Werther hrvatske književnosti: Prijan Lovro (autor: August Šenoa)

Eto nam lika koji neće gorjeti kao Ivica Kičmanović, koji neće bježati poput Đure Andrijaševića, ali koji će patiti jednako jako i zbog istog razloga kao i Werther.

Eto nam prijana Lovre. Okrutna realistična novela, u kojoj je on glavni lik, donosi priču o još jednoj propasti još jednog intelektualca sa sela koji se bori i gubi u tkz. ratu s malograđanskim društvom.

Nepotreban okvir da se dobije na broju stranica

Radi se o noveli uokvirene kompozicije, tj. uokvirenoj noveli. Okvir je cijeloj noveli razgovor pripovjedača i udovice, tim razgovorom djelo započinje i završava. U tu priču, umetnuta je priča o Lovri.

Jedne jeseni, na nečijem imanju tamo negdje na selu, okupilo se društvo. Dok su svi lijepo međusobno pričali, pripovjedač je tražio zanimaciju i pronašao ju je, u najljepšem mogućem obliku. Što učiniti kada ugledate mladu udovicu koja, daleko od svih, čita njemačke novine?

Možete ju probati ostaviti na miru ili, kao pripovjedač, započeti s njom razgovor o književnosti jer kada si književnik, očigledno si proklet da pričaš o samo jednom području i nije slučajnost da si baš u tom području stručnjak.

Oboje su počeli pljuvali po i o hrvatskoj književnosti. Udovica je prestala čitati domaća djela jer su joj dosadili isti ljubavni zapleti. Žena želi akciju, i to je posve u redu. Ljudska duša općenito teži za onime što joj nedostaje. Pripovjedač je pak poimanja da književne građe, što se tiče zapleta, novih okolnosti i nestereotipnih situacija, ima dovoljno, ali da ju pisci ne znaju iskoristiti.

I tako je pripovjedač, ničim izazvan, ni od koga pitan, počeo braniti svoju tezu prisjećajući se prijatelja – studoša Lovre.

Iz Praga, s ljubavlju

Pripovjedač je upoznao Lovru prilikom strudiranja prava u Pragu. Njih dvojica nisu bili jedini hrvatski studenti tada i tamo. Bilo bi lijepo kada bi se moglo reći da je danas situacija drugačija, ali nije, i ne mislim samo na Erasmus. Dok je pripovjedač bubao zakone i utjerivao pravdu, Lovro se bavio jezikoslovljem.

Ali predmet njegova studiranja nije njegova priča, njegova je priča da je bio sin imućnih seljaka kod Postojne i od sve djece, on je bio izabran za školovanje. Roditelji su ga poslali kumu u Ljubljanu u nadi da će postati svećenikom. Iako je kao učenik bio hvaljen i vrijedan, nije se veselio već određenoj budućnosti. No, dobro dijete kakvo je bio, ipak se zaredio za svećenika.

Prva ljubav mu je slomila srce i kako je ljubav ne samo bol, već i bolest, Lovro je obolio. Ispovijedio se kanoniku kojemu je bio drag i on mu je savjetovao da stavi sreću prije svega. Poslušavši savjet, Lovro je napustio službu i vratio se roditeljima, koji su bili duboko razočarani.

Vratio se u grad i postao odgajateljem grofova sina. On je uvelike pomogao Lovri, na njegov nagovor pokušaj ponovnog školovanja bio je ponovno na dnevnom redu. Lovro je pokušao upisati školu u Beču, no odbili su ga. No, Lovro nije odustao, poslao je zamolbu za stipendiju kako bi postao učiteljem.

Otac je založio sve što je imao, i uspio financirati sina dvije godine. Na sreću, to je bio dovoljan rok da Lovro dobije posao gimnazijskog učitelja. Zadnju godinu studija proveo je u Pragu, gdje je i upoznao pripovjedača.

Sve Lovrine žene

Ako ste mislili da Lovro pati samo zbog škole, zalutali ste. Glavni izvor svih Lovrinih patnji, osim hrvatske nepravde i gradske zaostalosti, su žene. Lovro nije žigolo, ali njegovi ljubavni i drugi interesi zauzimaju pola novele.

Prva srcolomka bila je vlastelinova jedinica Malvina. Na njegovu izjavu ljubavi, ona je njega odbila. Razlog: svećenička halja = ne hvala. Ako zanemarimo to da Lovro uopće nije htio biti svećenik, Malvina je bila ta zbog koje je on napustio službu. Koliko je on zbog nje patio, toliko ona nije uopće. Žena se zaručila, neka joj je sa srećom, možda ju budući muž ostavi zbog časne.

Nakon posvećenja pune pozornosti fakultetu, Lovro je shvatio da je u debelim dugovima i odlučio se bogato oženiti. Pronašao je neku Slovenku Minku, i bili su blizu oltaru, no pripovjedač je skužio da Minkina obitelj nema novaca i upozorio si prijatelja. Tu dolazi neka kratkotrajna veza s mramornom nevjestom zbog koje se Lovro doslovno pobio s njezinim ljubavnikom.

No, onda je, kao nebeski poklon, došla Anđelija, ali nije ostala. Trebali su i oni pred oltar, no Anđeliju su upozorili da Lovro nema novaca i da je uvučen u ljubavni skandal. Saznavši tu vijest iz Anđelijinih usta, Lovro si je pred njom britvom prerezao grkljan.

I tako je pripovjedač izgubio prijatelja, Anđelija ljubav, a čitatelji još jednom nadu u bilo koji uspjeh povezan s ljubavlju, zavšetkom školovanja i Hrvatskom.

No, to je samo još jedna Šenoina novela. Ili?

Za više iz rubrike lektire pogledajte ovdje. Cjelovit popis lektirnih naslova za maturu 2019./2020. pronađite ovdje.