Na razgovoru za posao

Razgovori za posao sačinjavaju glavninu mog društvenog života. Nemam mnogo prijatelja, ne pričam puno s prolaznicima o nogama Jadranke Kosor ili o porezima, ali se brate zato dobro narazgovaram po razgovorima za posao. Inače tražim već dugo svoj prvi pos’o ali kako me ide sve se mislim počet tražit Zavjetni kovčeg ili pičke od Severine – mislim da su mi negdje iste šanse.

Ipak, kako se jedino još za Papu nisam prijavio, po zakonu velikih brojki dosta redovito budem pozvan na taj famozni razgovor za posao. Našao sam stoga za zgodno da Vam opišem otprilike kako to tamo izgleda i što možete očekivati jer ćete se i Vi zasigurno jednom naći u takvoj situaciji.

Stručni obavijesni razgovori

Inače radi se o onom stručnom onesposobljavanju za kikiriki pa bi čovjek možda pomislio, ovako na prvu, da Vas na takvim razgovorima neće puno cijepiti. Mislim ionako vas neće ništa platit, isti im kurac, mogli bi tako komotno i kozu prijavit pa je držat vezanu za fotokopirku što bi im to išta u životu promjenilo, ali Hrvati sve vole formalno, znaš Hrvate sve po pe – esu.

Uglavnom samo da ne očekujete da će Vas itko dočekati s tipa; Poštovanje kolega, znam ja da ste mladi i da Vam nije lako, i ja sam bila mlada prije jedno 700 godina. Ma nama je samo bitno da ste vi završili fakultet, da ste voljni učiti i da ne pišate po uredskim stolovima. Rado ćemo Vam dat priliku, nije da nas uostalom to išta košta, evo i ovu kozu smo uzeli pa je vezali za fotkopirku, jadna je iz ruralne familije znate. – Tako nešto uglavnom ne očekujte.

Svjetsko čudo iz zagrebačke menze

Opran i čist

A kako Hrvati sve vole po pe-esu, evo par stvari kojih se ja držim kako ih ne bi razočarao. Prije svakog to razgovora za posao se operem ( već sam si gornji sloj kože lagano oljuštio od pranja ) navučem jedino što nosim zadnjih dana, ono odijelo od maturalne, fine plesne cipele s izlizanim tabanima, zaližem kosu i kažem curi da idem na kafu, navikla je ona. Vrlo je vidite bitno kad idete na razgovor za posao izgledati kao ozbiljan poslovan čovjek, da ne bi poslodavac slučajno pomislio da mu je nedajBože netko nezaposlen došao tražiti posla – što je i logično.

Usput, bitno je također, tako bar piše u priručniku za traženje posla, doći na razgovor pola sata ranije. Ne znam koji je to točno kurac bitno jer te ionako svako pozove točno u minutu, ili pet minuta kasnije. Ja uglavnom onda bez veze hodam k’o luđak oko zgrade, dva mi puta i policiju pozvalo jer sam nekoj babi bio ”sumljiv”. Mislila valjda žena da sam onako u odijelu neki kriminalac – član HDZ-a, prepala se.

Što očekivati

Sami ti razgovori za stručno osposobljvanje, koje poslodavca ne košta ništa, više vam nalikuju na obavjesni razgovor napušenih teenagera u drugoj policijskoj postaji u Splitu ili u nešto blažem Gutanamo bayu. Ja se tamo tako većinu vremena zapravo isprićavam i pravdam, nerijetko i tražim svog odvjetnika. Tipa evo uobičajeno im je početi razgovor pitanjem: A zašto ste se prijavili baš za našu firmu?

Ono odmah stekneš dojam kao da im smeta što si se prijavio. Meni recimo u tim trenucima dođem da ih pitam; A šta ste vi onda, koji kurac, dali oglas da tražite radnika ako vam sad smeta što sam se prijavio? Mogli ste fino dat oglas ” mi ne tražimo radnika” pa bi me se u startu riješili.
Ili pak: Pa vidite prijavio sam se zato što imate fine gipsane labudove pred vratima gospođo. Mislim Bože Boga ti, pa zar im stvarno nije logično da sam se prijavio jer tražim posao a njihova firma eto dala oglas? Pa nisam debil da se iz zajebancije idem prijavljivat, nako prijavio se bilo mi dosadno!

Lajk naš svagdašnji: Stvaran svijet oko mene

Pitanja i odgovori

Dakle uobičajeno je prvo pitanje; zašto ste se baš prijavili u našu firmu? – Pa zato gospođo što imate fine gips…- Ali to nije pravi odgovor! Vidite, prema priručniku za zapošljavanje, morate na budućeg poslodavca ostaviti dojam kao da vam je životni san raditi baš za tu firmu. Meni se potrefilo da su me neki dan zvali na razgovor u vodovod. Tko to na svijetu sanja jednog dana raditi za jebeni vodovod? Azbestne cijevi, klor, pipe, tko ? – Treba tu bit pametan.

Nakon toga uglavnom ide pitanje: Volite li raditi u timu? – ”Gospođo moja, pjevao bi i duete s Lukom Nižetićom, odjevale bi jedna drugu, pokazao bi mu spolovilo, ništa nije problem – samo me zaposlite”. – Ali ni to nije pravi odgovor. Treće im je pitanje; Što Vi znate o našoj firmi? – ”Da zapošljava debile! ” To dakako nije pravi, iako je vrlo precizan, odgovor. Poslodavcu je veoma bitno, obzirom da vas on ipak neće ništa platiti, da se vi prethodno dobro informirate o firmi. Primjerice evo ja sam vam baš imao sreće na onom razgovoru u vodovodu i slučajno pogodio samu srž postojanja njihove firme odgovorom; Evo ja recimo znam da Vi dostavljate vodu!

Lajk naš svagdašnji: Tko u Hrvatskoj se buni, nek' mu se glavu govnima napuni

Najgore pitanje

Osobno mi je najgore kada me na razgovoru za stručno osposobljavanje, koje pretpostavlja da nemate niti dana radnog iskustva, pitaju o radnom iskustvu. To je u rangu toga da dođeš kod svećenika i pitaš ga jel prči šta? – ”Jeste, dakako gospođo, radio sam jedno15 godina na crno u jednom odvjetničkom društvu u Njemačkoj kod Mire, znate Miru? Počeo sam vam sa 8 godina i bila je dobra plaća ali mi je dojadilo vozati se okolo u Ferariju pa sam vas došao moliti da malo probam ovdje kod vas za 2000 kuna”.

No niti to, za čudo, nije točan odgovor, ali što ću vas dulje navlačiti otkriti ću Vam tajnu! Naime sasvim je nebitno što ćete im odgovoriti. Mislim možete se slobodno pozvati i na gipsane labudove i doći 6 sati ranije i reći im da su debilčine, svejedno je. Oni uglavnom za tu časnu i društvenu bitnu funkciju već odavno imaju svog rođaka, a vas zovu samo da se malo osjete nadmoćnima u svom malom činovničkom životu.

Lajk naš svakdašnji: Zagreb vs. Split

Točan odgovor

I koji je onda na kraju točan odgovor na sva ova pitanja pitate se? E pa točan Vam odgovor glasi: HDZ ili, ako ste manje ambiciozni – SDP. To Vam je zapravo moj najbolji savjet za razgovor za posao ( ili postati naturalizirani Hercegovac ). Ne sumnjam da ćete ovim putem vrlo brzo naći posao u struci, ma šta posao, za deset minuta ćete se naći sa druge strane one fotelje i jebati u mozak nekog nervoznog mladog pravnika – možda baš mene.

Nadam se ipak da ćete, ukoliko ste pročitali ovaj članak, biti meka srca i shvatiti da me ionako ne plaćate ništa, da komotno možete zaposliti i kozu te ju vezati je fotkopirnu mašinu, pa možda i započeti naš razgovor sa: ”Poštovanje kolega, znam ja da ste mladi i da Vam nije lako”.

A ako se pitate što ja, koji sve ovo znam, i dalje uporno pohodim te razgovore pa i na to sam vam već odgovorio; Naime nemam mnogo prijatelja, ne pričam puno s prolaznicima, ali se brate zato dobro narazgovaram po razgovorima za posao. Vidite, meni vam ovo dođe kao društveni život.

Pratite komentare Lajk naš svagdašnji na Facebooku

Odgovori