Pretraga

Maturantica ‘spustila’ vršnjacima koji kukaju oko štrajka i mature: ‘Vrijeme je da se pobunite oko stvarnih problema’

A- A+

Prije nešto više od godinu dana pokrenuli smo rubriku ‘glas čitatelja’, a od tada nam u e-sandučić ne prestaju pristizati pisma učenika, nastavnika, ali i ponekog roditelja. U posljednje vrijeme najčešće je tema pomicanje termina pisanja eseja iz Hrvatskog jezika na svibanj, tako da se piše tijekom nastavne godine. I dok većina maturanata koji nam šalju pisma ima velike zamjerke na taj potez i ističe kako su već sada pod velikim stresom zbog nadoknade dana izgubljenih u štrajku, javila se i maturantica koja tvrdi kako postoje puno važnije stvari oko kojih bi se trebalo buniti. U pismu, između ostaloga, sugerira vršnjacima da manje vremena troše na društvene mreže – možda će tako, kaže, i stići pročitati koju stranicu lektire za esej. Pismo ove učenice, koja je željela biti anonimna, u nastavku prenosimo u cijelosti.

Foto: srednja.hr

Mili moji sumaturanti, o, neopjevani Atlasi što na plećima teret svijeta prte! Ej, moje drage noklice u velikoj žutoj juhi kaosa i nemira!

Da, da. Štrajk se dogodio. Izgubili smo radne dane. Yadda yadda yadda. Kao da ovu fabulu nismo već raščerupali, izgrizli joj srce i onda ju bacili u smeće. I neka, pa naši su prethodnici kukati o maturi mogli samo na jednoj razmaženoj razini, a ove je godine, nama velikim paćenicima i žrtvenoj janjadi, to opravdano… Jer mi smo jadni pa nedužni i svi nam pljuju u lice! Ah! Cijeli se svijet urušava, mi ostajemo kao posljednja generacija! Nikada ovako nije bilo! Nikada!

Izdvojeni članak

[Glas učenika] Profesori potiču učenike koji su podobni i koji će sutra prodati svoj glas za 200 kn

‘Eh, tekst ti nepodnošljivo pršti ironijom’, reći ćete, ‘previše zareza mećeš i nejasno je što hoćeš reći’.Na to velim: neke od vaših ideja nepodnošljivo pršte nepromišljenošću. Nažalost je jasno što hoćete reći, no nasreću to daje odličnu hranjivu podlogu za kulturu malih kritika kojima ću obasuti ovu našu Petrijevu zdjelicu koju zovemo masovnim medijima.

Prvo – esej, lektire i prioriteti. Evo, da i antagonist pokaže malo pozitivnih karakteristika: suosjećam, kolegice i kolege. Esej u petom mjesecu bio je glup potez. Doslovno svi imamo stvari kojima bismo se radije posvetili. No govorenje da za nj nemate vremena, podrazumijeva da imate vremena za druge stvari. Primjerice, za Instagram, Snapchat, Whatsapp i druge Zuckerbergove gluparije. Na koncu, i ovaj tekst apsolutno ne morate čitati. Krenite pratiti koliko trošite vremena na mobitelu dnevno, tjedno i mjesečno. Lako je. Ima specijaliziranih aplikacija. Ako svaki dan provodite 45 minuta na mobitelu, to je skoro jedan cijeli dan mjesečno proveden na istom. Uostalom, 45 minuta nije dosta ni da otvorite jednom razrednu grupu i upalite si muziku. To samo tako proleti. A vi vjerojatno koristite mobitel i preko tri sata dnevno, ne jer ja izmišljam kao velepoštovana ‘60% nas je deprimirano’ kolegica, nego jer je ta statistika objektivna i najlakše provjerljiva, a i sami ju možete naći na svojem uređaju. Pa probajte početi: svaki dan tri puna sata da ne dotaknete mobitel. Neće vam biti lako. Ali možda i pročitate koju stranicu lektire.

Izdvojeni članak

[Glas učenice] ‘Profesori si hrane ego tako da nađu učenika koji brže kopča i njega se gura’

Drugo – pripreme. Prestanite bulazniti da je cilj priprema da naučite nešto. Cilj priprema je da se na vama zaradi. Baš kao što je cilj svega da se na vama zaradi. O, ne, gori Australija. Kupi majicu na koale da ih sačuvaš bar u sjećanju. Stavi na story #jadnekoale, dopustivši tako da te netko bombardira oglasima. Kupi ovaj čaj za detox. Odi u teretanu. Upiši onaj fakultet koji je najunosniji. Slušaj tržište. Tržište ti šapće. Robuj tržištu. Kupuj. Troši. Troši. Troši. Žao nam je što si u depresiji, micek, kupi ovu dekicu da se bolje pokriješ. Kupi ovu kremu da ti suze padaju na čisto lice. Kupi ovog psa da ti pravi društvo. Kupi bližnjima poklon da znaju da ti je stalo. Kupi. Troši.

Kreiraju nam priče kojima nas mame da im robujemo. Vidi, ova je zvijezda anksiozna, ona je hrabra, ti si hrabar, kupi njen parfem. Ma zar niste nikad pomislili: nek’ se nose s tim glupostima? Zar nisu sve te zvijezde ljuske od ljudi, prazni simboli? Zar niste u 12 godina škole ikad pomislili da možda ne upravljate vlastitim životom? Ne mogu reći ni ‘Bože, pomozi’ jer smo i Boga u najboljem slučaju sveli na dobrog prijatelja zbog kojeg si kupujemo za Božić, a u najgorem slučaju i njega prokleli i zagrlili veliki poster nekog nogometaša.

Cilj mature je zadovoljiti formu, ali cilj škole nije naučiti za maturu! Cilj škole je reći: ‘JA SAM OVCA i NE ŽELIM DA OSTANE TAKO ZAUVIJEK.’

Sad je vrijeme za pobune protiv stvarnih problema, a ne protiv profesora od kojih je polovina još gore zaglibila nego mi.

Osvrnite se na vlastiti život i pobunite se gdje se pobuniti treba.


Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!