Razgovarali smo s majkom trojice sinova s ADHD-om, mature pisali bez prilagodbe: Problem je dijagnostika

Državnu maturu u ljetnom roku polagalo je ukupno 30.703 učenika. Među njima su i učenici s poremećajem hiperaktivnosti (ADHD) te poremećajem deficita pažnje (ADD). Oni na temelju dijagnoze mogu zatražiti prilagodbu ispita te ga mogu pisati dulje i u zasebnoj prostoriji, a po potrebi mogu dobiti i pomagača za poticanje, usmjeravanje i smirivanje.

Kako bismo provjerili s kojim se izazovima tijekom pisanja državne mature suočavaju učenici s ADHD-om i ADD-om, javili smo se Udruzi ADHD i ja. Predsjednica udruge Sandra Geri, majka trojice sinova s ADHD-om, ispričala nam je kako je njezin sin prije više godina polagao državnu maturu.

- Toj djeci i običan test predstavlja stres, a kamoli nekoliko predmeta u roku od nekoliko dana i gradivo cijelog srednjoškolskog obrazovanja. Moj sin je pohađao pripreme koje sam tada jako puno plaćala, a trajale su više od mjesec dana, tri puta tjedno. U njegovoj glavi to je bilo nešto neobavezno. Međutim, kada je došao na maturu, pao je matematiku i engleski, a jedino je prošao hrvatski. Naravno, nisam mu htjela platiti nove pripreme pa je rekao da više ne želi polagati maturu jer mu je to jako stresno, priča nam majka dječaka koji je danas već odrasli muškarac.

'Djeca s ADHD-om najčešće imaju i druge teškoće'

Prisjetila se da se, unatoč neugodnom iskustvu, iduće godine ponovno prijavio na državnu maturu te je išao kod jedne profesorice na privatne instrukcije. Tada je uspješno položio državnu maturu i upisao izvanredni studij marketinga i komunikacija, koji je završio u roku.

- Djeca s ADHD-om najčešće imaju i druge teškoće. Najčešće su to teškoće u učenju poput disleksije, disgrafije i diskalkulije te poremećaji pažnje i koncentracije. Upravo s matematikom, hrvatskim i engleskim, koji su obvezni predmeti na državnoj maturi, imaju najviše problema. Uzevši u obzir sve navedeno, dolazimo do zaključka da je državna matura za njih izrazito teška te da moraju ulagati znatno više napora od drugih učenika, kaže predsjednica udruge ADHD i ja.

Tim učenicima problem predstavlja i to što tijekom mature ne mogu ustati i prošetati po prostoriji kao na redovnoj nastavi. Cijelo vrijeme moraju biti mirni, na što nisu navikli. U vrijeme kada je njezin sin pisao maturu nisu smjeli ni izaći na WC, dok je danas to moguće, ali uz pratnju dežurnog nastavnika.

U podređenoj su poziciji učenici s neotkrivenim poremećajem

Sandrini sinovi na maturi nisu koristili nikakve prilagodbe, iako su mogli pisati ispit u zasebnoj učionici. Danas Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) učenicima s ADHD-om i ADD-om, uz tu mogućnost, omogućuje i pomagača koji im usmjerava pažnju tijekom ispita, a imaju pravo i na produljeno vrijeme pisanja.

S tim prilagodbama učenici s ADHD-om i ADD-om mogu biti itekako uspješni na državnoj maturi. Međutim, problem je u tome što postoje učenici s poremećajima pažnje kojima oni nisu dijagnosticirani. U praksi to znači da ti učenici ne dobivaju prilagodbu te ispite pišu u neravnopravnim uvjetima. Sandra Geri stoga smatra da je važno sustavnije prepoznavanje i dijagnosticiranje poremećaja pažnje.

- Za pravu dijagnostiku potrebno je provesti obradu stručnog tima i razgovore s roditeljima. Pod stručnom obradom podrazumijevaju se pregledi logopeda, edukacijskog rehabilitatora (socijalnog pedagoga), psihologa, psihijatra i neurologa. To je obrada koja traje cijeli dan. Kada taj tim postavi dijagnozu, kreće se s rješavanjem najvećih teškoća koje dijete ima te se određuje kod kojih će stručnjaka dijete nastaviti tretman, kaže Sandra Geri.

'Potrebno je sustavnije prepoznavanje'

Učenicima s ADHD-om i ADD-om problem na maturi ne predstavlja gradivo, nego nedostatak koncentracije, zbog kojeg ponekad ne razumiju pitanja ili ih pogrešno interpretiraju. Učenici s dijagnosticiranim poremećajima zato imaju pravo na pomagača i produljeno vrijeme pisanja kako bi svaki zadatak mogli pročitati nekoliko puta i o njemu promisliti. To znači da učenici kod kojih ADHD ili ADD nije otkriven često postižu slabije rezultate, ne zato što nisu naučili gradivo, nego zato što nemaju odgovarajuće uvjete.

- Definitivno je potrebno sustavnije prepoznavanje, ali ne u završnim razredima srednje škole. Dijagnostika bi trebala započeti već krajem prvog razreda osnovne škole. Učiteljica bi tada trebala prepoznati da s djetetom nešto nije u redu i uputiti roditelje da dijete odvedu na dijagnostiku. Kada se dobije jasna dijagnoza, djetetu treba odmah početi pružati pomoć, najčešće individualiziranim pristupom učenju, smatra Sandra Geri.

Najbolji rezultati se vide ako se pomoć pruža od početka

Ističe da se najbolji rezultati postižu ako se djetetu pruža odgovarajuća pomoć tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

- Naravno, ako se dijete prati tijekom cijelog školovanja, takav pristup treba nastaviti i tijekom državne mature. Ako se pomoć počne pružati tek pri završetku srednje škole, po mom mišljenju, to je kasno. Ipak, bolje ikad nego nikad. Najvažnije je da se djetetu pomogne, da stekne što više samopouzdanja i razvije bolju sliku o sebi. zaključuje Sandra Geri.

Uz ADHD i ADD, učenici imaju pravo na prilagodbu ispita i zbog različitih drugih teškoća. Kod teškoća u učenju, poput disleksije, disgrafije, diskalkulije i dispraksije, učenici imaju pravo na jednu ili više propisanih prilagodbi:

• format papira A4,
• veličina slova 14
• podebljane ključne riječi
• produljeno vrijeme polaganja ispita
• podrška osobnoga pomagača: za čitanje, za pisanje polaganje dijela ispita na računalu
• izuzeće ispitne cjeline Slušanje
• ponavljanje zvučnoga zapisa
• zasebna prostorija
   

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta Nevidljivi u obrazovanju.