Pretraga

Astrofizičar Dario Hrupec pojasnio nam je zašto su važna otkrića nagrađena Nobelom iz fizike

A- A+

Komisija za dodjelu Nobelove nagrade iz fizike odlučila se za trojicu znanstvenika, točnije, polovina nagrade pripala je Jamesu Peeblesu, umirovljenom teoretskom kozmologu sa sveučilišta Princeton, dok je druga polovina nagrade dodijeljena Michaelu Mayoru i Didieru Quelozu, dvojcu švicarskih astrofizičara i profesora na Ženevskom sveučilištu. Dakle, Nobelova nagrada podijeljena je za dva različita, ali vrlo bliska otkrića na polju astrofizike. Za naš portal stručno tumačenje dodijeljenih nagrada i njihov značaj za širu sliku znanosti, ali i društva općenito komentira Dario Hrupec, jedan od vodećih astrofizičara i profesora fizike s odsjeka za fiziku Sveučilišta u Osijeku.

Free-Photos/Pixabay

Da bismo ova velika otkrića približili i ‘nefizičarima’ obratili smo se astrofizičaru i profesoru fizike s odsjeka za fiziku Sveučilišta u Osijeku, Dariju Hrupecu, koji je pronašao vremena za nas i rado nam odgovorio na naše upite. Profesor Hrupec doktorirao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2008. godine te od tada sudjeluje u raznim projektima i djeluje kao popularizator znanosti. Kao svoje glavne istraživačke interese profesor navodi astročestičnu fiziku, visokoenergijsku gama-astronomiju i istraživanje Čerenkovljevih teleskopa.

Što su to ovogodišnji Nobelovci otkrili u svome istraživanju?

Ovogodišnja Nobelova nagrada za fiziku dodijeljena je „za doprinose u našem razumijevanju razvoja svemira i položaja Zemlje u svemiru”. Polovicu nagrade dobio je James Peebles, teorijski fizičar sa Sveučilišta u Princetonu, za „teorijska otkrića u fizičkoj kozmologiji”. Drugu polovicu podijelili su astrofizičari Michel Mayor i Didier Queloz, sa Sveučillišta u Ženevi, “za otkriće ekstrasolarnog planeta u orbiti zvijezde slične Suncu”.

– Fizička kozmologija je prirodna znanost u okviru koje istražujemo strukturu, svojstva i razvoj svemira. Temelji se na općoj teoriji relativnosti kao i na nuklearnoj fizici te fizici elementarnih čestica. Teorija velikog praska je središnji, mada ne i jedini, dio standarnog modela fizičke kozmologije koji danas ima brojne potvrde u opažanjima raznim teleskopima i detektorima na satelitima, rekao nam je Hrupec.

Nastavlja nam objašnjavati kako su ekstrasolarni planeti, planeti u orbitama oko drugih zvijezda.

– Danas je otkriveno već više od 4.000 ekstrasolarnih planeta. Neki od njih su slični Zemlji, ali mnogi nisu. Godine 1600. u Rimu je spaljen  Giordano Bruno koji je, između ostalog, nagađao da postoje drugi svjetovi slični našem. Prije 1990. godine to je bila tek znanstvena hipoteza. Danas pouzdano znamo da drugi svjetovi slični našem postoje i da ih u svemiru ima puno. Ima li na njima života, to zasad još ne znamo, naglasio je profesor Hrupec.

Zašto su ova istraživanja tako značajna?

Izdvojeni članak

Vijesti iz Stockholma – dodijeljena je Nobelova nagrada za medicinu!

– Do sredine 60-ih godina 20. stoljaća kozmologija je bila tek spekulacija. James Peebles bio je jedan od pionira koji su u to doba znanja nuklearne fizike i fizike elementarnih čestica počeli primjenjivati na rani svemir te pokušavali rekonstruirati proces kojim su se iz jako vrućeg i gustog početnog stanja razvile najprije elementarne čestice pa onda kemijski elementi i konačno zvijezde i galaksije, tumači nam profesor sa Sveučilišta u Osijeku.

Modeli koje su bili razvijali Peebles i njegovi suradnici predviđali su i zračenje točno određenih svojstava koje bi i danas trebalo biti prisutno u cijelom svemiru.

– Onaj trenutak u kojem je otkriveno takvo zračenje (koje danas nazivamo kozmičkim mikrovalnim pozadinskim zračenjem) možemo s pravom nazvati rođenjem fizičke kozmologije. Nije to bio čas u kojem su Penzias i Wilson to zračenje prvi put opazili nego čas u kojem je ono prepoznato kao odjek velikog praska. A prepoznali su ga Robert Dicke i James Peebles. Živopisnom scenom jednog telefonskog razgovora u kojem se to prepoznavanje upravo dogodilo započinje izvrsna knjiga Richarda Paneka Tamna materija, tamna energija (Izvori, 2015.), preporučuje Hrupec.

Koje su daljnje posljedice koje nagrađena istraživanja za sobom povlače?

– Za razumijevanje našeg mjesta u svemiru nije važno znati samo kako su nastale čestice, elementi, zvijezde i galaksije. Važno je znati kako su nastajali planetarni sustavi oko zvijezda. A do tog znanja bi jako teško bilo doći samo iz poznavanja našeg vlastitog planetarnog sustava – Sunčevog sustava. To bi bilo kao da pokušavamo spoznati postanak čovjeka bez da znamo išta o drugim oblicima života na Zemlji. Zato je bitno poznavati i druge vrste (živih bića ili planetarnih sustava) da bismo došli do mehanizama razvoja.

Temeljnoj znanosti cilj je razumjeti svijet, ali znanost je ljudska djelatnost i u konačnici to razumijevanje svijeta možemo iskoristiti za dobrobit čovječanstva. Primjene ponekad dolaze brzo, a ponekad su potrebne godine pa i stoljaća. Ponekad su predvidive, a ponekad potpuno neočekivne. No, temeljne znanosti su motor koji daje mogućnost gibanja. A kud će nas to gibanje u konačnici odvesti, ovisi o nama samima, zaključuje profesor Hrupec.

Dodijeljen i Nobel iz kemije

Danas je dodijeljena nagrada za kemiju. Dobitnici su John Goodenough, Stanley WhittinghamAkira Yoshino za razvoj litij-ionske baterije.

Odbor za nagrađivanje ističe kako ovakve baterije imaju sposobnosti spremanje velike količine energije iz solarnih elektrana i vjetroelektrana, omogućujući društvo bez fosilnih goriva.

Podsjećamo, u ponedjeljak su dobitnicima Nobelove nagrade za medicinu proglašeni William Kaelin (Harvard), Peter Ratcliffe (Oxford) i Gregg Semenza (Johns Hopkins) za istraživanje: ”Kako stanice osjećaju i prilagođavaju se promjeni razine kisika”.

U danima pred nama dodijelit će se i nagrade za književnost, mir i ekonomiju.