Maturanti masovno kiksali na Informatici, profesor otkriva razloge: 'Znanje brucoša...'

Maturanti su na ovogodišnjem ljetnom roku državne mature najgore riješili - Informatiku. Prosječna ocjena bila je 2,1, a ocjenu nedovoljan dobilo je 36,1 posto pristupnika. Usporedbe radi, lani je Informatiku palo 25,3 posto kandidata, a preklani 27,7 posto, a analizu ocjena od 2019. do danas možete pogledati ovdje. Informatika je inače šesti najpopularniji izborni predmet na maturi, a ove ju je godine pisalo 2.214 kandidata.

Ocjene na državnoj maturi iz Informatike 2026. | foto: NCVVO

Odgovor na pitanje zašto su maturanti ove godine kiksali na Informatici potražili smo kod Zlatka Stapića, prodekana za nastavu i studente pri Fakultetu organizacije i informatike (FOI). Ovogodišnji ispit, objašnjava nam Stapić, usporedio je s ishodima propisanima ispitnim katalogom.

Imaju li svi učenici jednake uvjete?

- Obuhvatio je tri temeljna područja: informacije i digitalnu tehnologiju, računalno razmišljanje i programiranje te digitalnu pismenost, komunikaciju i e-Društvo. Ispit nije usmjeren samo na poznavanje računala i korištenje digitalnih alata, nego u velikoj mjeri provjerava sposobnost logičkog zaključivanja, razumijevanja algoritama i primjene znanja u konkretnim problemskim situacijama. Takav je pristup opravdan jer informatika nije predmet koji se može svladati samo učenjem napamet. Ona traži razumijevanje, analizu problema i oblikovanje rješenja. Ipak, podatak da ispit nije položilo više od trećine pristupnika zahtijeva ozbiljnu analizu. Mislim da se opravdano može postaviti pitanje imaju li svi učenici jednake uvjete, kontinuitet nastave i dovoljno prilika za uvježbavanje zahtjevnijih zadataka, navodi Stapić.

Podsjetimo, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) Vinko Filipović rekao je na predstavljanju privremenih rezultata da je ispit 'vjerojatno bio teži'. Stapić kaže da se, s obzirom na povećanje udjela negativnih ocjena, može zaključiti da je ovogodišnji ispit učenicima bio zahtjevniji.

- Prošle godine ispit nije položilo 25,3 posto kandidata, a ove godine 36,1 posto. Još jedan pokazatelj je prosječna ocjena koja je s prošlogodišnje 2,4 pala na čak 2,1, što je najniža prosječna ocjena u zadnjih osam godina. Ipak, bez detaljne analize pojedinih zadataka nije moguće odgovorno tvrditi da je problem bio samo u jednom pitanju ili području ili možda u vremenu koje je bilo alocirano za rješenje svih zadataka. Moje iskustvo kao profesora razvojnih kolegija, poput programskog inženjerstva, pokazuje da najveći izazov najčešće predstavljaju zadatci iz računalnog razmišljanja i programiranja, osobito oni u kojima treba izraditi algoritam ili pratiti izvršavanje algoritma, povezati više koraka i primijeniti znanje u novoj situaciji, objašnjava Stapić.

Zašto su maturanti toliko loše riješili ispit?

Loš rezultat, dodaje, ne treba pripisivati samo učenicima niti samo težini ispita. Vjerojatno je riječ o kombinaciji više čimbenika. Prvi je neujednačenost srednjoškolskog obrazovanja.

- Učenici dolaze iz gimnazijskih i strukovnih programa, imaju različit broj sati Informatike, različite uvjete rada i različite mogućnosti za praktično vježbanje. Iako svakodnevno koriste mobitele, društvene mreže i različite aplikacije, to ne znači nužno da posjeduju razvijene informatičke kompetencije. Korištenje tehnologije nije isto što i razumijevanje načina na koji ona funkcionira, ističe Stapić.

Drugi su problem nedovoljno razvijene vještine rješavanja problemskih zadataka. Učenici mogu biti vrlo vješti korisnici digitalnih alata, a istodobno imati poteškoća s rastavljanjem problema na manje dijelove, prepoznavanjem obrazaca, oblikovanjem algoritma i provjerom ispravnosti rješenja. Treći mogući razlog Stapić vidi u pogrešnoj procjeni zahtjevnosti izbornog predmeta.

- Dio učenika možda pristupa ispitu očekujući da će im opća digitalna spretnost biti dovoljna, bez sustavne pripreme. Treba uzeti u obzir i strukturu pristupnika. Ove je godine povećan broj učenika strukovnih škola. To ne znači da su oni manje sposobni, nego da se njihovi programi, satnica i razlozi pristupanja maturi razlikuju. Moguće je i da je nekoliko težih ili nedovoljno dobro raspoređenih zadataka značajnije utjecalo na ukupne rezultate. Zato je važno pričekati analizu njihove težine i postotka riješenosti, naglašava Stapić.

Kako izgleda nastava informatike u školama?

Kad je riječ o nastavi informatike u osnovnim i srednjim školama, ovaj profesor kaže da je uvođenjem obvezne informatike u dva razreda osnovne škole napravljen važan iskorak. Međutim, postavlja se pitanje - je li to dovoljno?

- Kurikulum se također odmaknuo od isključivog poučavanja uredskih programa i veći naglasak stavio na programiranje, računalno razmišljanje, sigurnost i odgovorno ponašanje u digitalnom okruženju. Ipak, potrebno je osigurati veći kontinuitet učenja. Informatika se ne može svesti na jednu godinu učenja u pojedinim srednjim školama ako se na kraju školovanja očekuje rješavanje problemskih i programerskih zadataka. Učenici bi tijekom cijelog osnovnog i srednjeg obrazovanja trebali sustavno razvijati digitalne i računalne kompetencije, uz sadržaje prilagođene njihovoj dobi i obrazovnom programu. Potrebno je i više praktičnog rada, rješavanja problema i povezivanja Informatike s drugim predmetima. Jednako je važno ulagati u stručno usavršavanje nastavnika i osigurati usporedive uvjete rada u svim školama, objašnjava Stapić.

U radu na FOI-ju primjećuje da je znanje brucoša vrlo neujednačeno. Na fakultet dolaze učenici koji su već programirali, sudjelovali na natjecanjima, samostalno izrađivali aplikacije ili imali vrlo kvalitetnu nastavu. Istodobno dolaze i učenici koji su se s programiranjem susretali vrlo malo ili gotovo uopće nisu.

- To, međutim, ne znači da student bez prethodnog programerskog iskustva ne može uspješno studirati informatiku. Može, pod uvjetom da je spreman redovito raditi, vježbati i razvijati način razmišljanja karakterističan za područje informatike i informacijskih znanosti. Fakultet organizacije i informatike zato u početnim kolegijima uvažava različite ulazne razine znanja, ali pritom ne snižava očekivane ishode učenja, navodi Stapić.

Kako se onda dobro pripremiti za maturu iz Informatike?

Profesora smo pitali i za savjete za pripremu ovog ispita na državnoj maturi. Najvažnije je, kaže, s pripremama započeti dovoljno rano i raditi kontinuirano.

- Korisno je povremeno riješiti cijeli ispit u zadanom vremenu, bez prekidanja i korištenja nedopuštenih izvora. Tako se uvježbava raspodjela vremena i smanjuje stres. Kod programiranja nije dovoljno samo čitati gotova rješenja. Potrebno je samostalno pisati algoritme, pratiti vrijednosti varijabli korak po korak i razumjeti zašto program daje određeni rezultat. Fakultet organizacije i informatike prepoznao je važnost dodatne podrške maturantima te je drugu godinu zaredom organizirao besplatne pripreme za državnu maturu iz Informatike. Pripreme su se izvodile hibridno, uživo na FOI-ju i online, čime su bile dostupne učenicima iz različitih dijelova Hrvatske. Pripremama je pristupilo 158 učenika, što pokazuje da među učenicima postoji interes za kvalitetnu i strukturiranu pripremu, navodi Stapić.

Za kraj, ovaj profesor napominje da loš ovogodišnji rezultat ne bi trebalo promatrati samo kao problem jednoga ispita ili jedne generacije. On je upozorenje da 'moramo ozbiljnije razgovarati o tome što danas podrazumijevamo pod informatičkom i digitalnom pismenošću'.

- U vremenu umjetne inteligencije razumijevanje informatike važnije je nego ikada. Alati mogu napisati dio programskog koda, pronaći informaciju ili ponuditi rješenje, ali korisnik mora znati postaviti problem, procijeniti pouzdanost rezultata, prepoznati pogrešku te razumjeti sigurnosne, društvene i etičke posljedice primjene tehnologije. Cilj ne bi trebao biti samo povećati prolaznost na maturi, nego osigurati da učenici doista razviju kompetencije koje će im biti potrebne tijekom studija, na tržištu rada i u svakodnevnom životu. Sve prisutna umjetna inteligencija danas nipošto ne znači da su učenicima ili populaciji u cjelini potrebne manje kompetencije u području informacijskih tehnologija, već upravo suprotno, zaključuje Stapić.