Govore li pomagači na maturi odgovore učenicima? 'Imala sam pristupnika koji se rasplakao na 5. pitanju'

Pomagači na maturi pomažu maturantima koji imaju neke od ‘specifičnih teškoća učenja’. Bilo da je posrijedi disleksija, disgrafija diskalkulija, ADHD, komisija Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja određuje točno na koji način se pomaže učeniku s određenom poteškoćom. Logopedinja Željka Butorac nam navodi kako pomagači mogu ohrabrivati učenika ako ga uhvati panika i poželi odustati da razmisli. No, davanje odgovora ne dolazi u obzir, već učenik sam mora odgovarati na pitanja koja mu pomagač čita i dati precizne upute kako nešto napisati.

Iako će brojni maturanti pisati ispite mature u zajedničkim učionicama gdje će profesori poput sokola motriti da ne bi došlo do prepisivanja, kao i svake godine neki će učenici biti izdvojeni u zasebne prostorije tijekom pisanja ovih važnih ispita. Disleksija, disgrafija, diskalkulija, fizička oštećenja i invaliditet, sve su to izazovi zbog kojih maturanti mogu zatražiti prilagodbu ispita.

Kao što smo pisali krajem prosinca u svim dosadašnjim godinama pisanja mature, udeseterostručio se broj maturanata koji traže prilagodbu ispita. Prema podacima koje nam je ustupio Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), 125 maturanata pisalo je prilagođene ispite mature 2010. godine. Na zadnjem ljetnom roku prošle godine, prilagodbu je imalo 1.227 pristupnika.

Za svaku poteškoću postoji jasan propis: ‘Tolerirano po dijagnozi’

Tek treba vidjeti koliko će pristupnika imati prilagodbu ovog ljeta, ali jedna od mogućnosti je i pisanje mature u zasebnoj prostoriji uz pomoćnika i dva profesora koji motre situaciju. Logopedinja Željka Butorac od samih početaka radi u NCVVO-u kao pomagač, ali i stručna osoba za prilagodbu ispita koji mogu, primjerice, imati veći font ili boldana slova, ovisno o potrebi.

Tijekom svojeg rada je imala brojna iskustva pomaganja na ispitu učenicima koji imaju ‘specifične teškoće učenja’. U ovu kategoriju koja je priznata na međunarodnoj razini stručnjaci ubrajaju dijagnoze disleksije disgrafije diskalkulije, posebne jezične teškoće, ADD i ADHD sindromi poremećaja pažnje. Za svaku od dijagnoza i za svakog učenika koji ima pomagača, NCVVO-va komisija koja razmatra zahtjeve pristupnika propisuje što točno pomagač može i ne može raditi.

– Kod disleksije, ako komisija napiše da oni čitaju učeniku pitanja ili tekstove, onda taj pomagač čita koliko je učeniku potrebno. Ima produljeno vrijeme, s tim da pomagač prema boldanim riječima može naglašavati ono što je bitno. Može stati pa pitati treba li to ponoviti. Često se tim učenicima i piše jer imaju nerazgovijetne rukopise. Pravo pisanja na računalu imaju samo za esej, na računalu ne mogu pisati Matematiku ili Psihologiju. Stoga pomagači mogu pisati ispit po diktatu učenika, ali učenici tu trebaju naglasiti gotovo sve. Gdje staviti, točku, gdje zarez, gdje veliko ili malo slovo, gdje staviti č, gdje ć, gdje ije ili je. Točno kako učenik kaže, pomagač piše i onda to pročita učeniku dvaput ili tripu kako bi sve iskorigirao. Potom se to napiše na listu za čistopis, opisala nam je Butorac opcije kako pomagač može pomoći učenicima s disleksijom.

Teškoće pisanja i čitanja najraširenije

Dodala je da su upravo teškoće pisanja i čitanja najraširenije, a često znaju biti povezane i s drugim tjelesnim oštećenjima. Naša sugovornica ističe da kod pomaganja učenicima s ADHD-om kojima pada koncentracija, trebaju usmjeravati učenika da se koncentrira, a i njima se može, ako je potrebno, čitati pitanja. No, kod pomaganja učenicima s diskalkulijom, odnosno poteškoćama u učenju i razumijevanju matematike i aritmetike, zanimljivo je istaknuti da pomaganje ne završava samo s pisanjem mature, već i njenim ocjenjivanjem.

– Kod diskalkulije dolazi do problema pisanja i obrtanja brojki, zaboravljanja stavljanja mjernih jedinica. Tu pomagač učenike može upozoriti i pitati, jesi li stavio sve, pogledaj kako si napisao brojke. Vidite da je učenika super postavio zadatak, ali je na kraju umjesto rezultata 69, stavio 96. Stoga, kada se učenicima s diskalkulijom ispravlja matura, s profesorom slijedi stručnjak i ako vidi takvu grešku, koja je tipična za ovu teškoću, to se prihvati i napiše u zaključku ‘tolerirano po dijagnozi’. Učenici s diskalkulijom nemaju automatizaciju matematičkih radnji. Nikada ne nauče tablicu množenja i ne mogu, primjerice, u glavi izračunati koliko 125+347. No, zato imaju kalkulatore, opisala je Butorac kako se na maturi pomaže pristupnicima s ovom teškoćom.

Logopedi ne znaju Fiziku: ‘Znate što je problem? Kad se miješaju roditelji…’

Unatoč gore spomenutim izazovima, naša sugovornica ističe i da su djeca s poteškoćama u učenju osobe s prosječnom ili čak i natprosječnom inteligencijom. No, primjerice, potroše svoju snagu i energiju na čitanje, odnosno dekodiranju teksta i njegovog značenja. Ali, kada se učeniku pročita pitanje, objasni što se traži, on da točan odgovor. Pomaganje učenicima u smislu davanja točnih odgovora ne dolazi u obzir. Međutim, može ih se ohrabrivati, kada stvari postanu teške.

– Imala sam jednog pristupnika koji se rasplakao na petom pitanju, govorio je da više neće raditi i da ništa ne zna. Ja sam mu rekla da ‘pa dobro, smiri se, idemo malo pričati’. Šetao je po prostoriji i savjetovala sam mu da proba do kraja, možda nešto izvuče. Jednom sam učeniku rekla i da može pogađati točan odgovor, da mu to nitko ne brani. Dečko se vratio, rekao da ide probati i potom mu je krenulo. Naposljetku je prošao maturu i bio je sretan. Uloga pomagača je da procijeni gdje učenika treba poticati da ide dalje (…) Kad bi mi rekli da je učenik pogriješio, što bi bilo s djecom koja nemaju pomagače? To bi bila nepravda prema njima. Vi učenicima samo morate omogućiti da pokažu svoje znanje, prisjetila se Butorac.

Problem je kad se roditelji miješaju

No, kaže nam, susrela se i sa situacijama kada su učenici tražili pomoć. Ipak, do varanja ne može doći jer su i sam učenik i pomagač pod nadzorom dvaju profesora u zasebnoj sobi. No, uz to, sama Butorac nam govori da ona, kao logopedinja ni ne zna odgovoriti na pitanja na maturi iz, primjerice, Kemije ili Fizike.

To je tada govorila i samim učenicima, a neovisno je li uočila ili nije uočila neku grešku kod pristupnika kojima pomaže, svima uvijek preporuči da još jednom provjere jesu li svi odgovori onako kako su htjeli. Tako su onda i učenici uočili još neke svoje pogreške. No, sve u svemu, naša sugovornica ističe da prema svojim iskustvima i iskustvima kolegice i ne vide neke velike probleme s učenicima. Ali, to ne znali da sve prolazi glatko.

– Ne znam da se to dogodilo da su učenici krivili pomagače ako su pali maturu, ali znate li što je problem? Kad se miješaju roditelji i čekaju vani sa svojim djetetom i sugeriraju pomagaču što da radi. Kolegica mi je pričala da su je roditelji pitali da zašto čita na glas, da je učeniku bilo neugodno. Ona im je rekla kako je učeniku objasnila da ona njemu govori na glas jer da bi inače profesori mislili da piše odgovore bez njegova znanja. Profesori moraju čuti što kažete učeniku i da li mu nešto sugerirate. Ranije je bilo pritužbi da su neki od pomagača govorili učeniku odgovore, ali to mi je etički neprihvatljivo i to smo postrožili, uvjerava nas Butorac koja kaže da takva praska nije poštena prema učenicima koji nemaju pomagače te bi zbog kršenja pravila pomagača mogli izgubiti svoje mjesto na fakultetu.

S učenicima se ne smiju emotivno vezati, ali ima i takvih slučajeva: ‘Ne znamo im ni puno prezime’

Sami pomagači, objašnjava nam NCVVO-ova logopedinja, angažiraju se po javnom pozivu. Uvjet je da rade s djecom, ali ne smiju pomagati djeci iz škole u kojoj rade te nerijetko putuju na druga mjesta. Pritom prilaze jednodnevnu edukaciju, ali i unaprijed dobiju publikacije koje moraju unaprijed pročitati i svladati. U tim publikacijama imaju pravilnik državne mature kao i vrste teškoća i prilagodbu koju učenici imaju.

Posao pomagača je dosta izazovan, ali prema statistikama, daje rezultate u vidu prolazaka na maturi. No, naša sugovornica navodi da je bitno ostati objektivna. Na tom tragu, Butorac kaže kako pomagači ustvari ni ne znaju jesu li učenici kojima su pomagali prošli ili nisu prošli. Butorac navodi da danas vjerojatno ne bi ni prepoznala učenike kojima je pomagala ni da ih sretne na ulici niti im je htjela ostavljati ikakve kontakte. No, neka lica i situacije je ipak teško zaboraviti.

– Mi ne znamo ni puno prezime tih učenika, ne poznajemo ih. Govorim kolegicama ‘nemojte se emotivno vezati. Stručne ste osobe došle s ste pomoći, odraditi posao i to je to’. Izuzetno sam to (emotivno vezanje op.a) doživjela jednom u Varaždinu. Imala sam pristupnika s problemom čitanja koji je uz to bio u kolicima, imao je cerebralnu paralizu. Rekao mi je da ide na maturalnu večer i ja sam rekla ‘sjajno, ispričat ćeš mi kako je bilo’, budući da je bilo nekoliko matura oko kojih sam mu pomagala. Pitao me i kako da se obuče rekla sam mu da se obuče ‘casual’. I drugi dan je pričao kako mu je bilo, bio je sav sretan, da mu je bilo krasno, pitao je i da me zagrli. Hoću reći, ne možete se puno emocionalno otvoriti, ali ima situacija kada se i to dogodi, prisjetila se Butorac.

Roditelji se više srame ako njihovo dijete treba pomoć: ‘Natprosječna inteligencija je uzaludna ako ne radiš’

Ipak, u jeku porasta učenika koji traže prilagodbu, Butorac ističe da s druge strane imaju ‘velike muke’ u pronalasku pomagača. Srećom, navodi da za sada još nisu imali situaciju da nekom učeniku kojem je odobren pomagač ostao zakinut za njega. Makar pomagači danas nisu više samo logopedi, nego i pedagozi i psiholozi.

Dok je sam posao pomagača stresan i zahtjeva i daleka putovanja diljem države, našu smo sugovornicu pitali i što kaže na toliki porast učenika koji traže prilagodbu mature. Istaknula je da je ove godine čak 4.000 djece dobilo odgodu upisa u prvi razred iz raznoraznih razloga.

– Prije 20 godina to se nije događalo i sve više je djece koja pokazuju i nažalost imaju nekakve govore, glasovne i jezične teškoće jer su usmjereni na vizualnom planu. Igraju igrice, šute, ne razvijaju motoriku. Ne znaju hvatati loptu, naprosto idu takve generacije koje su vezane za ekran, rekla nam je Butorac.

Dodala je da su zbog svega toga logopedi danas traženi na sve strane. No, uz promjene u djetinjstvu djece, mijenja se i sama percepcija traženja pomoći. Butorac se prisjetila kako je nekoć ‘bila velika sramota da netko kaže da djeca imaju teškoću’. pritom ističe da je dokazano kako unatoč teškoćama, djeca sve mogu svladati uz adekvatnu prilagodbu.

– Roditelji su to prije skrivali, ali danas se zna da su brojni znanstvenici, sportaši i glumci imali takve teškoće i uspjeli u životu. Najveći uspjeh imaju prosječni i uporni i cijelo vrijeme govorimo da je natprosječna inteligencija uzaludna ako ne radiš, zaključila je logopedinja Butorac.

U dokumentima u nastavku možete pronaći sve informacije o procedurama ostvarivanja prava na prilagodbu ispitne tehnologije, prvo za ovogodišnje maturante, a potom i ostale, starije pristupnike. Napomena: ako vam dokument nije vidljiv, osvježite stranicu.

Ako ste maturant u 2024./2025. godini, bit će vam korisno redovito čitati vijesti iz rubrike Matura na portalu srednja.hr. Pozivamo vas i da se učlanite u našu WhatsApp grupu, pratite našu Facebook stranicu Maturanti 2025. te se učlanite u Facebook grupu Maturanti 2025. Na ta dva mjesta možete pronaći sve najnovije i važne informacije o državnoj maturi u 2025., ali i povezati se s drugim maturantima s kojima ćete možda dijeliti fakultetske klupe. Pratite i naš Instagram profil @drzavna.matura, gdje, osim zabavnog sadržaja, također dijelimo najnovije vijesti vezane uz maturu. Raspored ispita mature u 2025. godini nalazi se ovdje.