanog ‘Wertherovog efekta’ – dokazanog fenomena prema kojem neodgovorno medijsko izvještavanje o samoubojstvu povećava stopu samoubojstava. Među ostalim, u ovim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije kojih se valja pridržavati, u izvještavanju o samoubojstvima objavljuju se isključivo provjereni i službeni podatci. Ne smiju se navoditi detalji i metode samoubojstva, ne smiju se objavljivati slike ili videozapisi, strogo se treba izbjegavati senzacionalizam. Važna je i umjerenost u jeziku i kontekstu. Potrebno je izbjegavati pojednostavljivanje uzroka, poput prikazivanja samoubojstva kao posljedice jednog događaja, zato što je samoubojstvo kompleksan ishod više čimbenika, pojasnio nam je, Šimičević.
Osobe sa suicidalnim mislima uvijek mogu potražiti pomoć
Nažalost, neetički, neprofesionalno pa u krajnjoj liniji i opasno izvještavanje o suicidima često dođe do stola HND-ovog Vijeća časti novinara. Šimičević se prisjetio dva konkretna slučaja: jedan primjer izvještavanja o smrti novinara Nove TV Mislava Bage i drugi vezan uz izvještavanje o jednom motociklističkom prvaku. No, detalje tih slučajeva nećemo otkrivati upravo kako ne bi u javni prostor vratili to neetično izvještavanje. Šimičević ističe da pri izvještavanju o suicidima treba koristiti što neutralniji jezik. Također, da bi se spriječio Wertherov efekt, bitno je računati i gdje se ta vijest plasira, a posebnu pozornost treba staviti kada se izvještava o slavnima.
– SZO naglašava izbjegavanje istaknutog plasiranja takvih vijesti, te ih, umjesto na naslovnice ili udarne vijesti, predlaže stavljati unutar novina i na kraju informativnih emisija zbog opisanog efekta. Kada se izvještava o samoubojstvu poznatih osoba, SZO savjetuje da se izbjegava prekomjerno naglašavanje njihove slave ili uspjeha, jer su uzor emocionalno ranjivijim skupinama, mladim) i zato što to može stvoriti dojam da je samoubojstvo ‘prihvatljivo’ čak i za uspješne ljude, upozorava Šimičević.
Sve u svemu, možemo zaključiti da se o samoubojstvima nažalost ne može uvijek izbjeći izvještavati. Ali na koji način će novinari pristupiti toj temi, igra glavnu ulogu. Pri tome, nedopustivo je misliti da bi javnost u ovom slučaju morala sama biti sposobna primiti informaciju i nositi se s njome, već je dužnost medijskog profesionalca pojasniti da samoubojstvo nikada nije rješenje. Isto tako i da je najbitnija informacija u takvim situacijama gdje suicidalne osobe mogu potražiti pomoć.
– Ako se izvještava o ovoj temi, onda je u medijskim prilozima potrebno isticati alternative samoubojstvu ili napomenuti da postoje rješenja za probleme koji vode samoubojstvu, poput traženja stručne pomoći ili razgovora s prijateljima. U svakom scenariju, SZO snažno preporučuje da se u takvim prilozima svaki puta uključuje kontakte za krizne linije, SOS telefon ili kontakte stručnih službi i udruga u kojima se može dobiti pomoć. Preporučuje se i razgovaranje sa stručnjacima za ovu temu, a nipošto s, primjerice, susjedima ili slučajnim prolaznicima, zaključio je Šimičević koji predsjedava Vijećem časti novinara HND-a.
Stoga još jednom naglašavamo: sve suicidalne i depresivne osobe u Hrvatskoj mogu dobiti savjetodavnu pomoć na više mjesta. Cijeli dan, od 0 do 24 sata, Centar za krizna stanja i prevenciju suicida ima otvorenu telefonsku liniju 01/2376 470 putem koje su spremni razgovarati i pomoći svakome koga spopadnu suicidalne misli.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
