Upotreba razuma i čitanje enciklopedije, tj. razdoblje zvano prosvjetiteljstvo
Koje vrijeme za živjeti, koja znanja za usvojiti, koje novo mučenje za preživjeti. Prosvijetliti znači boriti se protiv svih oblika zaostalosti uma, u čemu je glavno sredstvo borbe upravo um.
Sindjelici | screenshoot iz serije
Zanemarivši književnost, prosvjetiteljstvo se definira kao opći duhovni pokret koji se očituje u filozofiji i znanosti. Prosvjetitelji vjeruju i pomno se nadaju u nadmoć ljudskog uma, u napredak čovječanstva i u mogućnost da se svijet uredi na jedini prihvatljivi racionalni način.
O europskom prosvjetiteljstvu
Što se tiče Europe, ovo se razdoblje javlja u 18. stoljeću, s početnim točkama u Francuskoj i Engleskoj. Teme koje autori odabiru dotiču se praktičnih problema, ali su skloni i filozofskim temama.
U prosvjetiteljstvu se ističe drugačija uloga književnosti. Sada je ona didaktična, poučna. Ideja da književno djelo treba biti samo lijepo pada u vodu, stavlja se naglasak na to da je korisno, društveno angažirano.
Najviše se piše filozofski roman, ali su zato promjene u drami aktualne. U Francuskoj se pišu komedije po uzoru na Molièrea. U Italiji Carlo Goldoni reformira dramu koristeći se klasicističkim načelima.
Očajna filozofija i jaki feminizam
Voltaire je tvorac filozofskog romana. Njegov tip takvog romana podrazumijeva dvostruku parodiju: parodiju pustolovno-sentimentalnog romana i parodiju određene filozofske ideje.
U njegovom romanu Candide ili Optimizam prodana je optimistična filozofija dvaju slavnih filozofa, od kojih se ističe Gottfried Leibniz koji promovira ideju da je svijet u kojem živimo najbolji od svih mogućih svjetova. Voltaireov roman tematizira život i pustolovine mladića Candidea, a autor to čini i sebi i nama u cilju kritike nerealnog optimizma.
Sam roman odličan je izvor mnogih problema i potrebne problematizacije. U prvome redu to je ismijavanje ljudske gluposti i ljudskih mana, uklonivši ismijavanje, prisutna je i čovjekova nesloboda te vjerska nesnošljivost. Neizostavna je i snobovština aristokracije, kao i ratne strahote.
Cijeli bi roman mogao poslužiti kao vodič za preživljavanje, ali s fokusom na posljedice učenikovog slijepog slušanja profesorove logike i ustrajnog vjerovanja, dok se ne dođe do kraja. Jedino što treba zapamtiti iz knjige su Candideove riječi: Trebamo obrađivati svoj vrt.
Komediograf Carlo Goldoni napisao je Gostioničarku Mirandolinu, komediju o ženskom dokazivanju prevlasti nad muškarcem. Autor je to postigao iskoristivši dva načela.
Načelo realnosti ostvareno je uzimanjem teme iz svakodnevnog života, a načelo poučnosti pobjedom razuma, kako to i dostoji pravom prosvjetiteljskom duhu.
Hrvatska književnost 18. stoljeća
Hrvatska je u ovom stoljeću neodlučna, što se i vidi po različitim aktualnim poetikama.
U prvoj polovici stoljeća nastajala su djela s baroknim obilježjima, a kasnije klasicistička djela. Ipak, dominantna su djela ona prosvjetiteljska. Krajem stoljeća pojavila su se djela čije su karakteristike najavljivale predromantizam.
Andrija Kačić Miošić, dalmatinski franjevac i teolog, napisao je najznačajnije djelo hrvatskog prosvjetiteljstva naziva Razgovor ugodni naroda slovinskoga.
Matija Antun Reljković, bivši slavonski vojni kapetan, stvorio je prosvjetiteljski ep zanimljiva imena Satir iliti divji čovik. U tom djelu, satir upozorava Slavonce na sve loše turske običaje koji su naslijedili i usvojili te poučava seljake kako raditi na vlastitom napretku.
Tituš Brezovački, kajkavski prosvjetitelj i svećenik, autor je prozne pokladne igre Matijaš grabancijaš dijak. Glavni lik Matijaš nositelj je prosvjetiteljskih ideja, a svoje čarobnjačke moći koristi kako bi razotkrio društvene mane.
Samo se nadam da ima dovoljno moći da ih sve otkrije široj javnosti. A ta šira javnost je isto to društvo s manama.
