Uzaludno vam čekanje, smrtnici! (pregled književnosti stare Grčke i Rima)

Sjećate li se nevinosti prvoga srednje, barem što se tiče velikih djela svjetske književnosti, i ulaska u poremećeni svijet antike?

Bili smo ubačeni u taj svijet posve nespremni na sve teme i djela koja nas očekuju. Bili smo naivno uvjereni da ne može gore od toga, a onda nas je lijepo ošamarilo 20. stoljeće. Zbilja se ljudska duša zapita jesmo li toliko nesretni, toliko očajni da nastavljamo s čitanjem djela koja će nas baciti u takva stanja iz kojih nećemo moći izaći, ili još gore, ali posve očekivano, iz kojih nećemo htjeti izaći. No, prava depresija započinje s antikom, stoga krenimo.

Koga briga za uvod?

Svakoga tko želi doći do kraja. Antička je književnost grupni naziv za književnost stare Grčke i Rima.

Dok grčka književnost očajava sa svoja tri razdoblja, rimska književnost bruji na sve strane o svojih pet, od kojih svako ima po dva naziva.

U antičkoj su književnosti tekstovi dugi, kratki, pozivaju na plač, smijeh, suosjećanje i ravnodušnost. Unatoč svojoj kompleksnosti, ova je književnost svijetu dala velike, slavne i nezaboravne autore: Homera, Eshila, Sofokla, Euripida i ostalih talentiranih, odavno mrtvih duša.

Homerovi epovi, navodno

Kažem navodno jer unitaristi i pluralisti imaju jaka stajališta o tome je li Homer uopće postojao. Homer je najstariji grčki epski pjesnik, pa sukladno tome, o njegovom životu ne znamo apsolutno ništa. Enigma kao i Shakespeare, ali opet svi udžbenici pišu o njemu, pa manje o njemu, više o Ilijadi i Odiseji, epovima na kojima Homer uistinu nije štedio stranice.

Pošto ni veliki Homer nije krenuo od početka radnje i uvoda u radnju, tako ni ja neću započeti s opisom svih silnih događaja, nego s upoznavanjem mnoštva likova.   

Od Grka iliti Ahejaca, zapamtiti treba Agamemnona, zapovjednika koji kada izgubi svoju ropkinju, samo ju zamijeni tuđom. Hriseido i Briseido, molitve su s vama, isto kao i muškarci Mikene. Lik koji iza sebe nema drugu priču, osim što ga je žena prevarila i bila „oteta“ zahvaljujući drugom udvaraču, je Menelaj. Ipak, temeljni je motiv cijelog ovog epa Ahilejeva srdžba, a Ahilej je najveći grčki junak koji bježi svojoj majčici na znak svake nadolazeće nesreće.

Jedan od pokretača Ahilejeve srdžbe je i smrt najboljeg prijatelja Patrokla, što nas odvodi na stranu Trojanaca, pošto je njegovu smrt skrivio nitko drugi doli najvećeg trojanskog junaka, Hektora. No kako karma djeluje, djelovao je i Ahilej ubivši Hektora. I tu nam se javlja mentalna slika Ahilejeve vuče Hektorova leša oko Patroklova groba.

Od Trojanaca izdvajaju se još: Hektorova supruga Andromaha čiji je ljubavni govor omekšao srca svih čitatelja, Hektorov otac i trojanski kralj Prijam koji je ljubio ruke ubojice i Paris, pametnjaković koji je izazvao doslovni rat jer nije mogao pronaći curu za oteti u svom susjedstvu. Ali, nije ni Helena, subjektivno priznata naljepšom ženom, nevinašce.

Jasno, tu su i bogovi, jedni na strani jednih, drugi na strani drugih, no njih preskačemo jer se ionako stalno i samo o njima priča.

Novi podnaslov za stari ep – Odiseja

Odiseja je priča o ljubavi, o osveti i o dobroj zabavi, barem za preživjele sudionike. Prikazuje ljubav koja poziva na žrtvu, čekanje i stalno odbijanje. Kao i svaki ep, i ovaj ima puno slojeva, ali u našem je polju interesa samo jedan, ljubavni.

Odisej je kralj Itake i uz prethodno spomenutog Ahileja, jedan od najvećih grčkih junaka. Nakon što dom nije vidio dugih deset godina, napokon je dobio dopuštenje povratka. Iako je vjerna Penelopa, Odisejeva supruga, imala snažno ne za reći svim proscima, oni su je nastavili mučiti i mučiti, i nisu mislili odustati.

No, pobjedivši u natjecanju i pobivši prosce, ujedinjeni je bračni par opet sretno zavladao, i ljubavlju i cijelom Itakom. Čitavu situaciju s Odisejevim lažnim predstavljanjem Penelopi i nepokajanjem ćemo pustiti, isto kao što je i on pustio strijelu na sjekire.

Vergilije i njegova Eneida

Publije Vergilije Maron rimski je pjesnik koji je nacionalnim epom Eneida htio proslaviti rimski narod i njegova cara Augusta. Primjer je pisca kojega nije sram pokazati domoljublje u cijeloj svojoj silnosti, dođe kao pravo osvježenje od hrvatske književnosti.

Eneida je ep o trojanskom junaku Eneji koji već sedam godina luta i luta, u potrazi za novim domom. Sasvim slučajno, bogovima podređeno, dolazi u Kartagu gdje upoznaje Didonu i umjesto da flertuje u svrhu osvajanja plijena, pardon, djevojke, on njoj priča o padu Troje. Možda je ta rana još svježa, ali Didona bi mogla pomoći u njenom zacjeljenju.

Iako se priča samo o Eneji, Didona je glavni lik, ona je lik nesretne djevojke koja se zaljubila i bila povrijeđena.

Očigledno, ni antika nije veliki fan žena.

Za više iz rubrike lektire pogledajte ovdje. Cjelovit popis lektirnih naslova za maturu 2019./2020. pronađite ovdje.