Matura Zašto je dio nastavnika u krivu kada se protive novoj vrsti eseja na maturi

Zašto je dio nastavnika u krivu kada se protive novoj vrsti eseja na maturi

Hrvoje Debeljak
Hrvoje Debeljak

09. listopad 2026.

Google Dodajte Srednja.hr kao željeni izvor na Googleu
Zašto je dio nastavnika u krivu kada se protive novoj vrsti eseja na maturi

Nastavnica | ilustracija: Canva

Učenik bez znanja o svijetu oko sebe i učenik koji ne čita knjige, na novom će eseju na zadanu temu zapeti vrlo brzo.

Često u današnjem društvu čujemo kako mladi nemaju dovoljno razvijeno kritičko mišljenje. To pokazuju i istraživanja, a zaključak zašto često se svodi na instituciju škole. Nemamo građanski odgoj, više nema politike i gospodarstva u trogodišnjem srednjim školama, kurikuli ne ostavljaju vremena za razvoj argumenata i ideja, za raspravu.

Danas na nastavi Hrvatskog učenici pišu putopis, životopis, komentar, kritiku...

I dok je Škola za život napravila više zbrke nego koristi, što mi je nedavno u razgovoru potvrdila i dugogodišnja nastavnica, za jednu je stvar barem u svojoj teoriji pokušala krenuti u dobrom smjeru. Ona ima tendenciju učenike podučiti pisanju raznih vrsta tekstova. Pritom ne smijemo zaboraviti da je ista Škola za život u nastavi Hrvatskog jezika u srednjim školama pomiješala sve živo. Na primjer, književna se razdoblja više ne uče kronološki od antike do modernizma, već po tematskim cjelinama. Tako kada se uči o romanu, čitaju se romani iz različitih razdoblja. No, dala je prioritet drugim tekstnim vrstama izuzev eseja.

Konkretno, kad sam bio u školi, pisanje na Hrvatskom uglavnom se svelo na školske zadaće i potom interpretativne eseje. Sada su ti eseji malo u drugom planu. Učenici u gimnazijama po kurikulumu pišu putopis, životopis, motivacijsko pismo, molbu, komentar, kritiku i polemiku, dok su među predloženim vrstama i vijest, reportaža ili intervju. Promjene na maturi iz Hrvatskog u 2023. godini već su donijele sažetak i neke veće pobune tada nije bilo. Naravno da učenici trebaju znati pročitati neki tekst i onda ga sažeto prepričati svojim riječima. Ali je pobunu ipak izazvalo uvođenje raspravljačkog eseja.

Novi esej teško će napisati učenik koji cijelu srednju nije uzeo knjigu u ruke

Naime, trenutačno na maturi učenici pišu interpretativni školski esej. Izgleda tako da pred sobom dobiju ulomak iz jednog od unaprijed zadanih djela, na primjer Zločina i kazne, i onda taj ulomak interpretiraju na temelju polaznih pitanja i smjernica. Od 2028. maturanti će umjesto toga moći odabrati pisanje eseja na zadanu temu, dok je kao ogledni primjer navedena tema 'odjeća kao izraz osobnosti'. Temu će maturanti saznati kada otvore ispitni zadatak na dan mature. No, dio stručne javnosti pobunio se uz ključni argument da nam zbog toga djeca više neće čitati lektire, nego će odabrati esej na zadanu temu i, kako oni valjda misle, položiti taj esej i cijelu maturu bez puno truda i bez pokazivanja znanja o književnim djelima. I tu leži kvaka.

Napisati jedan esej od 440 riječi o odjeći kao izrazu osobnosti, a da je on argumentiran, potkrijepljen primjerima te pravopisno i gramatički točan, teško će dobro napisati učenik koji cijelu srednju nije uzeo knjigu u ruke. Čitanje nam daje elokventnost, proširuje nam vidike, potiče nas na kritičko mišljenje i jedno je od ključnih stvari zašto ćemo jednog dana moći adekvatno sudjelovati u konstruktivnoj raspravi. Učenik bez znanja o svijetu oko sebe, učenik koji ne čita knjige pa da zna što je uopće osobnost i kako se manifestira, učenik koji ne prati medije da bi znao trendove o modi i odjeći, na takvom će eseju zapeti vrlo brzo.

Ako mislimo da zbog sadašnjeg interpretativnog eseja djeca čitaju, zašto onda stalno slušamo da djeca ne čitaju i da nemaju razvijeno kritičko mišljenje? I zašto bi uopće interpretativni školski esej bio pokazatelj koliko čitamo? Već smo ranije u redakcijskim podcastima alarmirali da za interpretativni esej ne treba pročitati djela u cjelini ako dobro interpretiraš ulomak koji imaš ispred sebe i smjestiš ga u pravi kontekst. Esej maturanta mora pokazati da je učenik razumio djelo u cjelini, ali razumijevanje nije nužno povezano s čitanjem djela u cjelini. Na interpretativnom eseju prepričavanje djela u cjelini ionako je zabranjeno. I na tom eseju opet su u prednosti učenici koji inače puno čitaju, jer im se razvija vokabular, ali to nije nikakav uvjet za uspjeh.

Učenici na interpretativnom eseju dobivaju polazni tekst i smjernice | foto: matura 2026., NCVVO

Čitao sam sve lektire pa dobio 31/40 na interpretativnom eseju. Što to govori o meni?

I još jedna zgoda. I u osnovnoj i srednjoj čitao sam sve lektire. Došao sam na interpretativni školski esej na maturi i na njemu ostvario 31 od 40 bodova. Neki drugi kolege nisu čitali sva lektirna djela i iz eseja su dobili više bodova. Jedan ispit mature nije pokazatelj koliko smo čitali, a novi esej na zadanu temu učenike bi mogao potaknuti na razmišljanje o svakodnevnim temama i argumentiranoj raspravi, a to bi nam u današnjem društvu trebao biti prioritet.

I još jedna stvar. Tko kaže da će učenici uopće masovno birati novu vrstu eseja? Možda će igrati 'na siguricu', ono što na maturi postoji godinama i za što imaju stotine primjera zadataka. Zato pričekajmo prve podatke, napravimo analizu i iz nje zaključimo je li promjena donijela nešto dobro ili ne i onda mijenjajmo i prilagođavajmo. Evaluirajmo. Ono što u našem obrazovnom sustavu često nedostaje.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije

Anketa