Automehanika nije samo za dečke, Dora obožava vozila odmalena: ‘Želim imati svoju radionicu’
Automehaničar se često podrazumijeva kao muški posao. Međutim, u Industrijskoj strojarskoj školi u Zagrebu su itekako svjesni da to nije tako. Posjetili smo ih povodom Svjetskog dana vozača i automehaničara te upoznali učenicu Doru, učenicu prvog razreda automehaničara. Kako nam je rekla, željela je naučiti sve o automobilima te je jedna od tri učenice u cijeloj školi koja se školuje za ovo zanimanje. Ravnatelj Nenad Pavlinić ističe da je razvoj tehnologije izbrisao razliku između muško-ženskih poslova. Među završenim automehaničarkama je čak i olimpijska sportašica Marija Tolj.
Galerija 8 Fotografija
Otvori
Automobili i motorna vozila dio su našeg svakodnevnog života, a osim za osobnu vožnju, ova prometala igraju ključnu ulogu u povezanosti i svakodnevnom funkcioniraju našeg društva. Stoga se 15. siječnja svake godine slavi Svjetski dan vozača i automehaničara, koji profesionalno, što kroz korištenje, što popravljanje i održavanje motornih vozila omogućuju prijevoz ljudi i robe.
Ove obljetnice su svjesni i u zagrebačkoj Industrijskoj strojarskoj školi gdje se kroz trogodišnji smjer automehaničara obrazuju nove generacije za ovo zanimanje. Kada smo ih posjetili prošlog tjedna, ravnatelj je naveo kako učenici rade na jednom panou o automehaničarima kojima će obilježiti taj dan. No, osim obljetnice, ravnatelj ove škole, Nenad Pavlinić, svjestan je i još jednog stereotipa o automehaničarima koji bi volio da se promijeni.
Mlada automehaničarka nema problema s razredom: ‘Prijatelji su mi govorili da ću biti jedina cura’
Naime, rad s motorima i autodijelovima nije posao za one koji ne vole zaprljati svoje ruke. Stoga brojni smatraju kako je automehanika ‘muško zanimanje’. Doista, kada smo ušli u jedan razred automehaničara, većinom smo vidjeli dečke. Ali, automobile itekako vole i djevojke. Tako smo upoznali Doru Čičak, učenicu 1.b razreda koja je prošlog ljeta upisala ovo zanimanje te pokazuje kako je pogrešno podcjenjivati ženski spol.
Dora se prisjetila da su je auti zanimali odmalena. Iako joj otac nije mehaničar, priča nam kako je s ocem često znala raditi nešto oko njihovog obiteljskog auta. Kako izgleda rad s autima, kako oni funkcioniraju. Sve su to pitanja na koja je htjela dobiti odgovore. Kao i naravno, pripremiti se za rad s autima, što joj je želja nakon škole. Čak iako su je neki i malo čudno gledali kada je izrazila svoje želje i planove dok je bila u osnovnoj školi i to upravo zbog njenog spola.
– Moji roditelji su bili uz mene, sretni i bilo im je super što sam to upisala. Ali, prijateljima je bilo čudno jer ipak je to muški posao. Pitali su me kako ću ja to raditi, govorili su da ću biti jedina cura, rekla nam je Dora.
Priznala je da je o tim riječima razmišljala kad su krenuli upisi zbog primisli da bi doista mogla biti jedina cura tamo. K tome, znala je i da sama škola neće biti lagana. Ipak, odlučila je ganjati svoje snove te nije požalila oko te odluke. Dok nam je pokazivala i objašnjavala pojedine auto dijelove koji su bili malo prljavi od ulja, navodi nam da joj tamne mrlje na rukama ne smetaju. Uz to, svi učenici i nastavnici uvijek imaju negdje u blizini i pakete vlažnih maramica da se obrišu nakon što završe s radom.
Iako kroz srednju školu doista nema priliku upoznati previše prijateljica, srećom, Dora nije jedina cura u razredu. U njenom 1.b se školuje još jedna učenica, Lidija. No, nažalost, razboljela se tog jutra dok smo bili na putu prema školi pa nije došla. No, u svakom slučaju, kaže nam Dora laknulo joj je kad je shvatila da nije jedina djevojka te su se dvije automehaničarke odmah sprijateljile. Iako navodi da se s njom puno bolje slaže nego s dečkima, naša sugovornica se dobro nosi i sa svojim muškim kolegama.
– U razredu je okej i slažemo se iako tu i tamo zna biti neka svađa, ipak su to dečki. No, šaljemo si zadaću imamo zajedničku grupu. Pomažu mi kad mi nešto ne ide i ja njima kad njima nešto ne ide, opisala je Dora.
Cure su bolje u dijagnostici? ‘Sve zavisi koliko se trudimo’
U tri godine školovanja nema puno vremena za gubljenje, tako da Dora već ide i na učeničku praksu u jednom servisu za popravljanje auta. Kako nam je otkrila, jednoj radionici u Prigorju je već naučila raditi ‘mali servis’. Riječ je o osnovnom pregledu automobila u kojem se provjerava i mijenja ulje, filter ulja, filter zraka, filter kabine te filter goriva. Sada pomaže svojem poslodavcu te nam napominje da biti djevojka doista ne predstavlja nekakvu prepreku za rad s autom.
– Kada završim sa školom, želim se nastaviti baviti ovime u budućnosti i imati svoju radionicu. Nije toliko teško koliko se čini, ali u početku će uvijek biti teško. Poslije, kad daš sve od sebe i vjeruješ da možeš, bit će lakše. Sve zavisi koliko se trudimo i koliko se cure trude, ustvrdila je Dora.
Budući da je naša učenica tek prvi razred, ravnatelj škole Nenad Pavlinić je istaknuo da će se Dora tek u nastavku svoje prakse susresti s dijelom posla gdje upravo automehaničarke imaju prednost nasuprot automehaničara. Zahvaljujući razvoju tehnologije i autoindustrije, navodi, razlika u muško-ženskim poslovima je sve manja.
– U automehanici danas imamo dvije grane. Jedna je dijagnostika motornih vozila, a druga je čista mehanika. U dijagnostici prednost dajemo djevojkama jer su one koncentriranije, manje agresivne. One su tu puno bolje od dečki. Što se tiče automehanike, tu se i dalje smatra da je to muški posao. Prljav je, težak, treba vaditi mehaničke dijelove iz mašine, kao i motor te je potrebna fizička snaga. No, napretkom tehnologije, danas više nijedan ne vadi motor sam, nego ga vadi dizalica. Nitko više ne skida ‘getribu’ tako da je dva čovjeka pridržavaju, a jedan šarafa. Postoje dijelovi koji olakšavaju te fizičke poslove. Svaka djevojka, ako je zainteresirana, može se uključiti i odraditi bilo koji servis na vozilu bez napora, uvjerava nas ravnatelj Industrijsko strojarske škole.
Učenice na praksi, poslodavci na početku skeptični: ‘Ali, kada vide prednost koju djevojke imaju…’
Ravnatelj Pavlinić je na tom tragu dodao i da očekuje da će Dora u dijagnostici biti ‘bolja od 90 posto dečki’ te da su djevojke puno spretnije i u preciznoj mehanici. Uz Doru i Lidiju koja se razboljela, naš sugovornik ističe da imaju još jednu učenicu automehanike u trećem razredu. U 21 godinu koliko je ravnatelj, navodi da je ovo najbrojnija generacija djevojaka, a u prve razrede su u ovu školsku godinu sve skupa upisali 58 učenika.
Među bivšim automehaničarkama, ravnatelj Pavlinić je istaknuo da je taj smjer završila i uspješna olimpijska sportašica, bacačica diska i kugle, Marija Tolj, koja im često i pomaže u promociji škole. No, unatoč tome, čini se kako stereotipi prema djevojkama u ovoj profesiji i dalje postoje. No, polako se tope i to upravo zbog samih učenica koje se, baš poput Dore, ne boje zaprljati ruke.
– Kad učenice dođu na praktičnu nastavu, vidimo da su poslodavci malo skeptični i u prvih par dana razmišljaju da će im ‘izaći u susret’. Počnu s čišćenjem radionice, čišćenjem dijelova vozila. Ali, kada vide prednost koju djevojke imaju, djevojke će nešto napraviti kvalitetnije, pogotovo ako preciznije dijelove treba skinuti, rastaviti, tada se mijenjaju stereotipi i sami majstori su zadovoljni što imaju učenice na praksi, opisao nam je Pavlinić kako jednakost spolova jača na učeničkim praksama.
No, dodao je da je promocija tog aspekta automehanike izostala. Iako se škola redovno promovira kroz cijelu godinu na manifestacijama kao što su ‘Dojdi osmaš’, na Obrtničkom sajmu ili Sajmu poslova na kojem su bili uoči Božića krajem prošle godine, Pavlinić smatra da se treba još više razglasiti promjene u automehanici. Kada bi promocija ovih promjena bila neprekidna, Pavlinić vjeruje ‘da bi kroz desetak godina imali miješani razred automehaničara’. K tome bi dječaci i djevojčice izvrsno radili posao, specijalizirani u jednoj od grana automehanike. Ali i šire od toga.
– U automehanici, rad ne znači biti samo autoserviser nego ima i drugih poslova. Uzmimo za primjer jednu specijaliziranu trgovinu koja prodaje autodijelove. Tamo u skladištu, ako radi osoba koja nije automehaničar, nema šanse isporučiti dio koji vam treba. Tu su i autosaloni gdje se prodaju automobili i niz poslova vezanih uz automehaniku. Zato nema automehaničara na tržištu, jer svatko bira i ide gdje mu je lakše, pobrojao je Pavlinić nekoliko opcija zaposlenja za učenike koji završe ovaj program uz zaključak da se djevojke ne moraju bojati ovog zanimanja.
