U Hrvatskoj u kojoj sam ja odrastala nismo smjeli studirati ili se baviti ičim osim STEM-om

Kolinda Grabar-Kitarović izjavljuje da tijekom svojeg odrastanja u bivšoj državi nije smjela ovo ili ono. Jednom je izjavila da nije mogla birati između više vrsta jogurta, a najnovije što nam je otkrila je da se u ta vremena, kada je nastala i jedna kajkavska popevka, nije mogla spominjati Hrvatska – međutim kasnije se ispostavilo da je ta popevka iz 1999. godine. Ja ću, čini mi se pak, na sličan način pričati da u državi u kojoj sam odrastala nismo smjeli studirati ništa osim STEM-a.

Foto: Press; Microsoft

Kolinda Grabar-Kitarović svako toliko izleti s nekom izjavom o onome što se nije moglo ili što ona nije mogla u bivšoj državi. Često se te njezine izjave ispostave neutemeljene, međutim, očito predsjednica iz nekog razloga to voli govoriti – ili da stvori percepciju kako je nama sada bolje (iako mladi, pa i stariji svejedno bježe u neke druge zemlje), ili se baš i ne sjeća točno pa lupeta priče koje je čula od nekoga sa strane jer više nije sigurna što je istina, a što laž.

Koliko je učenike stvarno briga za poruke podrške koje im na prvi dan škole upućuju političari?

Oprostit ćete mi što je malo i razumijem. Naime, čini mi se da bi se i meni moglo za nekoliko desetljeća dogoditi slično, pa će me uhvatiti kako mladima govorim da se u državi Hrvatskoj u vrijeme mojega školovanja nije smjelo studirati društveno-humanističke znanosti. Vidite, ostat će mi možda u sjećanju ta slika stalnog isticanja STEM-a, što od trenutne ministrice, što od nesigurnosti mojih roditelja oko studija novinarstva koje možda ipak nije najpametniji izbor (ali hvala im što se nisu miješali u to), što od straha drugih roditelja da im djeca nemaju budućnosti ako ne upišu medicinu, FER ili nešto slično, i posljednje do danas, predsjedničino savjetovanje učenicima na prvi dan škole da razmisle trebaju li studirati povijest ili arheologiju iako to vole. Kao pametniji izbor istaknula je ponovno STEM.

Na tu su njenu izjavu reagirali neki nastavnici povijesti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, naglasivši da im se čini “da je takav stav predsjednice prema studiju povijesti (i arheologije) odraz šireg odnosa društva prema humanističkom obrazovanju. Dnevno svjedočimo naglašavanju važnosti STEM područja u kojem neki (pa tako i predsjednica) vide panaceju za sve društvene i gospodarske probleme, iako je jasno da u rješavanju takvih problema jednako važan doprinos moraju dati humanističke i društvene znanosti.” Osim toga, Kolinda Grabar-Kitarović i sama je završila isti taj Filozofski i evo je sad predsjeda državom i priča djeci da upišu STEM.

Nisu važne želje i snovi nekog djeteta. Nije važno ako tko lijepo piše i sprema svoje priče u nekoj mapi na folderu mobitela. Nije važno ako je tko fasciniran starim Egiptom. Nije važno ako tko lijepo pjeva, svira ili uživa u plesu kao ni u čemu drugome. Nije važno ako tko barata jezicima i uči ih kao od šale. Nije važno ako tko guta knjige i obožava književnost (u ovom trenutku čak nije bitno ni ako se radi isključivo o hrvatskoj književnosti). Svi oni svoje snove i želje trebali bi ostaviti po strani, po mogućnosti ih zatomiti i zapustiti da im se ne bi dogodilo da se ponekad zapitaju što bi bilo da su ih slijedili. I upisati STEM. Voljeli to ili ne, nije važno. Iz nekog razloga, čak i ako volite eto, recimo književnost, a niste baš neki fan matematike, i dalje još jednom razmislite i upišite nešto što vas ne zanima i što vam ne ide. Jednostavno, odlučite da vas više ne zanima književnost i postanite talent za matematiku. Jer to tako ide, baš kao i u ljubavi. U svakom slučaju, pomučite se i pokušajte postati talent za ono što niste, za ono što vam je mrsko. Ako vas na tom putu uhvati anksioznost ili psihička nestabilnost, odite do psihijatra.

Jer unatoč tome što Kolinda Grabar-Kitarović o svojem odrastanju u bivšoj državi govori kao o zemlji u kojoj nije smjela ovo i ono, ona i dalje mladima ne dopušta da odrastu u državi u kojoj su njihove želje i snovi bitni. Zato ću možda i ja, a i neki puno mlađi od mene, jednom u starosti kada nas budu pitali, reći da sam odrasla u državi u kojoj se nije smjelo studirati ili baviti ičim osim STEM-om. Vidite, u državi u kojoj sam ja odrasla i u kojoj sam se školovala, tjerali su nas da studiramo STEM – bubnut ću jednom i ostati živa.

__________________________________________

*Komentar je stav autorice

Odgovori