Žene u životu jednoga Filipa Latinovicza

Roman Povratak Filipa Latinovicza, objavljen 1932. godine, djelo je poznatoga hrvatskog pisca Miroslava Krleže. Smatra se prvim modernim romanom u hrvatskoj književnosti, a bavi se povratkom hipersenzibilnoga slikara Filipa Latinovicza u rodnu Panoniju te njegovim sukobom sa samim sobom, ali i s ostalim likovima od kojih se posebno ističu dvije nevjerojatno slične žene.

Filip Latinovicz, europski avangardni slikar i intelektualac, vraća se nakon dvadeset i tri godine u svoj rodni kraj u potrazi za vlastitim identitetom. Mučen egzistencijalnom i stvaralačkom krizom, odlučuje pronaći majku i od nje saznati odgovor na pitanje koje je obilježilo njegov život – Tko mi je otac? U dodiru s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima Filip počinje ponovno proživljavati epizode koje su obilježile njegovo djetinjstvo (kao na primjer Karolinina svadba, posjet bordelu, goli ženski trbuh…), a pronalaženje odgovora na pitanje koja ga muči tijekom cijeloga života nije ni upola onako jednostavno kakvim se čini.

Trafikantica, prevarantica, dama iz bordela – Filipova majka

Filipova majka, trafikantica Regina, zapravo je bila Poljakinja imenom Kazimiera koja nikada nije naučila dobro hrvatski i koju nitko nije zvao njezinim pravim imenom. Potpuno hladna i distancirana, brinući se jedino oko dekorativne strane sinova izgleda, Regina je za Filipa definitivno bila najtajnovitija pojava njegova djetinjstva. Često je izbivala iz kuće, a odijevajući Filipa u razna svečana i otmjena odijela izdvajala se iz kruga svojih sustanara oko trafike, kao da je htjela pokazati da ona nije ista kao ostali siromasi. Njeno ponašanje i različite tajne koje je skrivala od sina  izazivale su u Filipu jak i nepopustljiv nemir te joj je on nastojao na što više načina prkositi. Primjerice, kada je majka naručila od njega svoj portret, on ju je naslikao kao staru damu iz bordela, odnosno onakvu kakva je ona zapravo bila.

Njihov je sukob dosegao vrhunac onoga dana kada ga je majka, nakon što joj je ukrao stotinjarku, izbacila iz kuće i prisilila na dvadeset i tri godine izbivanja sve dok se napokon nije odlučio vratiti. Upravo će taj iskrivljeni odnos s majkom utjecati na Filipove kasnije odnose sa ženama, među kojima će se najviše istaknuti fatalna Ksenija Radajeva, odnosno Bobočka.

Filipova femme fatale – Ksenija Radajeva (Bobočka)

Po povratku u Kostanjevac Filip upoznaje konobaricu Bobočku, fatalnu ženu upitnoga morala čija se tjelesnost pokazuje u odnosu prema ljubavnicima, Baločanskom i Kyrialesu. Suprotstavljajući lik Bobočke svojoj majci i odbacujući majčine kritike na njen račun, Filip počinje osjećati izrazitu privlačnost prema Bobočki, ne shvaćajući da je ona po mnogočemu slična njegovoj majci. Riječ je naime o svojevrsnoj žderačici muškaraca koja ih jednog po jednog uništava koristeći pritom svoje tijelo kao glavno sredstvo.

Ipak, ni njezine igrice ne mogu trajati vječno te ona svoj krvavi kraj dočeka kada joj Baločanski, muškarac kojeg je ona izludila i uništila, u naletu ljubomore pregrize grkljan, a Filip u noći njezina ubojstva od majke saznaje da mu je otac zapravo Silvije pl. Liepach.

Mama je kriva za sve

Filip Latinovicz imao je, nesumnjivo, vrlo osebujan odnos prema ženama. Fokusirajući se samo na ono tjelesno i vječno progonjen sjećanjima na iskrivljen i površan odnos s majkom, Filip nije imao nikakvu potrebu pogledati u dubinu i proučiti osobnost žene koja ga je privlačila. Budući da, prema Freudovoj psihoanalizi, jezgra identiteta počiva u najranijem djetinjstvu, možemo zaključiti da je Filip o međuljudskim odnosima znao samo ono što je kao dijete imao priliku promatrati. A ono što je promatrao bilo je izopačeno, mutno i sumnjivo, baš kao i moral njegove majke koja mu je sve to uspjela pokazati.

Više iz rubrike lektire pročitajte ovdje.