Maturant je prekršio jedno od četiri pravila na eseju i za to mu se ne treba progledati kroz prste

Maturant je esej napisao velikim tiskanim slovima te mu je, sukladno pravilima ispitnog kataloga Hrvatskog jezika, on i poništen. Tijekom cijelog svog školovanja, još tamo od drugog razreda osnovne škole pa sve do četvrtog razreda srednje škole, eseje sam pisao pisanim slovima. U razredu je u srednjoj školi bilo onih koji su pisali malim tiskanim slovima, ali to je u okvirima dopuštenog. Nitko nikada nije nešto napisao velikim tiskanim slovima jer takvo što, pretpostavljam, profesorica ili profesor ne bi ni pročitali. Vjerojatno bi nas ocijenili s nedovoljnim, kao što se sada dogodilo na maturi.

Dan prije objave konačnih rezultata mature, u utorak, prvotno se na Facebooku pojavila informacija da je jedan maturant esej Hrvatskoga napisao malim tiskanim slovima te da mu je zato on poništen. Time je dakako pao cijeli ispit jer od ove godine uvjet za prolazak cijelog ispita je zadovoljiti minimalni prag prolaznosti na eseju.

Malo je reći da sam bio iznenađen zašto bi NCVVO poništio esej koji je pisan malim tiskanim slovima. Dakle, mala tiskana slova nalik su pisanima i kako sam maturu polagao relativno nedavno, još se sjećam kako nam je profesorica objašnjavala da je u redu pisati malim tiskanim slovima. Svatko već ima svoj stil pisanja, kazala je, samo ih malo bolje povežite, pripazite da bude čitko i nitko vam neće stvarati probleme.

Veliki obrat – esej je ipak pisan velikim tiskanim slovima što znači pad

No, onda je isti dan u medijima objavljen taj esej. Koji nije pisan malim tiskanim slovima, već velikim tiskanim slovima. Razlika je velika. Prema ispitnom katalogu Hrvatskog jezika, a jasno je to naznačeno učenicima i na samoj maturi u uputama, četiri su razloga kada se poništava cijeli esej:

• ako pristupnik nije odgovorio na zadane smjernice
• ako nema dovoljan broj riječi (dopušteno je odstupanje 10 % od donje granice zadanoga broja riječi)
• ako je esej napisan potpuno nečitkim rukopisom
• ako je esej napisan velikim tiskanim slovima.

Navedenom učeniku, koji nije izašao u medije već je to napravio njegov otac, esej je zapravo odmah poništen te ga nitko nije ni pročitao. Jednostavno krši temeljna pravila ispitnog kataloga, time i cijele mature Hrvatskog jezika.

Tijekom cijelog svog školovanja, još tamo od drugog razreda osnovne škole pa sve do četvrtog razreda srednje škole, eseje sam pisao pisanim slovima. U razredu je u srednjoj školi bilo onih koji su pisali malim tiskanim slovima, ali sve je to u okvirima dopuštenog. Nitko nikada nije nešto napisao velikim tiskanim slovima jer takvo što, pretpostavljam, profesorica ili profesor ne bi ni pročitali. Vjerojatno bi nas ocijenili s nedovoljnim.

U kojoj se školi eseji pišu velikim tiskanim slovima? Nigdje

I tu je ono u čemu su profesori spomenutog učenika, možda, tijekom srednje škole trebali biti ustrajniji. Otac maturanta kazao je kako su njegovu sinu profesori tijekom cijelog školovanja govorili da ima ružan rukopis. Je li moguće da ga baš nitko od profesora nije upozorio da bi zbog nečitkog rukopisa mogao pasti maturu i ne upasti na fakultet? I upute za maturu to jasno nalažu. No, je li to uvijek dovoljno?

Nije samo dovoljno reći učeniku da na rukopisu treba poraditi, nego nekad i prerezati te kazati učeniku da ponovno napiše taj esej čitko. Ili ga ocijeniti nedovoljnim jer je rad nečitak. Da se to dogodilo tijekom srednje škole, vrlo je vjerojatno da bi se trenutna situacija na maturi izbjegla. Žao mi je što je trud navedenog maturanta i cijeli drugi njegov rad trenutno ‘zanemaren’, ali esej na maturi, jasno je, ne može biti napisan velikim tiskanim slovima.

Hoće li zbog ovogodišnjeg slučaja ubuduće biti promijenjen ispitni katalog i esej će se moći pisati tiskanim slovima? Dakako da ne. Kada učenik esej napiše tiskanim slovima ne može se provjeriti pisanje velikog i malog početnog slova. Ne samo to, često je takav esej i dalje nečitak. Jednostavno krši pravila mature pa i sva pravila tijekom cijelog školovanja jer sumnjam da se igdje eseji pišu velikim tiskanim slovima. Čak i kada netko ima nečitak rukopis teško da ijedan profesor kao rješenje vidi pisanje velikim tiskanim slovima.

Državna matura veliki je projekt na kojem se pogreške ne smiju događati. Prošle godine učenica Laura, kao i ostalih 23 učenika o kojima se nije pričalo, potpisali su se na esej. Poništen im je jer su otkrili svoj identitet. Pravilnik je ove godine promijenjen i pronađeno je rješenje koje ne ide na štetu učenicima. Na njihov potpis ocjenjivač lijepi naljepnicu i daje esej na pregled nekome drugome. Jedino je tu zapravo povećan opseg ispravljačima. Pravilo o tiskanim slovima ne bi imalo smisla mijenjati jer koje ćemo tu rješenje osmisliti? Da ispravljač prepisuje esej pisanim slovima i pritom sam bira koje će riječi napisati velikim ili malim početnim slovom?

Što će biti sa sastavljačima ispita koji su pogriješili?

I dok neki smatraju da se ‘kažnjavaju’ učenici, apsolutno stoji pitanje što će biti sa sastavljačima ispita koji su ove godine napravili više gafova? Najveći je svakako na višoj razini Matematike gdje ni jedan odgovor nije bio točan jer su sva rješenja bila ponuđena u pogrešnoj mjernoj jedinici. Uz to, na Politici i gospodarstvu, trećem najpopularnijem izbornom predmetu po broju prijava, USKOK je proglašen uredom Vlade.

Iako su u oba slučaja iz NCVVO-a prvotno rekli da neće biti poništavanja zadatka, na kraju su oba poništena i svima je dodijeljen bod. Trebalo je čekati medijsku reakciju, reakciju cijele javnosti pa i službeno obraćanje USKOK-a koji je na svojim web stranicama postavio obavijest pod naslovom ‘USKOK je samostalno i neovisno pravosudno tijelo’.

Nije poznato što će biti sa sastavljačima tih ispita. Hoće li njima biti smanjen honorar, hoće li oni moći ispite sastavljati i sljedeće godine? Zašto su prvotno negirali svoju pogrešku da sačuvaju ugled i onda odjednom promijenili mišljenje i ispričavali se? Ako se već na ispitu poput mature dogodi greška, što bi dakako trebala biti iznimka, a ne slučaj o kojem svakodnevno pišemo, ne bi li odmah trebalo priznati pogrešku, analizirati što se točno dogodilo da se ne ponovi u budućnosti? Ili ćemo za to reći samo ‘ljudski je pogriješiti’.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr