Genijalac iz Vukovara: 24-godišnji fizičar zna napamet čak 1.570 decimala broja Pi

Dejan Gemeri prvostupnik je fizike iz Vukovara, koji ima nevjerojatnu sposobnost – pamti brojeve toliko dobro, da zna čak 1.570 decimala broja Pi napamet! Po toj sposobnosti službeno je 36. u Europi, a 100. na svijetu. Ipak veli nam da se ne zamara tipa pamćenjem datuma rođenja ili telefonskih brojeva pa tako zna samo mamin broj mobitela i to za slučaj nekakve nevolje. No, treninge pamćenja brojeva prakticira i to primjerice na način da hodajući ulicom pokušava zapamtiti registarske pločice automobila koji prolaze.

foto: Privatna arhiva

Veli da mu je politika hobi pa se samo nadamo da neće svoju iznimnu sposobnost u kombinaciji s hobijem, pretvoriti u pronevjeru astronomskih razmjera.

Međutim, pitali smo ga misli li da bi se u casinu, na burzi dionica ili sličnom mjestu, mogao okoristiti svojim darom pamćenja brojeva, a otkrio nam je i je li ikada pokušao impresionirati neku djevojku tako što joj je izdiktirao broj OIB-a ili datum rođenja naopako.

U osnovnoj školi baš i nije volio fiziku i matematiku, iako je i tada dobro pamtio brojeve

Upoznajte najinteligentnijeg Hrvata!

Možda bi Dejanov talent ostao zatomljen da ga ove godine srednjoškolski profesor nije pozvao na Dan broja Pi kako bi učenicima demonstrirao svoju sposobnost.

– Brojeve sam uvijek lakše pamtio nego nešto drugo, ali nikad nisam previše razmišljao o tome, sve do ovogodišnjeg Dana broja Pi. Naime, u srednjoj školi sam se okušao u pamćenju decimala i došao do 400. To je bilo zanimljivo i meni i okolini, ali tome dalje nisam davao veću pozornost. Ove godine, javio mi se profesor Predrag Novaković, koji predaje matematiku i fiziku u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru i rekao da priprema predavanje za učenice i učenike na Dan broja Pi i pozvao me da demonstriram svoje znanje na kraju njegovog izlaganja. Smatrali smo da je to dobra ideja kako bismo popularizirali matematiku i fiziku među srednjoškolcima. Tako je i bilo, napisao sam na ploču 454 decimale. Još me više veseli jer sam dobio povratnu informaciju da su se neki učenici nakon toga okušali u pamćenju i pokazali veće zanimanje za gradivo na satima matematike. To je bio i cilj svega, zadovoljno će Dejan jer je svojom aktivnošću uspio zainteresirati mlađe naraštaje za predmet koji inače i nije na glasu kao omiljeni.

Pirznaje nam da ni sam nije volio fiziku i matematiku u osnovnoj te se provlačio s nekim srednjim ocjenama. Srećom pa je mogao zapamtiti cijeli postupak i rješenje pa je neke zadatke rješavao kao pjesmice.

– Zanimljivo je da u osnovnoj školi i nisam baš imao ljubavi prema fizici, pogotovo matematici. Izvlačio sam se s nekim trojkama uvijek. Nisam volio raditi zadatke iz matematike, pa sam tako za ispite pamtio cijela rješenja i postupke napamet, to mi se tada učinilo lakšim. Iz današnje perspektive, izgledam si pomalo suludo. Ljubav prema fizici razvila se tek u srednjoj školi, a uz nju se pojavila i matematika, kao nezaobilazan alat, otkriva Gemeri.

Ne znam brojeve telefona napamet, ali neke stavke iz vukovarskog proračuna su mi ostale nakon pregleda

S obzirom da zapamtiti 1.570 brojeva (a i mnogo manje) običnom smrtniku izgleda kao znanstvena fantastika, zanimalo nas je kako izgleda Dejanov svakodnevni ‘suživot’ s tim talentom te što sve pokušava ili izbjegava zapamtiti.

– Pogledam uvijek u imenik, zanimljivo je da ni svoj broj mobitela ne znam napamet. Znam samo mamin broj, u slučaju neke opasnosti. Vjerojatno ni njen ne bih znao da nekada davno taj broj nije bio moj. Iako, 1.570 decimala je ekvivalentno imeniku od oko 175 kontakata. Tablice automobila su mi zanimljivije, često dok hodam ulicom i dok automobili prolaze, pokušavam upamtiti što veći broj registracijskih oznaka, pa se onda retrospektivno pokušavam sjetiti od prvog do zadnjeg. Svoj OIB ne znam, ali recimo neke stavke iz proračuna Grada Vukovara su mi ostale, nakon što sam ih gledao, objašnjava Dejan, koji smatra da se uz trud i rad, svašta može preokrenuti pa mu je politika hobi.

Mladi fizičar nam je otkrio svoju tajnu pamćenja brojeva. No, za razliku od nekih drugih tajni, sumnjamo da ćemo ovu uspjeti iskoristiti.

– Brojevi su sirovi i kao „sami“ se teško pamte. Ljudi obično bolje zapamte slike, a ja sam osmislio način na koji određenu grupu brojeva povezujem sa slikama i na taj način ih samo svrstavam u neki redoslijed. U suprotnom, mislim da bih teško zapamtio toliko decimala, bilo bi to bez stvaranja „slika“ puno manje, govori Gemeri.

Recitirao sam brojke ‘čovjeku kalkulatoru’ pa sam tako uvršten na ljestvice

Kako Dejan ima i službene potvrde o svojim postignućima pamćenja decimala broja Pi, zanimalo nas je kako se to točno utvrđuje.

– Pamćene brojeva, slika i imena, špilova karata  i slično, je sport kao i svaki drugi. Najčešće se natjecanja održavaju na Dan broja Pi. Rade se obično u osnovnim i srednjim školama. S obzirom da sam saznao kako postoji službena lista koju vodi Jan van Koningsveld, poznat kao „čovjek kalkulator“, stupio sam u kontakt s njim u želji da budem dio Pi ranking liste. U Njemačkoj se to recitiranje i pisanje radi pred komisijom, a s obzirom da to u mojem slučaju nije bilo moguće, napravio sam snimanje recitacije i pisanja. Službeni rezultat recitiranja trajao je 27 minuta, a pisanje nešto duže. Pisanje je više za publiku. I na osnovu toga sam, nakon još nekih sitnih formalizama oko osobnih podataka, uvršten na listu, objašnjava Dejan.

Kada je već spomenuo sport u kojem da biste bili izvrsni, trebate svakodnevni trening, pitali smo se kako izgleda njegov.

– Dok sam pamtio decimale broja Pi imao sam cilj da ih naučim 1.600. Tih 8 dana su izgledali tako da se probudim, zapišem si oko 200 decimala i naučim ih. Zatim ih ponovim 2 puta. Na kraju dana napravim samo još jedno ponavljanje. Za sve to trebalo mi je oko sat i pol vremena. Idući dan ponovim decimale od prethodnog dana, zapišem novih 200 decimala, naučim ih i tako redom. Sad sam napravio jednu pauzu od toga, pa ću razmisliti što dalje, rekao nam je Dejan.

Nisam se okušao u casinu, a što se tiče burze mislim da je ona više stvar instikta

Ovi genijalci zaslužuju naklon do poda: U jakoj konkurenciji Hrvatski učenici briljirali na Prirodoslovnoj olimpijadi EU

Kada imate osobu koja je u stanju zapamtiti enormnu količinu brojeva te uz to sjajno poznaje druge matematičke i fizičke principe, nameće se pitanje, mogu li se u kombinaciji ta znanja iskoristiti za neku novčanu dobit. Primjerice na burzi dionica, kockarnici ili možda na kvizovima opće kulture, gdje se nerijetko traže nabrajanja, godine i slična znanja povezana s poznavanjem brojeva.

– Prvo što mi možda padne na um je pamćenje karata u kockarnicama, ali se nikad u tome nisam okušao. Više su me prijatelji u šali nagovarali da probam. Što se tiče burze dionica, mislim da mi pamćenje brojeva tu ne bi puno pomoglo, a i nikad ju nisam baš ni proučavao. Vjerujem da je ona više stvar instinkta. Malo me sad više zanimaju kriptovalute, pa u mobitelu često bacim pogled na Crypro Market Cap. Čak i posjedujem određeni broj jednog „coina“, ali mu je vrijednost sada skroz mala. Što se tiče opće kulture, neke godine iz povijesti su mi ostale, pojedini datumi, još iz srednje škole. Ali bilo bi mi ih vrlo teško sad povezati s događajima koji su se te godine odvijali, iskren je Dejan.

No, šarmeri se svačega dosjete pa nas je zanimalo je li svojom sposobnošću pamćenja brojeva ikada pokušao impresionirati neku djevojku.

– Hahaha. Nisam nikada tako nešto pokušao, ali ideja uopće nije loša. S obzirom da će možda moja već sada dugogodišnja djevojka čitati ovo, želim joj poručiti da nema razloga za brigu. Definitivno neću ni pokušavati. U nekom trenutku u budućnosti, više bih volio da neki poslodavac bude impresioniran time i da mi to možda da više šanse kako bih stabilno nastavio živjeti u Vukovaru. S obzirom da svi znamo kako mladi bježe iz Slavonije u potrazi za poslom.

 Namjerava ostati u Slavoniji te bi volio poučavati klince matematici i fizici

Kako se iz svega gore navedenog vidi da Dejan nije osoba, koja lako odustaje, zanimalo nas je zašto nije nastavio sa studijem nakon završetka preddiplomskog studija.

– Napravio sam jednu malu pauzu od studiranja zbog nekih izvannastavnih aktivnosti, zaokupile su me druge stvari i želio sam razmisliti u kojem ću se smjeru dalje razvijati i gdje. Prve tri godine završio sam na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na Odjelu za fiziku. Trenutno sam u fazi da želim „ganjati“ i završetak diplomskog studija, samo je pitanje hoće to biti u Osijeku ili negdje drugdje, otkriva Dejan.

Na kraju je spomenuo i zašto se pomalo razočarao u politiku koja mu je bila hobi, ali i čime se ima namjeru baviti u životu.

– Politika mi je bila hobi, smatrao sam da se stvarno nešto može okrenuti na bolje ako uporno radite i trudite se, pogotovo u svojoj lokalnoj sredini. Međutim, vrlo brzo sam otkrio da danas više političari brinu za vlastite interese i neki uži krug poznanika, a interes zajednice im je na zadnjem mjestu. I zbog toga je slika politike danas crna i pesimistična. Smatram da još uvijek ima nade i ako se skupi neka kritična masa ljudi koji zaista nešto žele promijeniti na bolje i posložiti prioritete, da se to može i realizirati.  Trenutno to ne vidim i zbog toga sam se odmaknuo. Želja mi je svakako ostati u sustavu obrazovanja, podučavanje djece je nešto plemenito i ako imate motivacije, možete im približiti matematiku i fiziku na zanimljiv način, tako da se oni ne uplaše u samom startu i smatraju kako je to preteško i da neće nikad savladati gradivo, zaključuje Dejan Gemeri.

Pošto je cijeli tekst u znaku brojeva, spomenimo na kraju i kako je baš danas Dejanov 24. rođendan pa neka mu je sretan! I neka što se nas tiče radije djecu motivira za učenje matematike, nego da se hvata u koštac s grubim svijetom politike.

Odgovori