Komentar: Protiv koga su, zapravo, protivnici gej udomitelja?

Nisam nešto pretjerano sklon upuštati se u rasprave na društvenim mrežama. Nekoliko je razloga za to, ali prvenstveno zbog toga što prave diskusije uglavnom nema. Obično se jedan korisnik uhvati u koštac s imaginarnim, nikad izrečenim stavovima onog drugog, i obratno, pa tako u nedogled. No, postoje situacije u kojima treba razbiti taj začarani lanac. Ovo je jedna od njih, a glavna karika u lancu je Mate Mijić. Bivši savjetnik nesuđenog predsjednika koji se ovih dana uživio u ulogu križara u svojem pohodu na ‘liberale’ i njihov(e) argument(e) podrške gej udomiteljima. Koga je Mate uspio pobijediti i kako nikoga, dosta je jednostavno za objasniti.

Pa krenimo. Kaže Mate na Twitteru:

“U raspravi o pravu istospolnih parova na udomljavanje ili posvajanje djece, liberali kao argument uvijek izvlače pojedinačne primjere nasilja u obiteljima s majkom i ocem. Takva površna argumentacija nameće barem dva pitanja:

1) Ako je nekom djetetu bolje s vukovima nego s biološkim roditeljima, znači li to da je vučji čopor dobra okolina za odgajanje djece?

2) Postoje li gay nasilnici ili su baš svi nasilnici hetero?”

1) Ako je nekom djetetu bolje s vukovima nego s biološkim roditeljima, znači li to da je vučji čopor dobra okolina za odgajanje djece?

2) Postoje li gay nasilnici ili su baš svi nasilnici hetero?

— Mate Mijić ?? (@mijicmate) February 7, 2020

Prva stvar oko koje bih Matu mogao razapinjati jesu svi ti anonimni liberali koji “uvijek izvlače pojedinačne primjere nasilja u obiteljima s majkom i ocem”. Međutim, neću to učiniti. Shvatit ću da liberalima Mate naziva sve one ljude koji su na brojne vijesti o gej paru koji želi udomiti dijete komentirali nešto sadržajno slično prvom dijelu njegova tvita. Neću čak ni ulaziti u to zašto Mate uopće smatra da su svi ljudi s takvim mišljenjem liberali te zašto ovdje uopće ikome lijepi tu etiketu. Neću to učiniti jer je za civiliziranu raspravu ključno svojim neistomišljenicima pristupati u dobroj vjeri te njihove stavove protumačiti na dobrohotan i razuman način. Koncept dobre vjere (lat. bona fides) datira još iz antičkog Rima, a odnosi se na iskrenost i dobrohotnost u ljudskoj interakciji. U filozofiji, načelo dobrohotnosti (eng. principle of charity) nalaže da argumente (s kojima se hvatamo u koštac) blagonaklono interpretiramo kao racionalne, u njihovom najboljem i najsnažnijem obliku.

Kako je to relevantno za ovu priču? Pa, vidite, relevantno je iz jednostavnog razloga što se Mate tih, usudio bih se reći, zlatnih pravila baš i ne drži. Kada je pročitao razne komentare u kojima se ističu “pojedinačni primjeri nasilja u obiteljima s majkom i ocem” on je donio jedinstven zaključak. Zaključio je da se takvim komentarima implicira kako gej parovi imaju pravo na udomljavanje isključivo i jedino zato što bi djeci bilo bolje s njima nego s ovim groznim strejt roditeljima. Upravo iz toga izvlači i svoje prvo (retoričko) pitanje o čoporu vukova. To nam pokazuje da je Mate, svjesno ili nesvjesno, komentare o nasilju u strejt obiteljima shvatio u najgorem mogućem značenju.

Što je Mate mogao shvatiti, a nije? Navedene je komentare o nasilju u strejt obiteljima mogao shvatiti kao poruku da seksualna orijentacija partnera nije primarno, a ni odlučujuće obilježje dobre obitelji. Mogao ih je shvatiti i kao poruku da je, umjesto seksualne orijentacije udomitelja i roditelja, bitnije ono što pružaju djeci – ljubav, sigurnost, podrška. Mogao ih je shvatiti kao jedan od razloga zašto gej udomitelji trebaju imati pravo na udomljavanje, a ne kao jedini razlog. Štoviše, nije ni morao biti toliko dobrohotan, budući da se u diskusijama nakakve je Mate naletio sasvim sigurno moglo naći još nekoliko razloga iz kojih ‘liberali’ misle da gej obitelji predstavljaju dobru okolinu za odgajanje djece. Recimo, zato što to misle socijalni radnici, psiholozi, zato što to kažu istraživanja. No, Mati je sve to, iz ovog ili onog razloga, promaklo.

Toliko mu je promaklo da je svoju iznimno neblagonaklonu interpretaciju odveo i korak dalje te zaključio da se komentarima implicira kako su, valjda, jedino strejt parovi nasilnici. Iz toga proizlazi i ovo drugo, opet potpuno retoričko pitanje.

Ukratko, ako još nije jasno, sasvim sigurno postoje gej nasilnici. Hoće li netko biti nasilan ne ovisi ni isključivo, a ni velikim dijelom o nečijoj seksualnoj orijentaciji. Čisto sumnjam da ijedan od ovih, kako ih Mate zove ‘liberala’, misli da seksualna orijentacija kauzalno igra presudnu ulogu. A ne bi im ni Mate to mišljenje stavio u usta da im je pristupio u dobroj vjeri, a njihove argumente dobrohotno interpretirao – tad bi do njega možda i došla poruka o tome da seksualna orijentacija nije primarni (a ni odlučujući) indikator dobre (pa tako i loše) obitelji. Osim toga, mogućnost da se među (gej) udomiteljima nađe nekih teških nasilnika gotovo pa je i nemoguća, s obzirom na proceduru koja podrazumijeva ozbiljne procjene kompetencije od strane stručnjaka – socijalnih radnika i psihologa. Samim time retoričko pitanje o gej nasilnicima, osim svoje retoričke, u ovom kontekstu nema nikakvu vrijednost.

Sad kad smo već pokazali Matine pojedinačne, doduše neuspješne, napade na ‘liberale’, red bi bio ukazati i na dosta bitan argument kojim se on nije pozabavio.

A to je argument da je djeci u udomiteljskoj obitelji, bila ona gej ili strejt ili samo s jednim udomiteljem, bolje nego u domu. I to ne na način na koji bi im, u nekim oživotvorenjima mitova, bilo bolje s vukovima nego li s biološkim roditeljima, već stvarno bolje. I to ne samo malo, neznatno ili tek u jednom aspektu njihova života, već financijski, intelektualno, emocionalno i socijalno bolje. Sve to misle stručnjaci. Sve je to nebrojenim istraživanjima dokazano.

I sad bih, nakon što sam shvatio koliko je Matina argumentacija površna, slobodno mogao reći kako se logično nameće pitanje iz naslova: protiv koga su, zapravo, protivnici gej udomitelja?

Mogao bih, isto tako, poslužiti se generalizacijom i iznijeti neki suviše oštar odgovor.

Siguran sam, zapravo, da su mnogi, čim su pročitali pitanje iz naslova, imali dosta jasna očekivanja o tome kakav će biti moj odgovor. No, budite bez brige, to se neće dogoditi. U ovakvim je raspravama, s obzirom na njihovu važnost i ozbiljnost za neke od najranjivijih skupina našeg društva, zaista neprimjereno predati se niskim strastima, kako su to učinili neki Matini protivnici.

A ima nešto i u tome da je bitno svojim neistomišljenicima pristupati u dobroj vjeri, a njihove argumente dobrohotno interpretirati, čak i kada nam intuicije sugeriraju suprotno. O tome Mate još ima puno za naučiti.

*Komentar je stav autora