[Dnevna doza e-Dnevnika] Skinut zavjet šutnje iz hrvatskih učionica

‘Pobjegao pa se vratio pet minuta prije kraja. Poseban slučaj neodgojenog dijeteta’, jedna je od bilješki nastavnika zapisanih u eDnevnik koja najbolje opisuje situaciju u učionicama diljem zemlje. Uglavnom se negativne opaske pojavljuju na Facebook pageu ‘Dnevna doza e-Dnevnika’ koja otkriva pravo stanje kućnog odgoja, pred kojim svi zatvaramo oči.

Uzimaju pištolje s kojima plastičnim mecima gađaju učenike i profesore, bacaju stolice kroz prozor, šmrču bijeli šećer tijekom sata, bušilicom prijete drugim učenicima, trgaju bilježnice kada su ljuti ili ih zapale nasred učionice. To su samo neke od bilježaka nastavnika u e-Dnevniku kojem pristup imaju profesori, učenici i njihovi roditelji. Učenici adminima pagea anonimno šalju svoje pothvate s kojima se žele pohvaliti pred više od 25.000 fanova na stranici koja dobiva sve veću popularnost među mladima.

[Škole u plamenu] Kamere ne rade, ocjene izgubljene, a profesori ne daju izjave

Pišem sve u e-Dnevnik pa nek čitaju i uživaju

– Pišem sve, namjerno, neka čitaju i uživaju. Ponekad si stvarno dam oduška pa to sve skupa ima i poneku lirsku notu. I ni najmanje me nije sram zbog viđenih i zapisanih budalaština koje tamo upisujem, pišem ih zbog onih koji se trebaju sramiti. Najdublje prezirem e-imenike kao i sve što je rezultiralo njihovom pojavom (mislim na ove novopečene stranice učenika na kojima će svakodnevno odjelodanjivati svoje bezobrazluke), ali ako imaju ikakvu prednost, onda je to mogućnost beskonačnog bilježenja, opisala je svoje iskustvo s e-Dnevnikom profesorica Tamara Šoić.

Profesorica je još krajem prošle godine napisala zanimljivu kolumnu o tome ‘kako sustav e-imenika nije podešen kako treba, kao prvo, sa samim sobom, kao drugo, s nekim pedagoškim pretpostavkama i, kao treće, s materijalnim uvjetima u samoj školi u kojoj se koristi.’

– Svaka takva stranica ima više vrsti ljudi koji ju prate i koji različito doživljavaju njezine objave. Neki veličaju njihove objave i podržavaju ponašanje koje je opisano u e-dnevniku sto je negativna stvar jer kod većine slika koje objavljuju opisuju neodgovorno, glupo i ponekad opasno ponašanje. Ostatak ljudi koji prate tu stranicu se rugaju i smiju glupostima koje ti učenici rade. I to je prihvatljiv oblik jer je on bezopasan i služi za ismijavanje glupostima koje učenici rade, rekao nam je Matija iz II. gimnazije Zagreb.

ljubav na hodnicima

[ZEMLJA ZNANJA] Trgaju stolice, prijete ravnateljima nožem i šmrču šećer na satu

Učionice su hram u kojima vlada zavjet šutnje

Profesor Dalibor Perković iz Nastavnici organizirano smatra kako je došlo vrijeme da nacija napokon dozna do čega dovodi nepostojanje sustava bilo kakvih disciplinskih mjera, birokratska diktatura koja se provodi nad procesom obrazovanja, guranje glave u pijesak, netalasanje i održavanje nekakvog ‘mira u kući’, a sve to samo kako bi se prikrilo tko sve u školama zapravo ne radi svoj posao.

– Dobro je da ovakve stvari izlaze u javnost jer dosad su učionice bile crne kutije po principu: što se dogodi u učionici, to ostaje u učionici, kao da je riječ o nekakvom hramu u kojemu vlada zavjet šutnje. Ovo je u najvećoj mjeri posljedica nesposobnih školskih uprava i stručnih službi čiji je glavni interes da se stvari pometu pod tepih. U tu svrhu u mnogim školama vrijedi pravilo: “ako učenik radi nered na satu, kriv je profesor”. Destimulira se bilo kakvo prijavljivanje nereda, a ovakve bilješke se proglašavaju “nesposobnošću nastavnika”. Često se dogodi da nastavniku koji ima problema s nekim učenikom kažu “kako to da nitko drugi s njim nema problema?” dok je zapravo istina da nitko drugi te probleme ne prijavljuje, upravo iz straha od omalovažavanja i prigovaranja od strane pedagoga, psihologa i/ili ravnatelja. No, ovakvi primjeri koji sad napokon izlaze na vidjelo dovoljno govore o tome: kako može nastavnik biti kriv ako je učenik bacio stolicu kroz prozor? Je li možda nastavnik trebao skočiti za njom, pita se Perković.

Odgovori