Pretraga

Dirljivo pismo učenika omiljenoj nastavnici: ‘Vaši sati ostavili su trag, takvih profesora nema puno’

Ne kaže se uzalud da je u prostoriji punoj djelatnika teško uočiti one dobre, ali zapravo vrlo lako one izvrsne. Takvom učenici 2. D razreda Geodetske škole u Zagrebu doživljavaju profesoricu povijesti i filozofije, Hrvojku Bašić Cvenić. I to upravo zbog discipline koja vlada na njenoj nastavi, ali i svega što ih je naučila, kako kažu, ne napamet, nego s razumijevanjem. Sve njene nastavničke vrline i vještine detaljno su opisali u pismu zahvale na kraju nastave, a nju je, kaže nam profesorica, pismo učenika ispunilo najljepšim emocijama.

pismo učenika profesorici Bašić Cvenić

Pismo učenika profesorici Bašić Cvenić | privatne fotografije

Iako često vlada stereotip da učenici ne znaju prepoznati prave vrijednosti kod svojih nastavnika, slučaj iz Geodetske škole u Zagrebu dokazuje suprotno. Znanje, pravednost i trud u prenošenju znanja učenici 2.D razreda te škole itekako su prepoznali kod svoje profesorice povijesti, Hrvojke Bašić Cvenić. Kako više neće imati taj predmet, na kraju nastavne godine uputili su joj dirljivo pismo koje je stiglo i do naše redakcije.

‘Takvih profesora stvarno nema puno’

– Prošle su dvije godine, sad kad stanemo i pogledamo unatrag, shvatimo koliko je tih sati povijesti zapravo ostavilo trag. Bilo je svega, odgovaranja, lekcija, ozbiljnih razgovora, ali i onih malih trenutaka koji su nas nasmijali, uplašili (kad ste najavili da ‘danas pitate’) ili nas natjerali da stvarno naučimo nešto što ćemo pamtiti. Kod Vas nije bilo testova. Samo usmena ispitivanja. I to ne onako usput, nego stvarno konkretno da znamo tko je bio tko, što se kad dogodilo i zašto je to uopće važno. I iako nam je to znalo biti stresno (jer nikad nismo točno znali koga pitate), danas znamo da ste nas time zapravo učili kako se stvarno uči, ne napamet, nego s razumijevanjem, opisuju učenici.

Prisjetili su se i kako kod profesorice na nastavi nisu smjeli imati mobitel. Čim bi čuli da prolazi hodnikom, mobitele bi postavili na stol, ekranom okrenutim prema dolje i porukom da je sat vrijeme za rad, a ne za skrolanje.

– I da, prozori. Ne znamo je li to bilo zbog svježeg zraka ili kao znak poštovanja, ali čim biste Vi ušli u razred netko bi automatski skočio da otvori prozor. To je postalo skoro kao pravilo. I zapravo bilo nam je simpatično. Jer smo znali da dolazi sat s profesoricom koji drži do reda. Bilo je trenutaka kad nam je bilo teško, kad nismo znali, kad smo se nadali da nećete baš nas prozvati. Ali kroz sve to, naučili smo nešto jako važno da poštenje, trud i rad imaju težinu. Vi ste profesorica koja nikad nije bila nepoštena, koja je znala kad popustiti, a kad stisnuti, i koja je svakome davala šansu da se dokaže. Zato Vam hvala — ne samo na gradivu, nego i na svemu između redova: na lekcijama o odgovornosti, poštovanju, trudu i strpljenju. Hvala što ste nas znali i nasmijati i uozbiljiti, i što ste ostali dosljedni i svoji kroz sve ove razrede i generacije. Nadamo se da ćemo Vam ostati u lijepom sjećanju i po zadaćama koje nismo svi uvijek predavali na vrijeme, i po pitanjima iz klupe, i po toj famoznoj rečenici: ‘Danas pitam. Cijeli razred. I pregledavam zadaće.’ (To ćemo pamtiti i sanjati još godinama…). Želimo Vam puno zdravlja, živaca i strpljenja za sve buduće razrede i samo nastavite biti takvi kakvi jeste. Jer takvih profesora stvarno nema puno. S poštovanjem, uz dozu nostalgije i olakšanja što više ne odgovaramo, Vaš 2.D, stoji u pismu učenika.

Izdvojeni članak

Suze za kraj godine: Naš poznati pjevač ‘upao’ u razred i učiteljicu iznenadio omiljenom pjesmom

‘Ostala sam ganuta od sreće i zahvalnosti’

U želji da doznamo njenu reakciju na pismo, kontaktirali smo i profesoricu Bašić Cvenić, koja uz povijest, u ovoj školi predaje i etiku. Kako navodi, učenici su joj pismo pročitali na posljednjem satu.

– Ostala sam ganuta od sreće i zahvalnosti. 2. D razred ima razrednicu moju cijenjenu kolegicu Anu Mariju Plemenčić, profesoricu engleskog jezika, koja je svojom stručnošću, brigom i odgojem uvelike doprinijela da postanu ovakvi krasni mladi ljudi, kaže Bašić Cvenić za srednja.hr.

I sama je dijete profesora i puno je o tom poslu naučila slušajući i gledajući njih.

– To je sigurno ostavilo traga na meni. Volim svoj posao. Još njegujem ideale, trudim se naučiti ih da su kultura komunikacije, obrazovanje, poštivanje ljudi, iskrenost, dosljednost, marljivost… jednako vrijedni. Naravno da mi je iznimno stalo do mišljenja svojih učenika. Stoga sam dirnuta, ponosna, radosna, ganuta, neizmjerno ispunjena najljepšim emocijama, navodi profesorica.

Budući da već ima određeno iskustvo u radu, pitamo je što bi poručila svojim mlađim kolegama, naročito onima koji uskoro izlaze s fakulteta i ulaze u zbornice i učionice.

– A poruka za moje mlade kolege je da odmah na početku nastavne godine učenike trebaju upoznati sa pravilima, inzistirati na kulturi ophođenja, te razvijati svakodnevno učenje, poticati napredovanje učenika. Naučiti ih da održe svoju zadanu riječ, kada mi obećaju da će naučiti. I onda im samo nebo granica, poručila je profesorica Bašić Cvenić.

Za kraj nam je otkrila kako i je i ona sama na zadnjem satu etike svakom maturantu uputila tekst u kojem navodi što im sve želi za život – od upornosti, dosljednosti, čovječnosti, činjenja dobrog, pa sve do smijeha.

pismo profesorice učenicima

Pismo profesorice Bašić Cvenić učenicima | privatna fotografija