Dobili smo priznanje za promicanje pozitivne percepcije o osobama s invaliditetom: Pročitajte naše najznačajnije tekstove na tu temu

Ovih je dana u redakcijski sandučić portala Srednja.hr stiglo još jedno posebno priznanje, ono za promicanje pozitivne percepcije i većeg stupnja društvene svijesti o osobama s invaliditetom u javnosti. Ovom smo se prilikom prisjetili najznačajnijih tekstova na tu temu.

Foto: srednja.hr

Nakon što je naša Dora Kršul u svibnju proglašena internetskom i istraživačkom novinarkom godine, u naš je redakcijski sandučić stiglo još jedno, ništa manje posebno priznanje. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak dodijelila nam je priznanje za doprinos promicanju pozitivne percepcije i većeg stupnja društvene svijesti o osobama s invaliditetom u javnosti.

Tom smo se prigodom posebno odlučili prisjetiti svih velikih priča i tekstova koje smo napisali na tu temu. Možete ih pregledati u nastavku.

Ni invaliditet ni ružni komentari Marcelu nisu spriječili da postane sjajna plivačica

U ranom se djetinjstvu Marcela Mikulčić počela baviti plivanjem. Do sada je prošla brojna natjecanja i sakupila već više od 60 medalja, a ništa ne bi bilo neobično da nije rođena s invaliditetom. Da se bavi sportom, njenim su roditeljima savjetovali liječnici, a razlog je bio održavanje duljine podlaktice. Oni su taj savjet poslušali, pa se Marcela kao dijete bavila raznim sportovima.

Ni invaliditet ni ružni komentari Marcelu nisu spriječili da postane vrhunska sportašica

– U profesionalne plivače sam prešla onoga trenutka kad sam shvatila da svaki propušteni trening u meni izaziva grižnju savjesti. A naravno, morala sam ispuniti norme za kategorizaciju sportaša, rekla nam je tada Marcela.

Budući da je rijetkost da se netko s invaliditetom krene profesionalno baviti sportom, reakcije ljudi kada im Marcela kaže čime se bavi su pozitivne. No, u prošlosti to uvijek nije bilo tako. Kaže da su je takve situacije pogađale kada je bila dijete, ali je s vremenom shvatila da su ljudi koji tako govore ti koji imaju problem, a ne ona.

– U srednjoj mi se jedan dečko rugao zbog toga što nemam prste, te mi čak i prijetio. Situacija je tim gora što nitko iz razreda nije stao na moju stranu. Zato što je on bio ‘faca’ u razredu. Ali uspjela sam ja i to prebroditi, kaže Marcela.

Više o Marcelinom naporu i trudu koji se nadasve isplatio možete pročitati ovdje.

Pisali smo i o problemu prijevoza studenata s invaliditetom u Zagrebu

Iako je već bio 4. studenog te su predavanja na nekim fakultetima trajala i preko mjesec dana, čak 37 studenata s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu nije imalo riješen prijevoz.

37 studenata s invaliditetom i dalje nema prijevoz: Udruga ZAMISLI krivi Sveučilište u Zagrebu

Grad je tada priskrbio prijevoz za tek njih devet, Sveučilište je ‘opralo ruke’ tvrdeći da oni za to nisu nadležni, a Udruga ZAMISLI ih je zbog toga otvoreno prozvala.

– U ovoj akademskoj godini smo nastavili suradnju sa svim partnerima. Istina je da smo s jednom sastavnicom raskinuli suradnju oko jednog našeg Programa, jer su oni odlučili to sami raditi. Jasno smo iznijeli naše argumente i otvoreno prozivamo Sveučilište u Zagrebu koje štiti interes jedne osobe na štetu studenata s invaliditetom. Sveučilište je svo ovo vrijeme odbijalo suradnju s nama, a osoba koja vodi Povjerenstvo za studente s invaliditetom, a time i cijeli sustav rada prema studentima s invaliditetom, unatoč lošim sadržajima rada, još uvijek predsjedava tim tijelom koje bi trebalo iznalaziti rješenja, a ne gomilati probleme, rekla nam je tada predsjednica Udruge ZAMISLI Svjetlana Marion te naglasila kako im uopće nije bitno tko osigurava prijevoz, već da se taj problem sustavno riješi.

Više o ovoj temi možete pročitati na ovoj poveznici.

Totalno drukčiji od drugih: Inspirativni vlogovi studentice Kristine

Kanal studentice Kristine Ivatović bio je sasvim drugačiji od svega onog što smo mogli vidjeti na Youtubeu. Nakon što je duže vrijeme planirala kako se obratiti javnosti i time možda nekima olakšati život, u prosincu 2016. simpatična studentica odlučila je da će njezin medij biti vlog na kojem će objavljivati svoje priče i njima olakšati svakodnevicu onima koji su baš poput nje, osobe s invaliditetom.

Jedan sasvim poseban vlog studentice Kristine osvaja publiku i potiče na razmišljanje

Kristinina priča započela je još u petom razredu osnovne škole kada joj je dijagnosticirana mišićna distrofija pojasnog tipa, odnosno progresivna bolest koja slabi i uništava mišiće koji su potrebni za kretanje. Iako je već s 18 godina trebala potpuno biti u kolicima, ona se nije predavala.

– Naša država i institucije polako se prilagođavaju, jedan od problema je što zakone donose osobe koje nisu osobe s invaliditetom i nisu pobliže uoznate s potrebama i problemima osoba s invaliditetom, rampe i prilagođenost prostora ne testiraju i ne konzultiraju se s osobama s invaliditetom. Na kraju krajeva nismo svi isti, i jedna ista dijagnoza nije jednaka kod dvije različite osobe, možemo imati iste cipela, ali drugačije ćemo ih razgaziti, drugačije ćemo ih nositi. Treba proći neko vrijeme da ljudi shvate da ja nisam svoja bolest. Evo, prijatelji su mojim kolicima nadjenuli ime Ferrari pa sad nekako lakše sjedam u njih. Olakšajte si, dajte si vremena, nadjenite ime svojim kolicima i okružite se ljudima koje volite, rekla nam je tada vedra i nasmijana Kristina.

O Kristininoj životnoj priči i inspirativnim vlogovima više možete doznati na ovom linku.

Prozivali smo Ministarstvo kada su osobe s invaliditetom zbog njihova nemara ostale bez asistenata

531 osoba s invaliditetom zbog nemara Ministarstva ostaje bez asistenta!

Prije dvije godine Ministarstvo socijalne politike i mladih, unatoč tome što su tadašnjim asistentima ugovori isticali za 10 dana, nije još spremilo nove natječaje. Zbog toga, čak 531 osobi prijetio je ostanak bez asistenta koji im znači – i ruke i noge.

‘Malo kašnjenje’ natječaja, kako su strašan propust nazivali u Ministarstvu, osobama kojima su asistenti ruke i noge i bez kojih ne mogu voditi normalan život, predstavilo je veliki problem. Bez asistenata ne mogu do liječnika, u kupovinu i obavljati ostale svakodnevne stvari.

– Osobe s invaliditetom nisu objekti i ne mogu im se uskratiti usluge. S tom uslugom podiže se kvaliteta života, a među ostalim, osobni asistenti štite privatnost osoba kojima pomažu. Kada će se projekt nastaviti, nitko ne zna, niti što će biti s asistentima koji idu na burzu, rekao nam je tada voditelj i povremeni urednik specijalizirane emisije za osobe s invaliditetom ‘Isti smo’ na Z1, Neven Jurina Tomić.

Više o ovom slučaju možete pročitati u sljedećem tekstu.

Sjetimo se studenata iz Rijeke koji su postali inspektori arhitektonskih barijera za studente s invaliditetom

Riječki studenti udružili su snage i krenuli u akciju kojom su željeli senzibilizirati javnost o nepristupačnosti obrazovnih ustanova na riječkom Sveučilištu osobama s invaliditetom. U tri mjeseca koliko je trajala volonterska inspekcija po riječkim fakultetima, utvrdili su da riječko Sveučilište ima još puno posla kada je riječ o prilagođavanju obrazovnih ustanova za osobe s invaliditetom.

Voditeljica projekta Marta Berčić u razgovoru nam je tada rekla kako su ovom ‘studentskom inspekcijom’ željeli potaknuti ljude na razmišljanje o problemu koji u društvu postoji, ali se dovoljno ne radi na tome da se on suzbije.

Riječki studenti postali inspektori arhitektonskih barijera za studente s invaliditetom

– Nakon što sam s jednim studentom radila na radu na tu temu, došli smo na ideju da bi to mogli pretvoriti u projekt. Kroz naš projekt uspostavili smo suradnju s Uredom studenata s invaliditetom te smo krenuli u realizaciju našeg istraživanja kojemu je glavni cilj senzibilizirati javnost i javne službe na svakodnevne probleme osoba s invaliditetom kojih je u Rijeci službeno registrirano 58, ali neki nisu registrirani da im je potrebna pomoć stoga ih ima i više od te brojke, istaknula je Berčić.

Prepreka ima raznih; od na oko bezazlenih sitnica poput prilagođenih rukohvata pa sve do velikih arhitektonskih barijera. Njihovo uklanjanje može se postići isključivo ako se u to uključe sve nadležne službe.

– Teško je konkretizirati koji je fakultet najbolje prilagođen studentima s invaliditetom, a koji najgore, ali u konačnici možemo reći da nijedna zgrada Sveučilišta nije u potpunosti prilagođena studentima s invaliditetom, priznaje Berčić.

Tako primjerice na nekim fakultetima studenti s invaliditetom moraju ulaziti kroz stražnji ulaz preko garaže, ne mogu koristiti rampu jer je izuzetno spora ili uopće ne radi, a i nepotrebne pregrade na klupama spriječavaju pravilno smještanje invalidskih kolica.

Više o ovoj priči možete pročitati u ovom tekstu.

Odgovori