Alanfordovski apsurd hrvatskog obrazovnog sustava: Svake godine novi udžbenici, a nastavni program nije se mijenjao od ’94.
Nova je školska godina, kao i svake godine, započela
gungulom oko novih, prema mišljenju mnogih, nepotrebnih
udžbenika. Mijenjaju se svake godine, domaćinstva
koštaju pravo malo bogatstvo, no nisu zapravo potrebni.
Pogotovo ako se uzme u obzir da se nastavni program
primjerice za gimnazije nije mijenjao od daleke 1994.
godine. Na tu informaciju nabasali smo sasvim slučajno,
a potvrdili su nam je Ministarstvo obrazovanja,
znanosti i sporta te Agencija za odgoj i obrazovanje.
To saznanje, s obzirom na stanje u hrvatskom školstvu,
za sobom povlači nekoliko vrlo bitnih pitanja.
www.srednja.hr
Obrazovni sustav u Hrvatskoj velik je, i slobodni smo
reći, poprilično problematičan resor u državi. Nekoliko
je velikih problema, čija se rješenja zasad ne naziru.
Hrvatsko obrazovanje stagnira već devetu godinu
zaredom, dok školarci koji pohađaju obrazovne
institucije u ovoj zemlji nemaju osnovnu matematičku,
čitalačku i financijsku pismenost, kao niti sposobnost
rješavanja problema u stvarnom životu.
Hrvatski školarci po znanju debelo iza kolega iz ostalih zemalja
Pokazali su to rezultati PISA testa, standardiziranog
ispita Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj koji
ispituje znanja i kompetencije učenika u dobi od 15
godina u 65 zemalja sudionica.
– Današnje društvo pojedince ne nagrađuje za ono što
znaju, već za ono što mogu činiti sa svojim znanjem,
rekla je na predstavljanju rezultata voditeljica PISA
testa Michelle Braš Roth u prosincu prošle godine.
Hrvatski su školarci na istom
testu podbacili i gledaju u leđa većini učenika širom Globusa. Cilj je PISA-e otkriti stečena znanja i
kompetencije učenika, ali ne u smislu reproduciranja
činjenica, već otkrivanja u kojoj mjeri oni te vještine
mogu koristiti za snalaženje u nepoznatim situacijama i
aktivno sudjelovanje u budućnosti. Ako je suditi po
poraznim rezultatima, ona je za mlade Hrvate sve samo
ne svijetla.
Nastavni program nije se mijenjao 20 godina
Nije trebalo proći previše vremena da stručnjaci u
Hrvatskoj objasne zbog čega se hrvatski školarci
osjećaju bespomoćno pri rješavanju matematike, zašto
nisu čitalački pismeni i ne znaju rješavati probleme s
kojima se još nisu susreli. Okrivili su krut
način poučavanja, nemotivirane učitelje, kao i
zastarjeli program. Upravo u potonjem, rekli bismo,
leži problem hrvatskog školstva, kao i razlog zbog
kojeg mladi Hrvati debelo kaskaju za kolegama iz
prvenstveno Azije, a potom i onima iz ostalih zemalja.
Stalno novi udžbenici, a promjene u njima tek kozmetičke
U potrazi za nastavnim programom za srednje škole došli smo do iznenađujućeg saznanja. Otvorili smo dokument koji se nalazi u arhivi Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje rezultata i nemalo se iznenadili vidjevši skenirani nastavni program za
gimnazije, objavljen u Glasniku ministarstva
kulture i prosvjete Republike Hrvatske iz 1994. godine. Da se spomenuti nije promijenio već dvadeset godina, potvrdili su nam u Agenciji za odgoj i obrazovanje te u Ministarstvu obrazovanja, znanosti i sporta.
Naravno da u gradivu nekih predmeta nema previše
prostora za promjene, no tome unatoč nevjerojatno je da
se program nije mijenjao punih dvadeset godina. Ipak,
udžbenici se mijenjaju nonstop, pa tako učenici prema
pravilima ne bi smjeli koristiti udžbenike prijašnjih
godina, iako su promjene u njima većinom samo
kozmetičke.
Bacanje novca u vjetar
Izdavači, čije knjige resorno Ministarstvo odobrava,
potrebu za tiskanjem i prodavanjem uvijek novih
udžbenika opravdavaju željom da se ide u korak s
modernim vremenima i isto takvim obrazovanjem, no u
kolikoj je mjeri to stvarno moguće ako je nastavni
program isti već dvadeset godina? Koliko smisla ima
tiskanje novih knjiga i bacanje novca u vjetar – novca
kojeg su roditelji teškom mukom zaradili i otkinuli od
ono malo plaće što im ostaje kad plate sva davanja
državi i poreze od kojih i ‘živi’ Ministarstvo koje
podupire takav alanfordovski apsurd u hrvatskom
školstvu?
