Srednjoškolci najčešće o homoseksualnosti uče na vjeronauku, a 48% ih smatra da je to bolesti ili poremećaj

Danas se održava 17. po redu Povorka ponosa s motom ‘Da nam živi, živi rod’. Uoči same povorke, ovih je dana bilo burno po pitanju ljudskih prava i slobode izražavanja. Pisali smo o gej zastavi u studentskom domu na Savi i homofobnim komentarima studenata. Nažalost, to nije samo izolirani slučaj. Nakon toga odlučili smo pregledati neka dostupna istraživanja o stavovima prema homoseksualcima među dionicima obrazovnog sustava. Pripremili smo rezultate četiriju istraživanja, što na nacionalnoj razini, što studentskih, koji više-manje svi koherentno upućuju na to da je hrvatski obrazovni sustav – pun homofobije.

Foto: Duje Kovačević, srednja.hr

Iako se čini da je Hrvatska od prve Povorke ponosa još 2002. izrazito uznapredovala u pogledu stavova prema seksualnim manjinama, i dalje postoje značajni homofobni stavovi te nisu u manjini. LBTIQ teme u školama i na fakultetima pojavljuju se tek kao iznimka, a o homoseksualcima i transrodnim osobama se malo diskutira za vrijeme obrazovanja. Štoviše, skupili smo četiri istraživanja koja pokazuju da su stavovi dionika obrazovnog sustava – učenika, studenata, ravnatelja – prema homoseksualcima i trasnrodnim osobama te njihovim pravima uglavnom negativni.

Nacionalni reprezentativni uzorak: 48% srednjoškolaca smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest

Evo što stanari Save misle o gej zastavi: ‘Propali abortusi, idite svi vi na Studentski dom Goli otok’

GOOD inicijativa i Institut za društvena istraživanja su 2015. godine objavili publikaciju Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola. U istraživanje su ušli učenici četvrtih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola, trećih razreda trogodišnjih škola i petih razreda petogodišnjih škola. Studija je provedena metodom ankete na nacionalnom reprezentativnom uzorko od 1146 sudionika, od čega je 50.7% osoba ženskog, a 49.3% osoba muškog spola. Između ostalog, GOOD i IDIZ su ispitivali stavove srednjoškolaca o homoseksualnosti.

Moglo bi se reći da su ovi podaci zabrinjavajući. Prvenstveno, gotovo polovina ispitanih smatra homoseksualnost nekom vrstom poremećajem ili bolesti. Uz to pola ispitanih smatra kako bi gej osobama trebalo zabraniti javne istupe jer na taj način loše utječu na mlade. Gotovo trećina ispitanih zabranila bi homoseksualcima rad na poslovima s djecom. Očekivano, najviše ih smatra kako gej osobe imaju pravo raditi što žele u privatnosti, ali ne i javno isticati seksualnu orijentaciju. Isto tako, više od polovine ispitanih ne slaže se da homoseksualnim osobama treba dozvoliti posvajanje djece.

Znanstvenici su došli do još nekih zaključaka. Prvi je taj da učenici imaju znatno negativnije stavove od učenica na svakoj od pet jedinica koje vidimo u tablici. Usto, homofobnije stavove pokazuju učenici iz Dalmacije, Like, Moslavine, Korduna, Slavonije i Banovine u odnosu na prosjek. Pozitivnije stavove imaju učenici s područja Zagreba i Zagrebačke županije, Istre, Primorja te Sjeverne Hrvatske.

Ipak, 70% srednjoškolaca se zalaže za rodnu ravnopravnost

Osim toga, znanstvenici su došli do zaključka da se po stavovima najviše razlikuju učenici trogodišnjih programa od gimnazijalaca, pri čemu gimnazijalci pokazuju pozitivnije, a učenici trogodišnjih škola homofobnije stavove prema homoseksualcima i njihovim pravima.

Međutim, prema upitniku o rodnim ulogama, srednjoškolci pokazuju drugačije stavove. Velika većina ih se zalaže za rodnu ravnopravnost. To se najbolje vidi u činjenici da oko 70% ispitanika smatra da žena i muškarac trebaju dijeliti kućanske poslove, a isto toliko ispitanika protivi se stavu da je primarna uloga žene briga o obitelji. 

Četvrtina učenika misli da se seksualna orijentacija može promijentii terapijom, a petina da je većina gej osoba zaražena HIV-om

Ove godine, studenti psihologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Ivan Kuliš i Dora Petrović – objavili su rad u časopisu Psyche naslova Istraživanje povezanosti nekih obrazovnih faktora i stavova srednjoškolaca o osobama homoseksualne orijentacije. Istraživanje je provedeno na učenicima tri gimnazije i tri strukovne škole u Zagrebu, a ispitanika je ukupno 239 – 49.2% ženskog i 50.8% muškog spola.

Učenici su ispunjavali upitnik s Herekovom skraćenom skalom za istraživanje stavova prema gejevima i lezbijkama, blok tvrdnji opaženog nasilja prema gejevima i lezbijkama, niz tvrdnji za provjeru znanja o homoseksualnosti u njihovom srednjoškolskom obrazovanju te kratki sociodemografski upitnik. Rezultati, osim što su u skladu s očekivanjima i hipotezama autora, potvrđuju i nalaze GOOD inicijative i IDIZ-a iz 2015.

Ukratko, čak 50% ispitanika misli da je homoseksualnost neki oblik poremećaja ili bolesti, da je homoseksualnost izbor i kako dijete odraslo s roditeljima homoseksualne orijentacije ima veće šanse da i samo postane gej. Više od četvrtine ispitanika smatra da se seksualna orijentacija može promijeniti terapijskim postupkom. Gotovo petina ispitanih smatra da je većina homoseksualaca zaražena HIV-om. Korelacijska analiza, ističu autori, pokazala je povezanost znanja i stava. Učenici koji znaju više, imaju pozitivniji stav, što se može reći da je u skladu s rezultatima istraživanja GOOD inicijative i IDIZ-a.

Homoseksualnost se najčešće spominje na vjeronauku, a u strukovnim školama više je nasilja

[NE]LOGIČNO Neispravni argumenti koje najčešće nalazimo u raspravi o gej brakovima

Kuliš i Petrović u svojem su istraživanju učenike upitali i o njihovo učenju o homoseksualnosti u školi, odnosno na kojim su predmetima to učili. Najčešći odgovori bili su vjeronauk, etika, a zatim sociologija, biologija, psihologija i hrvatski jezik. Većina učenika, njih 90%, smatra da se o homoseksualnosti treba raspravljati u školi, dok ih 92 od 211 smatra da se treba raspravljati o problemima homoseksualaca.

Osim toga, ovo je istraživanje pokušalo adresirati i slučajeve nasilja u srednjim školama uslijed seksualne orijentacije. Kako autori ističu, najprisutniji oblik nasilja kojemu su učenici u školi svjedočili jest verbalno nasilje, odnosno nazivanje pogrdnim imenima. Tek je manji broj učenika istaknuo da je svjedočio lakšim ili težim fizičkim ozljeđivanjem nekoga. Učenici strukovnih škola češće svjedoče nasilju prema homoseksualnim učenicima svoje škole, nego što je to slučaj u gimnazijama, zaključuju autori.

Istraživanje pokazalo da je većina ravnatelja nezainteresirana razgovarati o LGBT osobama i njihovim pravima

Istraživanje Odnos ravnatelja zagrebačkih srednjih škola prema LGBT populaciji provele su tadašnje studentice Fakulteta političkih znanosti Petra Čekalović-Brus, Srna Bijuk i Nika Blažević još 2011. godine u sklopu kolegija Sociologija hrvatskog društva. Provele su ga u dvije razina: prva je uključivala slanje dopisa 70 zagrebačkih srednjih škola u kojem su predložile organiziranje radionica u školama na temu ‘Senzibilizacija zagrebačkih srednjoškolaca prema LGBT populaciji’. Ovaj je dio istraživanja, ističu autorice, trebao pokazati koliko je ravnatelja uopće spremno pričati i surađivati te obrađivati LGBT teme u svojim školama. Druga razina uključivala je intervjue s ravnateljima iz čijih su odgovora autorice mogle saznati što oni misle o uvođenju spolnog odgoja i kakvi su im stavovi prema LGBT populaciji.

Od 70 poslanih upita, autorice su dobile tri odgovora, dva pozitivna i zainteresirana za suradnju i jednu odbijenicu. To je već bio dobar indikator koliko su ravnatelji spremni pričati, surađivati i obrađivati LGBT teme i teme o seksualnosti u svojim školama. Od spomenutih 70 škola, autorice su uspjele razgovarati samo s 29 ravnatelja. 13 škola prihvatilo je neki oblik suradnje, a 16 je odbilo. Veći broj ravnatelja, ističu autorice, odbio je nastaviti razgovor na spomen LGBT zajednice, diskriminacije i tolerancije. Od 13 škola, naposljektu je potpuno realizirano tek pet intervjua, što zbog otkazivanja, što zbog nezadovoljstva ravnatelja pitanjima. Valja uzeti u obzir da je petero ravnatelja s kojima je odrađen intervju upravo oni koji su pristali na suradnju i razgovor, pa su njihovi odgovori uglavnom i očekivano – nehomofobni, iako ima iznimki. Međutim, indikator je i da se od ukupno potencijalnih 70 intervjuiranih, intervju realizirao tek s 5 ravnatelja.

Tek nekoliko ravnatelja intervjuirano, uglavnom pozitivni stavovi, poneki homofobni komentar

Analiza odgovora ravnatelja na pitanja koje su autorice postavile u intervjuu, očekivano je uglavnom pokazao pozitivne, tolerantne i nediskriminatorne stavove ravnatelja o LGBT osobama. Primjerice, uglavnom se slažu s obrađivanjem tema o seksualnosti u školi, oko spolnog odgoja su podijeljeni, gdje ih većina smatra da se može obraditi kroz postojeće predmete – vjeronatuk, etiku, biologiju. Što se tiče seksualnog odgoja i njegova sadržaja, četiri od pet ravnatelja smatra kako činjenica da je Hrvatska pretežito katolička zemlja ne treba utjecati na sadržaj i teme u seksualnom odgoju.

Četiri od pet ravnatelja, iako ni sami ne mogu sa sigurnošću reći, nije se susrelo sa zaposlenicima LGBT orijentacije, a isto toliko ih i smatra da seksualna orijentacija ne bi utjecala na rad profesora. 

Međutim, na neka pitanja o romantičnim vezama između učenika ili učenica istog spola, čak i intervjuirani ravnatelji koji su pristali na suradnju, pokazuju neke homofobne stavove. Na pitanje bi li obavijestili psihologa i roditelje, da sazna kako im je dijete u istospolnoj romantičnoj vezi, dvoje ravnatelja odgovorilo je potvrdno.

Morao bih oboje, učenicima treba pomagati na sve načine, odgovorio je jedan. 

Mislim da da, jer u tom slučaju treba i stručna pomoć i pomoć roditelja. Srednja škola je samo jedan segment odgajanja mladog čovjeka, rekla je druga ravnateljica.

Autorice ističu kako ni potpitanjima nisu uspjele doznati o kakvoj se pomoći misli. Osim toga, neka su daljnja pitanja pokazala dosta homofobne stavove kod jedne od intervjuiranih ravnateljica.

Gej student: 'U Hrvatskoj ne možeš biti siguran da ti neće doletit' šaka u glavu zbog poljupca'

– Frazama i izjavama poput ‘u svoja četiri zida’, ‘paradiranje može dovesti do kontra efekta’, ‘privlačenje pozornosti farbanjem kose u dugine boje’, itd. čije je korištenje kod pripadnika LGBT orijentacije najčešće okarakterizirano kao uvrjedljivo i diskriminirajuće otkrila je kod ravnateljice homofobne stavove koji do tada nisu bili vidljivi. Naime, svoja četiri zida, izraz koji naoko uljudno savjetuje privatnost, zapravo je primjedba koja često obuhvaća i svaki fizički iskaz prisnosti, bilo to držanje za ruku, zagrljaj ili poljubac u javnosti.Izjava kako ”paradiranje može dovesti kontra efekta” nesumnjivo aludira na Povorke ponosa iza kojeg stoji mišljenje da LGBT populacija manifestacijama kao što je Povorka ponosa provocira i stvara odbojnost kod javnosti, ističu autorice u radu.

Osim ravnateljice, jedan je ravnatelj također pokazao homofobne tendencije, smatraju autorice, kada je LGB zajednicu doveo u korelaciju s terminom ‘neprirodno’.

Što se tiče vašeg pitanja o moralnosti, gledajte, za zdravo društvo i zdravo dijete potrebno je da ima oca i majku, neprirodne su zajednice u kojima dijete živi u istospolnim vezama, to je neprirodno i u životinjskom svijetu, rekao je jedan ravnatelj.

Studenti uglavnom podržavaju jednaka radna prava gejevima i lezbijkama, dok usvajanje djece baš i ne

Aleksandra Huić, Ivana Jugović i Željka Kamenov sa Odsjeka za psihologiju FIlozofskog fakulteta 2015. su godine objavile istraživanje Stavovi studenata o pravima osoba homoseksualne orijentacije. Istraživanje je provedeno na ukupno 1551 studenata i studentica sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, od čega 72.7% čine osobe ženskog, a 27.3% osobe muškog spola. Ispitanici su bili studenti prve i završne godine devet studijskih programa: psihologija, socijalna pedagogija, socijalni rad, ekonomija, pravo, građevinarstvo, učiteljski studij, policijska akademija, zdravstveni studij i medicina.

Autorice napominju kako se uzorak ne može generalizirati na cijelu studentsku populaciju zbog više faktora, ali kako zbog činjenice da obuhvaća studente s četiri velika sveučilišta, ipak predstavlja bolju osnovu za zaključivanje nego u nekim drugim istraživanjima. Ovo je istraživanje, bez obzira na nemogućnost generalizacije, pokazalo neke značajne korelacije s drugim istraživanjima. Prvenstveno, da studentice više podržavaju prava gejeva i lezbijki u odnosu na studente.

Osim toga, neka od važnih rezultata upućuju na to da studenti i studentice najveću podršku daju jednakim radnim pravima za gejeve i lezbijke, u smislu konkuriranja za radnja mjesta, ali i podršku pravu na posjet partnera u bolnici. Tek u manjoj mjeri pružaju podršku pravu na brak, posvajanje djece ili medicinski potpomognutu oplodnju. Osim toga, autorice ističu koje skupine najviše podržavaju prava gejeva i lezbijki.

Nakon kontrole interesa za tematiku ravnopravnosti homoseksualnih osoba, prava lezbijki i gejeva više podržavaju žene, osobe koje imaju slabije izražene moderne predrasude prema homoseksualnim osobama, nižu religioznost te viši stupanj kontakta s homoseksualnim osobama, ističu autorice.

Važni su i neki rezultati u vidu rodnih uloga i predrasuda. Tako se, u slučaju posvajanja prije diskriminiraju gejevi nego lezbijke, a u slučajevu nasljeđivanja partnerove imovine je obratna situacija. Zbog toga što su se moderne predrasude pokazale kao najsnažniji prediktor slabije podrške prema gejevima, autorice predlažu to kao snažan argument za osmišljavanje edukativno-informativnih programa kojima bi se ljude obrazovalo i senzibiliziralo o toj tematici.

Odgovori