Pretraga

Azra, cajke i produhovljenje

A- A+

Bila sam na rođendanu jedne cure s kvarta. To je vrlo iznenađujuće jer inače imam otprilike četiri i pol prijatelja pa rođendani baš nisu česta pojava. Odnosno, većina se nakupila u četvrtom i petom mjesecu (uključujući i mene.) Jednom sam nabacila foru da smo svi morski plodovi jer kad se izračuna devet mjeseci unazad… Da, rekli su mi da nije baš prikladno. Jebiga.

foto: Project X

Izdvojeni članak

Prosjek u gimnaziji niži mi je od cijene peršina na tržnici

Stajala sam na raskrižju i čekala frendicu da se konačno pojavi. Rekla je da će malo kasniti, točnije ‘koju minuticu’, pa da se ne žurim previše.

Pola sata nakon što mi je poslala tu poruku sam stajala na križanju i čekala. Jebo mene ako je ta ženska ikad došla na vrijeme. Na kraju se udostojila pojaviti, nakon što mi je barem trideset vozača opsovalo mater jer su mislili da ih zajebavam pošto sam stajala kod zebre, ali nisam prelazila cestu.
Na rođendan smo stigle s malim zakašnjenjem, ali ionako se ništa senzacionalno nije dogodilo za to vrijeme. Osjećala sam se malo kao smeće jer sam se pojavila tamo da cugam, bez ikakvog poklona u rukama. Ajde da sam curi barem žvaku donijela, ali ništa. Prvotni plan je bio da joj kupim trave jer mi se to činio kao savršeno prikladan poklon za mladu djevojku, ali sam skužila da to ne mogu financijski podnijeti. Na kraju sam imala grižnju savjesti zbog tog.

Azra i cajke

Ekipa je bila većinom mlađa od mene (ako je to ikako moguće) i osjećala sam se kao da sam u nekom svijetu kojem ne pripadam. Bolio me kurac ako ću ispast alkoholičar pa sam prva počela pit. Uskoro je u krug krenula ići frula pa sam se i time malo poslužila, mislila sam si ‘Dijeli se. Poklon se ne odbija’. Loša ideja. Iduća dva sata nisam ništa kužila što se dešavalo oko mene i bila sam skroz u kurcu. Mislila sam kako bih bila sretna da me pusti i opet osjetila isti miris. Uzela sam nesvjesno još par dimova. Bila sam ljuta na sebe zbog toga, ali sam većinom izgledala kao neka bezizražajna glista s dekom i svi su me pitali jesam dobro. Ja sam samo buljila u kriške limuna na stolu.

Neki (seljačine) dečki su raspalili cajke na najjače. Ako se to i može nazvati cajkama, to je bila neka tolika seljačija s nekog kosovskog brda u pizdi materini. Bila sam jako uzrujana, ali to nisam mogla pokazati nego sam samo nastavila sjediti i tupo gledala u ljude. Za dvadeset minuta mi je već dopizdilo.

– E jel mogu ja neš pustit, pitala sam.

– Kae kaj bi pustila. Nemoj strano samo, hehe., nasmijao se kao kreten i vidjelo se da pokušava biti glavni u društvu, jer on si je sad s 15 godina vrh vrhova.

– Nije domaće je.

– Ae može. Kaj oš.

– Ajde pusti Azru.

Odmahnuo je glavom i počeo se smijati. Nisam baš shvatila što govori, ali sam skužila da mu se uopće ne sviđa ta ideja. Dobila sam veliki poriv uzeti bocu sa stola i nabiti mu ju u grkljan, ali sam se obuzdala. Bilo mi je žao sto mu roditelji nisu koristili kontracepciju.

Ipak je kasnije pustio Azru, valjda sam mu toliko išla na kurac.

Izdvojeni članak

Starog mi nije bilo mjesec dana doma

Odlučila sam postati vegan

Na neku foru sam završila u drugoj sobi. Nisam ni sama skužila kako, još me držala mješavina trave i tekile. Odjednom je netko započeo produhovljeni razgovor o veganstvu i materiji svemira i svim tim pičkama materinama. To mi je bio vrhunac večeri. Skroz sam se uživjela u tu priču o energiji da sam nadobudno slala poruke frendicama kako sam odlučila promijeniti način života, postati vegan i oduprijeti se kapitalističkom sistemu i da bi trebale slijediti moj primjer. Prvo pitanje koje sam dobila je bilo ‘jesi ti pijana’. Nisam. Produhovljena sam.

Pred kraj rođendana su svi ogladnjeli, a ja i produhovljeni vegan smo bili jedini kulinarski sposobni ljudi u stanu pa smo rekli da idemo raditi palačinke. U kuhinji se onda nakupilo još deset ljudi i svatko je davao svoje prijedloge kako se palačinke zapravo rade s oštrim brašnom i da je jebeno ako dodamo ekstrakt vanilije. Rekli smo im da odjebu.

Cijela kuhinja je bila malo neprikladna za rad i štednjak se pomalo raspadao. Pokušala sam ispasti profesionalna i ne prigovarati. Potrajala sam dvije minute. Štednjak se nije htio zagrijati i palačinki je trebalo deset minuta da se ispeče. Rekla sam ‘zajebi to’ i dala produhovljenom veganu da nastavi dalje.

Odlučila sam da mi se spava i da bih mogla otići doma. Žicala sam slavljenicu novac za taksi jer me bilo strah vraćati se doma sama po mraku. Nije da sam baš neki materijal za otmicu, ali ipak. Osjećala sam se opet kao smeće jer, em joj nisam donijela poklon, em žicam novac za taksi, ali razumljiva je bila.

Taksi me koštao deset kuna jer je cura bila s kvarta. Taksist je izgledao kao da će popizditi. Iskreno me bolio kurac.

Sutradan sam morala u dućan. Išla sam po Konzumu i pretvarala se da ne vidim sve te salate i zdravu hranu oko sebe. Bilo mi je krivo zbog onih svih produhovljenih obećanja od jučer. Na kraju me obuzela krivnja pa sam uzela neko bio organsko mlijeko. Vjerojatno će se upljesniviti pa će ga stari za tri mjeseca s gađenjem baciti u smeće. Jebiga, ne mogu reći da nisam probala.

Azra, cajke i produhovljenje
Share via
Copy link
Powered by Social Snap