[Drolja sa Save s1e24] Preobratila sam gej tipa

Nema na čemu, Željka Markić.

Učini me poznatom i lajkaj Drolja sa Save. Nećeš se pokajati.

Foto: Pixabay.com

KSFF. Random dan, nisam sigurna što je bilo. Ponedjeljak? Utorak? Ionako su mi svi dani isti. Ustanem se umorna, odem na faks, budem umorna, pokušam učiti u knjižnici, odem u dom, i probudim se opet umorna. Tu i tamo nešto pojedem. Ali ne previše i ne prečesto, sviđa mi se ova moja anoreksična linija. Mislim, doslovno sam linija, jer sam ravna crta. Samo s prednje strane, doduše.

Anyway, KSFF. Isto sam bila u knjižnici, pa je Visoka zvala na pet minuta pauze i jebiga, ostale cijelu večer.

Zapravo mi se uopće nije ostajalo. Imam jednu od svojih blagih egzistencijalnih kriza kada mi je draže spavati u sobi po cijeli dan, pogledati sve serije što postoje u tjedan dana i komunicirati s ljudima samo putem tipki na mobitelu.

Osim s mamom, mami se uvijek javim na mobitel.

Jer inače zove dok ne eksplodira. Uvijek mislim da je netko umro kada vidim sedam propuštenih poziva, a zapravo me je zvala da mi kaže kako planira okrečiti dnevnu sobu i kuhinju, pa da pita u koju boju, pa da kaže kako je boja ispala grozno i kako ne zna što da s tim radi.

I tako moja soba kod kuće više nije sive, već ružičaste boje. Dostojno mog imena.

[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama

I to je bila jedna od tih večeri. Kada bih radije gledala ‘Black Mirror’ i jela čokoladu u krevetu nego pila pivo u KSFF-u. Ali nisam vodila pošten razgovor sa živom osobom već danima i leđa su me bolila od ležanja/sjedenja. Ovako sam barem stajala za šankom.

A i rekli su mi da je vrijeme da se skinem s antidepresiva.

Iako, osim Visoke, s nama su bile još neke njezine dvije frendice koje su u meni zbilja budile želju za tabletama.

Ne sjećam se kako se zovu, nisu ni pretjerano glupe, ali mi se nije slušalo što je jedna osoba koju ne znam rekla o drugoj osobi koju isto tako ne znam, i onda pokušati shvatiti kako se to pobogu tiče njih dvije, jer mrze i jednu i drugu osobu?

Bilo je 18:45 i htjela sam ići u dom spavati. Baš me zanima o čemu se radi u epizodi šest? Party hard.

I kao u svakom lošem filmu, kao u najjadnijoj knjizi, ilitiga, kao što se to inače dogodi u mom životu – sve se promijenilo kada je kroz vrata ušao On.

Ne bog, ne pretjerujte. Samo ful zgodan lik s faksa.

Više mi se nije išlo u dom.

Prestala sam se praviti da me zanima razgovor za šankom, samo sam tražila kako da škicnem lika. Samo što uvijek postoji problem sa zgodnim dečkima na Filozofskom: najvjerojatnije su gej.

– Aaaaaaaa, šta me kojupičkumaterinu udaraš?, podviknula sam na Visoku kada me je mlatnila po ruci.

– Ne doživljavaš me uopće.

– Oprostite, Vaša Visosti. Što hoćeš?

– Onaj te tip ful gleda.

Pokazala je glavom na The Tipa. Mog Tipa. Zgodnog Tipa. Gej Tipa.

– Ma daj ne seri. Prvo, ne gleda. Drugo, jel nismo zaključile da je gej?

Prvo, daj pliiiiiz da me gleda. Drugo, daj pliiiiiz da nije gej.

Zaključak da je on gej je došao kada smo ga prvi put vidjele na faksu. Imao je savršeno iskombiniranu majicu s košuljom i tenisicama. I okej, jednom je možda slučajno. Onda smo ga vidjele još pet puta, svaki put u drugoj savršenoj kombinaciji. I uvijek je bio lijepo ošišan. A mirisao je mojbožedajmijošmalo dobro.

Ono, skočila bih na njega u hodniku, zakačila se kao koala i ne bih puštala. Tako je dobar.

– A mislim, to i dalje stoji. Ali jebote, Barbs, bulji u tebe. Odmjerio te je tri puta.

– Pf, ima što i gledat.

Namignula sam joj i iskapila što mi je još ostalo od ishlapljelog piva.

Naručila sam sebi pelin i Visokoj medicu.

– Ajde, ne budi pička, pij sa mnom, rekla sam joj i digla čašice da se kucnemo.

– Zašto sad ovo?, pitala je kroz smijeh i iskapila.

– Za sreću. Idem u lov.

– Ti nisi normalna! A što je s tvojim medicinarom?

[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare

Fuck. Zaboravila sam na njega. Mi smo si tipkali već neko vrijeme, otprilike od kada sam (de)instalirala Tinder, i viđali se po kavama, ali to je bilo sve. Valjda je shvatio kakav je šupak ispao pa odlučio ići polako. Ali smo se za sad kretali u mjestu, tako da mi nije bilo krivo ne misliti tu večer na njega.

– A ništa, pa nije mi dečko. Uostalom, možda je ovaj i gej pa sve ode u kurac. U svakom slučaju, drži fige.

Popila sam svoje i krenila.

Okrenila sam se još jednom da bacim pogled na Visoku i vidjela je kako umire od smijeha za šankom. Bacila sam joj svoj sexy pogled i otišla do The Tipa.

– Hej, rekla sam.

– Hej i tebi, rekao je, sretno ali iznenađeno.

– Priča se po kvartu da me gledaš već neko vrijeme. Jel to istina?, pravila sam se stroga.

– Pa ono… Ne znam, možda?, zvučao je ful sramežljivo. Kako slatko.

– To je okej. Gledala sam i ja tebe, priznala sam mu.

– Aha, pa to je onda baš super, sad mi je malo lakše, priznao je kroz smijeh.

Nakon još neke tako ultra zavodljive pizdarije s moje strane i nenadmašljivo sramežljive rečenice s njegove, otišli smo sjesti na stepenice ispred faksa.

Nisam ja glupa, znam ja da ‘tiše je, pa ćemo lakše pričati’ znači ‘nema nikoga pa se možemo ljubiti’.

I jebo me život, zbilja nije gej.

Pričali smo sat vremena i majke mi moje koju neću imenovati, ja sam povjerovala u ono u što nisam vjerovala, pa od drugog osnovne.

Ponovno sam povjerovala da se neki ljudi zbilja mogu povezati do te razine da drugoj osobi žele pružiti i priuštiti sve, da joj žele biti sve, i to samo ono najbolje. Da se neki ljudi zbilja vole, onako kao kada imaš šest godina i prvu simpatiju u vrtiću i doneseš joj čokoladicu u školu. Samo što imaju dvadeset i postaju zreli ljudi, ali i dalje rade na tome da budu zaljubljeni onako ozbiljno kao djeca.

Takav je bio The Tip.

Pogotovo kada mi je pričao o svojoj djevojci.

Pokazivao njezine fotografije, da ja vidim kako je ona slatka i lijepa (iako meni nije ništa posebno, i da, možda sam samo malo ljubomorna), iako on sam nema pojma zašto mi to pokazuje jer smo se tek upoznali, ali činim se jako cool i htio me upoznati.

– Hvala što si prišla večeras, rekao je na odlasku, Bio sam baš u kurcu posljednje vrijeme, trebalo mi je ovo.

Zagrlio me i otišao kući.

Ja sam se vratila u KSFF.

– Iiiiiiiiiiii? Što se dogodilo?, pitala je Visoka onim uzbuđenim glasom kojeg imaju samo djevojke kada im se frendica vrati s dejta.

Obrisala sam usta rukavom i namignula.

Kako je sve počelo

[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama

[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare

[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih

[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer

[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija

[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?

[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela

[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije

[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje

[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac

[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom

[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro

[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore

[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon

[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku

[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici

[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti

[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje

[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci

[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka

[Drolja sa Save s1e2] Back2School

[Drolja sa Save s1e1] Useljenje i vatreno krštenje

Odgovori