Pretraga

Don Stojić obrušio se na Harryja Pottera: Uvođenje tih knjiga u škole je nedopustivo

A- A+

Početkom travnja svijet je obišla vijest o poljskim katoličkim svećenicima koji su na svoj način rekreirali poznati prizor iz romana ‘Kradljivica knjiga’. Pred djecom su na otvorenom spalili knjige čiji sadržaj smatraju svetogrđem, između ostaloga i one o Harryju Potteru. Slavni čarobnjak tema je i kojom se ‘pozabavio’ studentski kapelan don Damir Stojić. Odgovarajući na pitanje o tome je li grijeh čitati knjige o Harry Potteru, ustvrdio je da je riječ o djelu koje je svojevrsni ‘napad na mlađu populaciju’ te da se uvođenje ovakvog djela u nastavu ‘ne može tolerirati’.

Screenshot: YouTube kanal ‘Nova Eva’

Katolički portal bitno.net ovih je dana objavio pitanje jednog čitatelja kojeg je zanimalo je li grijeh čitati djela poput Harry Pottera i igrati računalne igrice u kojima je tema magija te bi li knjige koje ima kod kuće trebao baciti. Na pitanje mu je odgovarao studentski kapelan u Zagrebu, don Damir Stojić, koji na slična pitanja o vjeri već odgovara na portalu studentskog pastorala SPAS.

Harry Potter kao napad na mlađu generaciju

Izdvojeni članak

Poljski svećenici napravili Incendio nad knjigama o Harryju Potteru

U svom odgovoru citirao je njemačku sociologinju Gabriele Kuby, poznatoj po svom žestokom protivljenju spolnom odgoju kojeg smatra ‘spolnim izjednačavanjem’ te nametanjem jedne nove ideologije i kulturnog programiranja. Citirajući ju, Stojić kroz deset točaka navodi štetnosti Harry Pottera za mlade. Piše da je ‘Harry Potter globalni dugoročni projekt usmjeren na promjenu kulture’ koji kod djece ‘uništava zadršku prema magiji i okultnom’. Hogwarts je, prema Stojiću, ‘zatvoreni svijet nasilja i horora, proklinjanja i čaranja, rasističke ideologije, krvnih žrtava, odvratnosti i opsjednuća’.

– Dok se Harry Potter na početku čini borcem protiv zla, sličnosti između njega i Voldemorta, glavnog neprijatelja, postaju sve očitije. U petom nastavku Harry biva opsjednut od Voldemorta, što vodi simptomima dezintegracije ličnosti, piše Stojić u svome odgovoru na Bitno.net.

Dodaje i da se u djelima o Harry Potteru ‘izvrću božanski simboli’ i u njima ‘ne postoji lik koji se ustrajno trudi u dobru’, a čitatelju se ‘blokira moć razlučivanja dobra i zla kroz emocionalnu manipulaciju i intelektualnu zbrku.’

– Napad je to na mlađu generaciju – preko zaigranog zavođenja uvodi ih se u svijet vještičarstva i magije, ispunjavajući maštu mladih slikama svijeta u kojem zlo kraljuje i iz kojeg nema izlaza. Naprotiv, on se predstavlja kao krajnje poželjan, piše Stojić.

Stojić: ‘Uvođenje ovih knjiga u škole ne može se tolerirati’

Stojić tu ne staje s kritikom djela o poznatom čarobnjaku. Pritisku vršnjaka treba se oduprijeti, nadalje navodi, jer je sve to rezultat ‘akcije velikih korporacija i multimedije koja pokazuje elemente totalitarnog ispiranja mozga.’

Izdvojeni članak

Don Stojić organizira predavanje za studente koje će držati osuđeni ratni zločinac

– Budući da je kroz knjige o Potteru vjera u Boga koji ljubi sustavno potkopavana, čak i uništena u mnogim mladim ljudima, kroz lažne vrijednosti i izrugivanje judeokršćanskih istina, uvođenje ovih knjiga u škole ne može se tolerirati. Roditelji bi trebali odbiti dati dopuštenje da njihova djeca budu dio indoktrinacije Harryjem Potterom zbog razloga vjere i savjesti, deseta je točka koju navodi Stojić u odgovoru na pitanje čitatelja.

Zaključuje kako se slični argumenti mogu primijeniti i na videoigrice, ali je pohvalio ‘Narniju’ i ‘Gospodara prstenova’ jer su oni prema njemu usklađeni s kršćanskim svjetonazorom.

Priznaje da u Harry Potteru ima i pozitivnih likova, ‘ali u cjelini prevladava simpatiziranje okultnoga, negacija vjere i relativizacija morala’.

– Iz navedenoga je jasno da se Harry Potter i slični izmišljeni svjetovi smatraju lošim prvenstveno zbog lošeg primjera i poruka koje pružaju, osobito djeci i neizgrađenim vjernicima. Na duhovnoj razini moglo bi se govoriti i o tome da svako djelo, na neki način slično kao i Sveto pismo, odiše duhom kojim je napisano. U tom smislu ne bi bilo preporučljivo ili poželjno bez jasno uočene potrebe ili koristi izlagati se duhu za kojega prepoznajemo da nije od Boga, piše Stojić i zaključuje da ‘ako nema prave potrebe ili koristi od korištenja takvih knjiga ili drugih materijala, pogotovo ako dolazi i do nemira savjesti, bolje je ne imati s njima posla’.