Franz Kafka: Preobrazba

Franz Kafka jedan je od najboljih pisaca kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ovom prilikom vam donosimo obradu njegovog djela Preobrazba. Ono je uz Proces Kafkino najpoznatije djelo. Ostala bitnija djela ovog renomiranog autora su Dvorac i Amerika.

Djelo Preobrazba vrlo je neobično. Sama ideja da se čovjek pretvori u kukca vrlo je nesvakidašnja. Točan prijevod s njemačkog je gamad, nešto odvratno.

Gregor Samsa jednog se jutra probudio poput kukca. Pokušava ustati iz kreveta i otići na posao, ali ne može. Uspjeva otvoriti vrata i dopušta svima da ga vide kao kukca. Njegova obitelj ne zna što da učini i slože se da bude u sobi. Prisiljeni su trpjeti ga.

„Dakako, nisu ni oni htjeli da Gregor umre od gladi, ali možda ne bi lako podnijeli prizor da se hrana s njihova stola Gregoru nosi, dosta je da za to znaju.“

Iako Gregor više ne može zarađivati njegova obitelj se snalazi. Otac, majka i sestra Greta nalaze posao i uspjevaju preživjeti. Gregor ne voli svoj posao i radi ga samo da otplati očev dug. Ali, ne gubi nadu i siguran je da će jednog dana naći posao koji voli.

U tom trenu Gregor predstavlja sve ljude koji rade posao koji ne vole. Taj dio može se tumačiti i autobiografski jer je Kafka radio u jednoj osiguravajućoj kući. Iako nije volio taj posao morao ga je raditi zbog oca koji je vršio veliki pritisak na njega i donosio većinu njegovih životnih odluka. Sestra Greta je jedina osoba koja ulazi u Gregorovu sobu poslije preobrazbe. Donosi mu hranu i čisti. Ona je jedina veza između Gregora i roditelja, te im prepričava što Gregor radi.

„Našla ga je kako nepomično, kao strašilo, stoji kraj prozora i gleda van. Za Gregora ne bi bilo ništa čudno da je ostala kod vrata, jer joj je on bio smetnja da žurno otvori prozor, ali nije ostalo na tome: ne samo da nije ušla nego je odmah pošla nazad i zaključala vrata.“

Gregorovom promjenom njezina se situacija u obitelji isto promjeni. Postaje vrlo važna i roditelji ju smatraju vrlo hrabrom, što ona dodatno iskorištava namjerno preuveličavajući Gregorovu situaciju. Ona ga voli, ali je na kraju ona ta koja ga protjera iz njegove sobe i iz njihovih života zauvijek. Što je više u tijelu kukca, Gregor se, počinje sve više ponašati kao kukac. Gubi svoju vezu s ljudskošću i počinje plaziti po zidovima i namještaju. On se ne nada promjeni, niti se pita zašto mu se to dogodilo samo razmišlja o svojoj obitelji i obvezama…

U ovom djelu jasno se vidi „kafkijanska“ atmosfera. Dogodi se neka velika promjena, ali glavni lik ne traži objašnjenje već pokušava normalno živjeti. On shvaća da je njegova sudbina u moći nekog drugog i da ne može utjecati na odluke. Još treba primjetiti i način pisanja koji ne sadrži nimalo subjektivnosti. Pisac ni u jednom trenu ne iznosi svoje mišljenje ili komentare. Sve je poput izvješća u novinama.

Iako je Kafkina posljednja želja bila da se sva njegova djela spale, njegov prijatelj Max Brod to nije učinio. Zbog toga danas imamo veliki broj njegovih pripovijedaka i romana, ali u svima kao da nedostaje kraj. Još je jedno veliko obilježje njegovih djela, radnja počinje neobično, ali se daljnjim čitanjem ne objašnjava već ostaje jednako neobična kao i na početku. Zbog načina pisanja kritičari se ne mogu odlučiti u koje razdoblje pripadaju  njegova djela. Neki tvrde da pripada moderni, a drugi da pripada avangardi, ekspresionizmu.

Vrlo je teško shvatiti poruku ovog djela jer ima mnogo poruka i svaka je jednako točna. Smatram da samim time što je njegova obitelj odbacila Gregora govori puno o njima i kakvi su, ali to ne vrijedi samo za njih. To vrijedi za sve ljude koji odbacuju one koji su drugačiji ili one koji su se promjenili. Bez obzira kakav je netko uz njega bi uvijek trebala biti njegova obitelji koja ga se ne bi sramila ili ga skrivala.