Da smo bar po nečemu najbolji u Europi: Skoro svi naši mladi završe najmanje srednju školu
Mladi Hrvati po nečemu su ipak najbolji u Europi. Od svih ispitanih zemalja, članica i nečlanica Europske unije, imamo najviše mladih s najmanje završenom srednjom školom. Shodno tome, rano napuštanje srednje škole kod nas je svedeno na minimum. Te nam podatke komentira Iva Tomić, znanstvenica s doktoratom iz ekonomije i glavna ekonomistica Hrvatske udruge poslodavaca. Ona pak navodi kako je na srednjoškolskoj razini dobra situacija s drop-outom, ali se zbog toga puno više odustaje od faksa.
Foto: Unsplash; Ivan Aleksić
Državni zavod za statistiku, u seriji izvješća koncem prošle godine, objavio je i podatke o srednjoškolskom obrazovanju naših mladih prema kojima, čini se, dosta dobro stojimo u odnosu na ostatak Europe.
Hrvatska na samom vrhu
U Anketi o radnoj snazi, gdje se nalaze najnoviji podaci za 2020. godinu, Hrvatska se nalazi na samom vrhu Europe, unutar i van Europske unije, po postotku mladih u dobi od 20 do 24 godine koji su završili najmanje srednju školu. Takvih je mladih kod nas 97,2 posto. Odmah nakon slijedi Crna Gora s 96,1 posto, a treće mjesto dijele Grčka i Irska s 94,9 posto mladih gore navedene dobne skupine koji su najmanje stekli srednjoškolske kvalifikacije.
Zanimljiv je i podatak da među zemljama iz kojih su podaci prikupljeni, izuzev Bosne i Hercegovine za koju nema podataka, sve bivše savezne republike Jugoslavije kotiraju dosta visoko, sve redom s preko devedeset posto mladih s najmanje diplomom srednje škole. Kada se sve sažme, može se reći da po nečemu ipak jesmo najbolji u Europi. Tu posebno valja naglasiti da su ovo sve podaci za 2020. godinu i da prosjek među dvadeset i sedam članica EU iznosi 84,3 posto.
HRVATI NE NAPUŠTAJU ŠKOLU
Nismo samo po udjelu srednje obrazovanih mladih najbolji u Europi, već i po izrazito niskom postotku onih koji rano napuštaju školovanje. Za 2020. taj postotak iznosi 2,2 posto; iako valja naglasiti, kako napominje i DZS, radi o podacima niske pouzdanosti.
Odustaje se i zbog siromaštva
No, jesmo li uistinu? Kontaktirali smo Ivu Tomić, glavnu ekonomisticu Hrvatske udruge poslodavaca. U svom prijašnjem radu na Ekonomskom institutu, među ostalim, bavila se i istraživanjem ranog napuštanja školovanja u Hrvatskoj. Pitali smo je da nam iz stručne perspektive protumači ove podatke; koji je uzrok ovog fenomena, jesu li to dobri ili loši podaci te ima li kakve posebne poveznice između zemalja bivše SFRJ zbog čega su i postotci najmanje srednjoškolski obrazovanih mladih tako visoki.
Ističe kako je i prema ranijim podacima Hrvatska dosta dobro stajala po tome, u odnosu na prosjek Europske unije koja je tada, napomenimo, uključivala i Veliku Britaniju. Recimo, podatci govore, pojašnjava nam Tomić, da je postotak mladih od 18 do 24 koji rano napuštaju školu iznosio nekih 3 posto kod nas. Isto tako, Teo Matković, znanstvenik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, na čiji se rad referira Tomić, procjenjuje da je u razdoblju od 1998. do 2008. udio upisanih koji su redovito završavali srednju školu u prosjeku iznosi visokih 91 posto.
– U tom je radu empirijski dokazana snažna povezanost niske razine roditeljskog obrazovanja i prihoda kućanstva s povećanim rizikom od ranoga napuštanja školovanja, pojašnjava nam Tomić.
Puno ljudi odustaje od faksa
No, naša sugovornica skreće nam pažnju na jedan dosta bitan, povezan fenomen ranog napuštanja visokog obrazovanja. Statistički podaci u tom pogledu nisu toliko dobri kao oni za srednju školu.
– Matković i Kogan (2012) navode procjenu od 17 posto za osobe koje su okončale (visoko) obrazovanje u razdoblju od 2003. do 2008., dok je Ministarstvo znanost i i obrazovanja (2016) objavilo da je stopa završavanja sveučilišnih studija u 2012./2013. iznosila 45%. Europska komisija (2016) u svojem izvještaju čak navodi da postoji znatno izraženije odustajanje od studija na sveučilišnoj razini u odnosu na stručne studije. Nadalje, Eurostat je, na temelju ad-hoc modula ARS-a za 2016., objavio kako je među onima u dobi između 15 i 34 bilo 37.900 onih koji su imali završeno srednje obrazovanje a trenutno (u 2016.) nisu bili u formalnom obrazovanju a koji su započeli, ali nikada nisu završili visoko obrazovanje, kaže nam Iva Tomić.
To bi, dodaje, dalo grupu procjenu stope odustajanja od visokog obrazovanja od 18,7 posto. Ukratko je prokomentirala i razloge zbog kojih su mladi uglavnom odustajali od visokog obrazovanja i ispisivali se s faksa.
– Među onima koji su odustali od visokog obrazovanja najviše njih, 35 posto, odustalo je zbog obiteljskih i zdravstvenih razloga, nakon čega slijede financijski razlozi, što čini 25 posto, poteškoće njih 19 posto, i tek na kraju angažman u svijetu rada na što otpada 15 posto ovih koji su odustali od visokog obrazovanja, navodi naša sugovornica.
‘Očigledno nešto trebamo mijenjati u sustavu’
Za kraj je kratko prokomentirala tu začudnu činjenicu da se od srednje škole u državi pa i šire – u cijeloj regiji – uglavnom ne odustaje iako ju nije obvezno završiti. Tomić kaže da su razlozi vjerojatno različite prirode, od povijesnih do kulturoloških i socioloških.
– E sad, zašto jako mali broj učenika odustaje od srednjoškolskog obrazovanja, odnosno zašto velika većina učenika (stanovnika) ima završenu i srednju školu iako ona nije obavezna, treba potražiti vjerojatno u različitim povijesnim, sociološkim i kulturološkim razlozima. Tu se vjerojatno kriju i razlozi zašto je sličan obrazac prisutan i među zemljama bivše SFRJ. Ono što ipak možemo iščitati i iz studije koju sam prethodno spomenula jest to da se kod nas taj drop-out, odnosno odustajanje od obrazovanja prelijeva na visokoškolsku razinu, ističe Tomić.
Tu slikovito dočarava situaciju podatak, kaže nam, da po udjelu osoba u dobi od 30 do 34 godine koje su više ili visoko obrazovanje, Hrvatska s nekih 35 posto ne stoji jako dobro u usporedbi s ostalim članicama Europske unije.
– Konačno, iz pozicije poslodavaca možemo vidjeti da unatoč tome što prema statistici imamo relativno obrazovano stanovništvo sa završenom minimalno srednjom školom u mnogim sektorima koji otvaraju radna mjesta i žele zaposliti ljude nedostaje radne snage sa znanjima i vještinama potrebnima za rad u suvremenom gospodarstvu. I to ne samo onih za koje je potrebno visokoškolsko obrazovanje. Tako da je očigledno da nešto moramo mijenjati u sustavu, zaključuje naša sugovornica.
