Materinji jezik joj je engleski, a rasturila je maturu iz Hrvatskog: 'Škola ovdje se iznimno razlikuje'

Ovogodišnjoj maturantici Gimnazije Tituša Brezovačkog u Zagrebu Anđelki Babić materinji je jezik engleski, ali na državnoj maturi iz Hrvatskog ostvarila je 84 posto. Rođena je u Melbourneu, u Australiji, a u Hrvatsku je stigla kada je imala 10 godina, 2017. godine.

'S tatom pričam na hrvatskom, a s mamom i sestrom na engleskom'

Dolaskom u Hrvatsku krenula je pohađati 4. razred Osnovne škole Alojzija Stepinca na zagrebačkim Vrbanima.

- Na sreću, moja škola i prijatelji iz razred bili su izuzetno pristupačni te su me prihvatili od prvog dana. To je olakšalo prijelaz, međutim, sama škola bila je iznimno izazovna na početku. Školovanje sam započela s osnovnim znanjem hrvatskog jezika. Gledajući sada unatrag, svjesna sam da sam propustila formativne godine učenja hrvatskog jezika, u kojima mala djeca uče svakodnevne riječi i izraze kod kuće, s bakama i djedovima te u vrtiću. Zbog toga su mi prve dvije godine školovanja bile uvjerljivo najteže. Od samog početka bilo je očito da se škola u Hrvatskoj iznimno razlikuje od one na koju sam navikla u Australiji. Konkretno, svaki sam predmet slušala na svom drugom jeziku. Iako je moja škola imala razumijevanja za moje okolnosti, morali su slijediti protokol i nije se moglo učiniti puno da mi se olakša put. Nisam imala nikakav poseban tretman. Tretirali su me kao i svakog drugog učenika, koji su, naravno, bili izvorni govornici. Svoje sam ocjene zaradila uz dodatan trud, puno znoja, a ponekad i suza, priča nam Anđelka.

Njezin otac rođen je u Dubrovniku te se s obitelji preselio u Australiju kada je imao 14 godina. Majčini roditelji emigrirali su iz Hrvatske u Australiju krajem 60-ih pa je majka i rođena i odrasla u Australiji.

- Živjela sam u tradicionalnoj hrvatsko-australskoj obitelji. Moj prvi jezik bio je, i još uvijek je, engleski. S tatom pričam na hrvatskom, a s mamom i sestrom na engleskom. Danas bih za sebe rekla da tečno govorim oba jezika, no moj prirodni izbor uvijek je engleski, navodi Anđela.

Kako se pripremiti za državnu maturu?

Za državnu maturu iz Hrvatskog se, kaže, puno pripremala, pa je i očekivala dobar rezultat. Ipak, 'uvijek postoji onaj osjećaj nesigurnosti da sam nešto krivo ili loše napisala', pa ju je rezultat ugodno iznenadio.

- Na eseju sam ostvarila 94 posto, a na ispitu i sažetku 80 posto, čime sam se svrstala u 97,10. centil na razini cijele države. Pripremala sam se u školi, gdje me profesorica Marta Lukić izvrsno pripremala i vjerovala u mene od samog početka mog srednjoškolskog obrazovanja. O njoj, kao i o svim ostalim profesorima u školi koji su mi pomogli da postanem osoba kakva sam danas, imam samo riječi hvale. Osim toga, pohađala sam i pripreme u Obrnutoj Učionici, gdje sam tijekom cijele godine pisala eseje. Zahvaljujući tome, osjećala sam se puno sigurnije u svoje vještine pisanja, što velikim dijelom mogu zahvaliti profesorici Ivi Ricov. Išla sam i na privatne instrukcije iz hrvatskog jezika dva puta tjedno od prvog dana kada sam došla pa sve do mature, pojašnjava Anđelka.

Kad je riječ o eseju, maturanti su ga ove godine pisali na temu djela Život je san. Anđelka navodi da je bila zadovoljna dobivenim djelom, a baš kao i većina generacije, nije priželjkivala Kiklopa, 'jer je jako opsežno djelo koje otvara puno tema i nisam znala koje bi sve mogle doći'. Uz obvezne mature pisala je još i Psihologiju te je jako zadovoljna i tim rezultatima.

Sustav ne prepoznaje izazove učenika koji uče na drugom jeziku

Anđelku smo upitali i što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu te postoji li nešto što bi promijenila. Kako kaže, ima i prednosti i mana.

- Govoreći kao netko tko je ušao u sustav bez izvornog znanja hrvatskog jezika, iznenadilo me što se od mene očekivalo da ostvarujem jednaku akademsku razinu kao i učenici kojima je hrvatski materinji jezik, uključujući i tijekom završnih ispita državne mature. Dolazeći iz multikulturalne zemlje, bila sam naviknuta na obrazovni sustav koji prepoznaje izazove s kojima se susreću učenici koji uče na svom drugom jeziku. Ti su učenici dobivali dodatnu podršku i, u nekim slučajevima, bili ocjenjivani prema drugačijim kriterijima na završnim ispitima kako bi se osiguralo pravednije vrednovanje njihovih sposobnosti. Nažalost, u Hrvatskoj to nije slučaj. Hrvatska danas postaje sve raznolikija. Bilo da je riječ o izbjeglicama, djeci stranih radnika ili pripadnicima hrvatske dijaspore koji se vraćaju kući, sve više učenika ulazi u obrazovni sustav kojima je hrvatski drugi jezik. Stoga je ključno da obrazovni sustav prepozna tu rastuću raznolikost i prilagodi se potrebama tih učenika. Pružanje odgovarajuće podrške ne znači snižavanje standarda nego osiguravanje jednakih mogućnosti za uspjeh svakog djeteta, ističe Anđelka.

Upisala je studij psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, što joj je bio prvi izbor, pa je, kaže, prezadovoljna.

- Oduvijek me zanimala psihologija čovjeka, a posebno mi je važno da moj budući posao bude usmjeren na pomaganje ljudima. Jako se veselim novom poglavlju u životu kao studentu iako će mi jako faliti srednja škola i prijateljstva koja sam tamo stekla. Budućim maturantima bih savjetovala da uživaju u zadnjoj godini srednje škole i stvaraju uspomene jer će jako brzo proletjeti. Matura nije lagana i treba se pripremati za nju, ali ako malo po malo tijekom cijele godine uče, neće imati nikakvih problema, zaključuje Anđelka.